Kako je živjeti u učeničkom domu? 'Prvo polugodište proplakala sam u odgajateljskoj sobi, a onda...'

S obzirom na to da su prijave učeničkih domova već počele, tri stanarke Učeničkog doma Škole za primalje Zagreb s nama su podijelile kako to iskustvo izgleda u praksi. Najiskusnija od njih, 19-godišnja Sofija Dumić, u domu je još od prvog razreda, a sada je završila četvrti, pa njezine savjete iz prve ruke vrijedi uzeti za ozbiljno.

Savjeti za život u učeničkom domu

- Moj savjet svim budućim stanarima doma je da dođu otvorenog uma i da se ne boje upoznati nove ljude i grad. Preporučujem da ponesu stvari koje će sobu učiniti ugodnijom, na primjer fotografije, dekicu ili sitnice koje podsjećaju na dom. Također, ne smiju zaboraviti odjeću, stvari za osobnu higijenu, grickalice (kad je kriza zbog puno testova i učenja). Dobro je imati i kutijice za organizaciju ormara, jer koliko god ima mjesta u ormarima, ima i naše odjeće. Što se tiče cimerstva, važno je razgovarati i rješavati nesuglasice mirnim putem jer je dobra komunikacija ključ uspješnog cimerstva. Ako vam nešto smeta, trebate to podijeliti i reći. Cimerice trebaju poštovati međusobni prostor, dogovarati se oko obaveza čišćenja sobe i toaleta i imati razumijevanja jedna za drugu, objašnjava Sofija.

15-godišnja Anamarija Hadžija ove je godine završila prvi razred srednje škole. Od početka srednje škole do danas ovaj je dom za nju postao - pravi drugi dom. Učenicima koji ondje tek stižu poručuje da se ne boje jer će se brzo naviknuti.

- U domu će upoznati puno novih prijateljica, steći lijepa iskustva i naučiti biti samostalnije. Sigurna sam da će im boravak u domu ostati u lijepom sjećanju, baš kao i meni. S cimericom se važno međusobno poštovati, pomagati jedna drugoj, dijeliti stvari kada je potrebno i razgovarati ako dođe do neslaganja, umjesto da se svađate. Tako je puno lakše živjeti zajedno i stvoriti lijepu atmosferu u sobi i u domu, naglašava Anamarija.

Njezina kolegica, 16-godišnja Mia Vezmarović, koja je poput Anamarije upravo završila prvi razred, dodaje da se i ona pribojavala odnosa s cimericom.

- Moje dosadašnje cimerice upoznala sam na dan dolaska u dom te sam se bojala kako ćemo se slagati. Iako više neću biti s njima u sobi, sretna sam što su nas odgajateljice stavile u istu sobu. Savjetujem da sve međusobne konflikte i nesporazume budete spremne odmah rješavati, no ako to prelazi u nešto veće od samog nesporazuma i niste u mogućnosti to riješiti same, javite se odgajateljici ili našoj vršnjačkoj medijacijskoj skupini koja će rado pomoći riješiti probleme. Također, savjeti za koje smatram da su najbitniji jesu da budete sigurne u ono što želite, da se sprijateljite sa svima, ali isto tako i pazite s kime se koliko družite. Također, ne ograničavajte se kada su u pitanju sudjelovanja u raznim događanjima koja se organiziraju u našem domu, savjetuje Mia.

Težak dan u školi, svađa s roditeljima, prekid s dečkom...

Život u domu za Sofiju je pak, priča nam, najljepše iskustvo koje je stekla u srednjoj školi. Ipak, na samom početku mučila su ju ista pitanja kao i sve. Hoće li se uklopiti, hoće li pronaći prijatelje, kako će izgledati život s cimericama, odnosno djevojkama koje vidi prvi put u životu. Bilo ju je, prisjeća se, jako strah, pogotovo jer se prvi put nalazi daleko od obitelji.

- Bila sam zbunjena i sve me brinulo pa sam tako prvo polugodište prvoga razreda proplakala u odgajateljskoj sobi. No, vrlo brzo shvatila sam da je učenički dom postao moj drugi dom, a ljude koje upoznaš, postanu prijatelji za cijeli život, ohrabruje Sofija.

Upravo zbog toga što su mama i tata bili daleko, Sofija je životom u domu naučila biti samostalna i odgovorna. Kako kaže, nema mame ili tate da 'nešto naprave ili organiziraju umjesto mene'.

- Sama organiziram svoje vrijeme, brinem o svojim obvezama i donosim važne odluke. Uz to, u domu sam upoznala puno novih prijatelja koji stižu iz raznih dijelova Hrvatske. Jedni od drugih smo puno toga naučili i to mi je donijelo mnogo lijepih poznanstva. U domu nikada niste sami, uvijek je netko tu od prijatelja ili odgajatelja, uvijek imate nekoga za razgovor, učenje ili druženje. Uvijek smo zajedno učile kao tim, pomagale smo jedna drugoj i svako slobodno vrijeme bile smo zajedno. Kad smo imale težak dan u školi, svađu s roditeljima ili prekid s dečkom uvijek smo imale jedna drugu za savjet ili podršku. Također smo se u bilo kojem trenutku mogle obratiti odgajateljima koji su uvijek imali toplu riječ za nas. Dom organizira i brojne aktivnosti, radionice i druženja koja dodatno obogaćuju svakodnevni život, navodi Sofija.

'Ponekad nije lako dijeliti sobu i toalet s drugim osobama'

Slično navodi i Anamarija, kojoj je ova prva godina u domu bila 'baš super'. Cimerice su joj bile odlične, a sve cure u domu jako drage, uključujući i odgajateljice 'koje su uvijek ljubazne i spremne pomoći'.

- S domom smo često išle u kino, muzeje i na razne zabavne aktivnosti. Također smo sudjelovale i u aktivnostima koje se održavaju u domu, poput učeničke zadruge. Ono što mi se najviše sviđa jest to što si sve međusobno pomažemo te smo naučile dijeliti i podržavati jedna drugu, kaže Anamarija.

Mia dodaje da joj život u učeničkom domu u početku nije bio lak, ali se s vremenom navikla na sve što joj je bilo novo te se sve posložilo kako treba.

- Pri upisivanju u srednju školu svidjela mi se ideja o školovanju u velikom gradu daleko od onog u kojem sam odrasla. Uz novi grad, stekla sam i nova iskustva, nove mogućnosti, ali naravno i nova, vrijedna prijateljstva, navodi Mia.

Naravno, postoje i određeni izazovi i odricanja. Sofija kaže da ponekad nije lako dijeliti sobu i toalet s drugim osobama, jer svatko ima svoje navike. Potrebno je puno međusobnog razumijevanja, strpljenja, dogovora i kompromisa. Osim toga, tijekom teških dana nedostajala joj je obitelj i prijatelji koje ima kod kuće.

- Ili samo pet minuta mira od svih, a to je u domu malo teže, zato što je uvijek netko tu. Ipak, s vremenom se čovjek navikne i izazov ubrzo postane prednost, smatra Sofija.

Anamariji je također najveći izazov predstavljala udaljenost od kuće. Bilo joj je teško naviknuti se na to da nije svaki dan s obitelji, ali zbog cimerica, ostalih cura u domu i odgajateljica osjećala se ugodnije i, s vremenom, kao da je kod kuće. Isto navodi i Mia - unatoč svemu što se posložilo nakon nekog vremena, najveći izazov bio joj je odlazak od kuće, obitelji i starih prijatelja, ali i stres oko toga hoće li se uspjeti prilagoditi novoj okolini.

Pravila za stanare učeničkog doma

Život u domu ima i svoja pravila kojih se svi stanari moraju pridržavati. Sofija navodi da je važno održavati urednost sobe i toaleta jer ih odgajatelji svakodnevno provjeravaju i ocjenjuju. Osim toga, najvažniji je kućni red.

- Svi znamo kad je vrijeme učenja i kada u domu vlada tišina, ali i kada počinje noćni mir. Također je važno na vrijeme dolaziti u dom, bez kašnjenja. To su važna pravila koja omogućuju ugodan život u domu. Bez reda je nered, poručuje Sofija.

Kad je riječ o pravilima, Anamarija priznaje da joj se u početku bilo malo neobično naviknuti na neka od njih.

- Poput vremena do kada smijemo biti vani, vremena predviđenog za učenje i redovitog održavanja čistoće sobe. Kod kuće je ipak bilo malo drugačije. Međutim, brzo sam shvatila da ta pravila postoje kako bi u domu vladao red i kako bi svima bilo ugodno i sigurno. S vremenom sam se potpuno naviknula i sada mi ta pravila ne predstavljaju nikakav problem, priča nam Anamaria.

Mia pojašnjava da u domu uvijek vlada ugodna atmosfera, upravo zbog pravila kojih se svi pridržavaju.

- Jedno od pravila je pregled urednosti soba dvaput dnevno koji prati ocjenjivanje. Iako se većini to pravilo ne sviđa, svi ga se pridržavaju jer najbolje sobe na kraju mjeseca uvijek budu nagrađene! Kao i drugi učenički domovi i mi imamo svoje vrijeme učenja u trajanju od tri sata s kratkom pauzom, kaže Mia.

Najdraže domske uspomene

Za kraj, Mia navodi da su joj najdraža domska uspomena do sad okupljanja društva četvrtkom navečer u jednoj sobi, kada bi se već sve spakirale za sutrašnji odlazak kući.

- Uz sav prošlogodišnji strah od odlaska u dom, prva školska godina prošla mi je odlično i sav taj strah je zapravo brzo nestao. Razlozi zašto sam otišla upravo u ovaj dom jesu sve dobre preporuke koje sam čula za njega, ali i sve mogućnosti koje mi je ponudio. Kada ljeto završi, veselim se vratiti u dom i ponovno vidjeti sve prijatelje, zaključuje Mia.

Anamarijina najdraža uspomena vezana je uz nedjelje, dan kada bi se vraćale u dom nakon vikenda kod kuće.

- Svaka nedjelja imala je poseban osjećaj iščekivanja, znala sam da ću ponovno vidjeti svoje prijateljice i čuti što su radile preko vikenda. Posebno mi je drago što smo si međusobno bile podrška. Svakako bih preporučila učenički dom svim učenicima koji razmišljaju o tome. Život u domu donosi puno više od samog smještaja - uči te samostalnosti, organizaciji, odgovornosti, ali i otvara prostor za nova prijateljstva koja su često čvršća nego ona iz škole. U domu upoznaš ljude iz različitih mjesta, različitih karaktera, i naučiš funkcionirati u zajednici, što je iskustvo koje ti kasnije u životu jako koristi, zaključuje Anamarija.

'Kad s 15 godina trebaš otići u novi grad...'

Sofija navodi da su joj neke od najdražih uspomena iz doma druženje sa sustanarkama, upoznavanje grada s prijateljima iz doma, zajednička učenja i živciranja pred ispite, proslave rođendana i trenuci kada su jedne drugima bile najveća podrška.

- Upravo su ti trenuci dom pretvorili u posebno mjesto da ga mogu nazvati svojim drugim domom. Osobno bih svima preporučila učenički dom, zato što nakon četiri godine života u njemu mogu reći da me dom promijenio, na bolje u svakom smislu. Postala sam: samopouzdanija, odgovornija, organiziranija i sigurnija u sebe i u svoje postupke. Naučila sam kako živjeti bez roditelja, poštovati različitosti, kako biti strpljivija i empatična, komunikativnija, lakše se prilagođavam novim situacijama i ljudima. Osim što me dom naučio svemu tome, pružio mi je dom, nova prijateljstva koja će trajati cijeli život, stekla sam nova iskustva i izazove koja će ostati u sjećanju. Ne samo meni, već svima koji su to proživjeli. Iako život u domu ponekad nije uvijek jednostavan, osobito kad s 15 godina trebaš otići u novi grad, daleko od svoje obitelji i prijatelja, vjerujem da njegove prednosti daleko nadmašuju izazove te da je to iskustvo koje bih proživjela ponovno i odabrala još stoput, zaključuje Sofija.