Učenica je generacije, budi se prije 5, ide na Olimpijadu: 'Budućnost? Ne želim imati plavu člansku iskaznicu'

'Ovima iz škole kao da sam platila', odgovara nam skromno kroz smijeh maturantica Korana Drakulić na molbu da nam ispriča više o aktivnostima zbog kojih je zaslužila titulu učenice generacije u Gimnaziji Josipa Slavenskog u Čakovcu. Toliko su je nahvalili.

Kažu da je ovo priznanje otišlo baš u njezine ruke zbog toga što je, između ostalog, ostvarila niz iznimnih plasmana i prvih mjesta na natjecanjima iz biologije, kemije, fizike, statistike i geografije. Sudjelovala je na Mat ligi i Atom ligi, osvojila srebro na Međunarodnom turniru mladih prirodoslovaca te čast da ovoga ljeta predstavlja Hrvatsku na Međunarodnoj geografskoj olimpijadi u Istanbulu.

- Iz škole su me malo precijenili s tim 'nizom' - u kolekciji iz srednje zasad imam 'samo' dva Oskara, ne baš niz... Najponosnija sam na to da nemam rezultate iz jednog područja, nego sam ostala svestrana i nastavila se baviti svime što me interesiralo, čak i kad ne bih odmah uspjela. Situacija gdje mi je falilo pola boda do plasmana na državno ili međunarodno - e, toga imam niz! Biologija je samo jedan od primjera: nakon 10. mjesta na državnom u 1. razredu slijedilo je prvo mjesto ispod crte za drugi krug kvalifikacija za olimpijadu pa zatim dvije godine bez plasmana na državno. Četvrti razred - državna prvakinja. Tako da za svaki moj uspjeh imam još toliko neuspjeha zbog kojih sam bila i razočarana i utučena, ali me njih nije sram. Naučila sam voljeti proces pripreme više od njegova rezultata, priča nam Korana.

Korana Drakulić | foto: Privatna arhiva

Htjeli su pomoći bilo kome potrebitom iz svoje zajednice

Iz škole dodaju da je ova učenica bila pokretačka snaga Vijeća učenika, humanitarka, volonterka, organizatorica školskog Sajma dobrote i pub-kvizova, sudionica LiDraNa, solistica školskoga zbora i osoba čija je srdačnost povezivala ljude. Korana pak ističe da samo u njezinoj generaciji ima jako puno volontera s višestrukim brojem volonterskih sati u odnosu na njezin.

- Mi smo kao škola posebni po velikom udjelu učenika koji volontiraju barem jednom kroz srednju. Ja sam samo imala pomalo suludu želju - vratiti u školu Sajam dobrote, tradiciju koja je prekinuta prije no što sam je uopće imala priliku iskusiti. Zadnji se dan prvog polugodišta na razne načine, većinom prodajom rukotvorina, hrane i organizacijom zabavnog programa, skupljao novac za donaciju udruzi, obitelji, odjelu u bolnici… bilo kome potrebitom iz naše zajednice. Nisam, priznajem, krenula u to s ciljem da nekome određenom pomognemo. Čula sam tuđa iskustva, vidjela stare videe i zaključila da nam fali zajedništva i učeničke inicijative, a da za to razviti nema bolje prilike od Sajma dobrote, pojašnjava Korana.

Bilo je, kaže, jako zahtjevno. Nije sve radila sama niti se trudila biti 'glavna'. Donirali su 'pozamašnu svotu i svu preostalu hranu', a bilo je i inicijative i zajedništva, pogotovo među njima u Organizacijskom odboru.

- Stvarno sam ponosna na sve koji su se uključili, to su pravi ljudi, kaže Korana.

Budi se prije pet ujutro, sve zapisuje u kalendar, obroke priprema unaprijed...

Otkrila nam je i kako je tijekom srednjoškolskog obrazovanja uspijevala pomiriti sve te obveze i učenje. Budi se prije pet ujutro, sve zapisuje u kalendar, obroke priprema unaprijed, trenira nekoliko puta tjedno i odlazi u knjižnicu učiti.

- Ali rijetko sve to. Zimi nema Sunca da me dočeka tako rano, često ne znam niti kad pišem ispit i bilo je dana kad sam se jedva natjerala u školu. Ali su me roditelji ispričali s nastave kad sam zaspala, frendica iz klupe mi je pet minuta prije svakog eseja iz Engleskog (i dan prije mature) objasnila šablonu, druga frendica me uporno zvala na laganih 10 kilometara trčanja, razrednica nudila opciju odgode ispita, dečko uvjeravao da će sve biti ok... Ukratko, disciplinirana sam i trudim se naći smisao u onome što radim, ali imam ljude na koje se mogu osloniti kad se planovi izjalove. Moj bi savjet učenicima zato bio da sebi stvore temeljne navike i trude se raditi ono što je teško svaki dan, ali i prihvate da potpune samostalnosti nema… Od svih odgovornosti najveća je ona koju imate prema zajednici koja će vam kad-tad pomoći, navodi Korana.

Ponosna je na priznanje koje joj je škola dala. Prisjeća se kako je prijašnje tri godine dolazila na dodjele svjedodžbi i nagrada maturantima svoje škole.

- Gledala sam kako poznanicima i prijateljima, nekima od kojih se i dan danas divim, pripada isto priznanje. Pridružiti se tom nizu nije mala stvar za mene. Još kad u obzir uzmem da je moja generacija iznimno svestrana i uspješna, a da je od svih izvanrednih ljudi titula pripala baš meni… Da, zahvalna sam i ponosna, iskrena je.

Želi upisati Medicinu ili Molekularnu biologiju

Iza nje su ispiti državne mature. Pisala je, osim obveznih ispita, i Biologiju, Kemiju, Fiziku te Politiku i gospodarstvo.

- Rezultat izbornih mi zapravo uopće nije bitan za studij, jer mi je prvi izbor Medicina u Zagrebu za koji mi još predstoji prijemni, a drugi Molekularna biologija na PMF-u, na koji imam izravan upis. Ipak, ne mogu se požaliti na iskustva s matura, bilo je dobro. Dugo sam se dvoumila između prva dva izbora, ipak sam oduvijek u prirodoslovlju i volim istraživački rad, ali sam nakon čestih posjeta bolnici u jednom periodu shvatila koliku razliku radi jedan suosjećajan, strpljiv i pedantan doktor. Medicina je poziv, ne svima, ali meni je, naglašava Korana.

A sada je čeka i Međunarodna geografska olimpijada u Istanbulu. Taman su joj stigli podaci o letu za Tursku, gdje će u kolovozu provesti dva tjedna. Koliko joj vrijeme dozvoli priprema se još od travnja, rješava stare zadatke, istražuje ono što riješiti ne zna i trudi se pratiti geopolitičku situaciju.

- Osjećam pritisak jer sam dio četveročlanog tima koji predstavlja Hrvatsku i prva članica iz Međimurja ikad, ali nije me strah. Najgore što se može dogoditi je da se ne snađem i ne pokažem što znam, a to ću već preživjeti, navodi.

'Želim se baviti svojim privatnim životom više no poslom'

Kad je riječ o planovima za budućnost, ova najmaturantica vrlo je jasna.

- U budućnosti želim imati obitelj, psa i vikendicu, a nipošto plavu člansku iskaznicu. Po mogućnosti nastaviti pjevati, ako bude sreće u nekom bendu (pozdrav za Baobabe, moj dosadašnji bend), amaterski se baviti nekim sportom, i ako niste shvatili - želim se baviti svojim privatnim životom više no poslom. No neka je ideja završiti Medicinu pa ili raditi u javnom zdravstvu, ili se baviti istraživanjem… o tom - potom, odlučna je.

Za kraj ima i jednu poruku za mlade, stare, sve.

- Da, ponosim se svojim intelektualnim postignućima i vještinama na kojima radim godinama, ali da primjerice nije bilo frendice koja me prije nastupa našminkala, ne bih se osjećala ugodno. Hoću reći - ne dajte da vam drugi diktiraju što je vama bitno, zaključuje Korana.