Iznos za prehranu država ne mijenja godinama, srednjoškolci zanemareni: 'Mnogi u školi uopće ne jedu'

Besplatni školski obroci u osnovne su škole uvedeni 2023. godine. Tada je po učeniku bio određen iznos od 10 kuna. No, unatoč inflaciji i poglavito ogromnom poskupljenju hrane, dosad se on nije mijenjao. Došlo je samo do konverzije iz kune u eure pa je dnevna cifra po školarcu sada 1,33 eura. K tome, iz mjere su potpuno izuzeti srednjoškolci.

Svake godine, prilikom javne rasprave o odluci o financiranju školskih obroka, stižu upozorenja škola da je s tim iznosom teško ponuditi kvalitetan obrok. No iznos po učeniku ostaje isti i u narednoj školskoj godini.

- Predlažemo povećanje iznosa financiranja od 1,33 eura po učeniku po nastavnom danu. U proteklom razdoblju značajno su porasli troškovi nabave prehrambenih proizvoda, energenata, prijevoza i rada, zbog čega je u brojnim školama sve teže osigurati kvalitetan, nutritivno uravnotežen obrok u skladu s propisanim Normativima za prehranu učenika u osnovnoj školi. Trenutačni iznos često nije dostatan za pripremu obroka koji zadovoljava propisane standarde kvalitete i raznolikosti. Također, predlažem razmatranje uvođenja mehanizma godišnjeg usklađivanja iznosa financiranja s rastom cijena hrane i inflacijom, kako bi se osigurala dugoročna održivost sustava školske prehrane bez potrebe za donošenjem novih odluka svake godine. Smatramo da bi navedene izmjene pridonijele kvalitetnijoj prehrani učenika, rasteretile osnivače i škole te omogućile dosljednu provedbu propisanih prehrambenih standarda, napisala je u nedavno okončanoj javnoj raspravi Marija Kovačević koja je pohvalila samu mjeru.

'Ono što je tada bilo dostatno danas više nije'

Da svako dijete u Hrvatskoj ima besplatan školski obrok, kroz inicijativu 'Pravo svakog djeteta na školski obrok' izborile su se profesorice Pravnog fakulteta u Zagrebu Antonija Petričušić, Ivana Dobrotić, Olje Družić Ljubotina i Marijana Kletečki Radović. Profesorica Petričušić podsjeća da je postojeći iznos određen prije gotovo četiri godine, kada je mjera najavljena, i to u bitno drugačijim ekonomskim okolnostima.

- Ono što je tada bilo dostatno danas više nije, jer od uvođenja mjere početkom 2023. godine značajno su porasli troškovi hrane, energenata i rada pa je potrebno periodično usklađivati iznos potpore s promijenjenim ekonomskim okolnostima. Teret financiranja ne bi trebalo prebacivati na roditelje, jer onda se vraćamo na sistem koji smo nastojale unaprijediti. Istina, ekonomski moćne jedinice lokalne samouprave, koji su osnivači škola, uvijek imaju prostor dio svojih sredstava uložiti u unaprjeđenje prehrane učenika i povećanje standarda. Ali, ako će škole biti prisiljene oslanjati se na lokalna rješenja, ponovno se generiraju nejednakosti među djecom. Stoga ni na županije i općine ne treba prebacivati teret ostvarenja ove mjere, navodi Petričušić za srednja.hr.

Profesorice pitamo i može li se danas za 1,33 eura učeniku osigurati nutritivno kvalitetan i količinski primjeren obrok ili je postojeći iznos potrebno povećati.

- Izgleda da ipak može, jer škole se već tri godine snalaze s tim iznosom. Kada škole više ne budu u mogućnosti osigurati kvalitetan obrok bez dodatnih troškova, to će biti jasan pokazatelj da postojeći iznos više nije dostatan. Jasno je, dakako, da bi se potpora trebala usklađivati s inflacijom i rastom cijena hrane kako njezina vrijednost ne bi iz godine u godinu padala, kaže Petričušić.

Razlike u financijama gradova i općina ne bi smjele dovoditi do razlika 

Navodimo i kako u pojedinim školama roditelji moraju nadoplaćivati razliku između državne potpore i pune cijene obroka. Narušava li se time načelo univerzalno dostupnog i besplatnog školskog obroka za koje se inicijativa zalagala?

- Naša inicijativa zalagala se za pravo svakog djeteta na jedan besplatan školski obrok, a kako bi sva djeca tijekom nastavnog dana imala osiguran barem minimalni nutritivni standard. Trenutačne nadoplate roditelja odnose se na drugi obrok, ponajprije za djecu uključenu u produženi boravak. Nažalost, produženi boravak nije integrirani dio obrazovnog procesa, iako bi to trebao biti jer istraživanja ukazuju da doprinosi smanjenju obrazovnih razlika te pomaže roditeljima da lakše usklade radne i obiteljske obaveze. Naša istraživanja, poput recentnog istraživanja provedenog za Udrugu Roda, o izazovima roditeljstva u Hrvatskoj, pokazuju kako u Hrvatskoj postoje značajne razlike u dostupnosti i priuštivosti produženog boravka te da pristup toj usluzi ponajprije ovisi o mjestu stanovanja djeteta i političkoj volji lokalnih čelnika da ulažu u ovu uslugu. S druge strane, pozitivno je što je u sklopu pilot projekta tzv. cjelodnevne nastave država prepoznala potrebu financiranja svih školskih obroka. Naime, za djecu koja pohađaju eksperimentalni program financiraju se dva obroka tijekom školskog dana. Smatramo da je to dobar smjer razvoja sustava te se nadamo da će takva praksa biti proširena i na druge škole s uvođenjem tzv. cjelodnevne nastave, navodi profesorica Ivana Dobrotić.

Smatra i da bi država trebala osigurati model financiranja koji pokriva stvarne troškove kvalitetnog školskog obroka uz jasno definirane nacionalne standarde njegove nutritivne kvalitete. I ona upozorava da se to ne može tek tako prebaciti na lokalnu zajednicu.

- Razlike u financijskim mogućnostima pojedinih jedinica lokalne samouprave ili škola ne bi smjele dovoditi do razlika u kvaliteti ili dostupnosti obroka za djecu i upravo smo zbog toga inzistirale da se pravo na školski obrok financira jednako za svu djecu iz državnog proračuna. Lokalna zajednica može ulagati dodatna sredstva i unapređivati standard, ali osnovna razina kvalitete i dostupnosti trebala bi biti jednako zajamčena svoj djeci, neovisno o mjestu stanovanja ili socioekonomskom statusu njihove obitelji, ističe Dobrotić.

Što je sa srednjoškolcima? I oni su djeca, mnogi u školi ne pojedu ništa

Za razliku od osnovnoškolaca, kojih samo oko dva posto nije uključeno u ovu mjeru, srednjoškolci uopće nemaju pravo na besplatne obroke. Pisali smo nedavno o tome kako su marginalizirani i po pitanju niza drugih socioekonomskih mjera. Na pitanje treba li država razmišljati i o proširenju ove mjere na srednjoškolce, Petričušić odgovara – apsolutno.

- Srednjoškolci su također djeca, a istraživanja pokazuju da su upravo oni čak u većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti od osnovnoškolske djece. Još tijekom zagovaranja prava na besplatan školski obrok za osnovnoškolce najavljivale smo nositeljima vlasti s kojima smo održavale razgovore da je sljedeći korak osiguranja školskih obroka nužno poduzeti prema srednjoškolcima. Srednjoškolci za sada ostaju potpuno izvan sustava (dok osnovnoškolci i studenti imaju organiziranu prehranu). Mnogi srednjoškolci tijekom školskog dana uopće ne jedu ili se hrane na nutritivno neadekvatan način, a istraživanja pokazuju kako takve prakse imaju negativne posljedice na njihovo zdravlje, koncentraciju i obrazovne ishode, upozorava Petričušić.

Pokretačice inicijative za besplatne školske obroke svjesne su da većina srednjih škola nema kuhinje i blagovaonice. Upravo zato smatraju da rješenje za srednjoškolce ne treba tražiti u kopiranju modela iz osnovnih škola.

- Predlažemo jednostavan i provediv model, a taj je da država svakom srednjoškolcu osigura dnevni novčani iznos putem aplikacije ili digitalne kartice kojim bi mogao kupiti nutritivno kvalitetne namirnice poput mliječnih proizvoda, voća, integralnih peciva ili drugih zdravih obroka i međuobroka u trgovinama i ugostiteljskim objektima koji bi bili uključeni u sustav. Sustav bi bio programski ograničen tako da se dodijeljeni iznos može iskoristiti samo za proizvode koji zadovoljavaju unaprijed definirane nutritivne kriterije te isključivo tijekom jednog dana, bez mogućnosti gomilanja ili kupnje proizvoda koji ne pridonose zdravoj prehrani djece. Takav model već koristi postojeću digitalnu infrastrukturu i mogao bi se relativno brzo uspostaviti. Dakle, nije da samo zagovaramo policy primjenu, nego nudimo i konkretno rješenje. Pozivamo Vladu Republike Hrvatske da, nakon uspješnog uvođenja univerzalnog školskog obroka za osnovnoškolce, započne rad na modelu koji će pravo na kvalitetnu prehranu osigurati i srednjoškolcima, poručuje Petričušić.

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta Nevidljivi u obrazovanju.