Mladić fizički napadnut zbog bizarnog razloga, majka: 'Promatraju kako se odrasli odnose prema drukčijima'

Jedan mladić fizički je nasrnuo na drugoga nezadovoljan motivom 'pentagrama' na njegovoj majici. Dogodilo se to u Supetru na otoku Braču prošle srijede, 5. kolovoza 2026., kada se u Hrvatskoj obilježavao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Kako je izvijestila Policijska uprava splitsko-dalmatinska, 18-godišnjak je od 19-godišnjaka najprije tražio da skine majicu, a potom ga udario rukom.

- Oštećeni se nakon napada udaljio, a pruženom liječničkom pomoći utvrđene su mu lakše tjelesne ozljede. Za vrijeme događaja još su četiri osobe vikom i galamom od oštećenog tražile da skine majicu. Policijski službenici odmah su poduzeli mjere traganja te su ubrzo na području Supetra pronašli sve osobe povezane s događajem. Uhićene su i dovedene u službene prostorije radi provođenja kriminalističkog istraživanja. Kod 18-godišnjaka je utvrđena koncentracija alkohola od 0,61 g/kg. Dovršenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je postojanje sumnje da je 18-godišnjak počinio kazneno djelo nasilničkog ponašanja, zbog čega će protiv njega biti podnesena kaznena prijava. U odnosu na ostale četiri osobe svi su prijavljeni za prekršaje protiv javnog reda i mira, izvijestili su iz PU splitsko-dalmatinske.

'Samo omot albuma jednog metal benda'

Majka napadnutog mladića Marina Ivelić Samardžić pokrenula je Facebook stranicu Supetarska Majica i ondje podijelila važnu poruku.

- Dragi svitu, dragi otočani, dragi moji Supetrani. Peti kolovoza. Dan kad se u ovoj zemlji govori o slobodi. Govori se glasno, s pozornica, uz zastave, himne i govore. Sloboda je tih dana posvuda. Toliko je ima da čovjek gotovo povjeruje kako je može zahvatiti rukom. A onda se netko spusti na glavnu supetarsku plažu. Moj sin je to popodne napravio upravo ono zbog čega su nam, kažu, izborili slobodu. Hodao je. Nije nikoga provocirao. Nije nikoga vrijeđao. Nije nikome držao lekcije. Samo je hodao prema plaži, među stotinama ljudi. Nosio je majicu. Ne, nije na njoj bio nikakav politički slogan. Nikakav pozdrav. Nikakva zastava. Samo omot albuma jednog metal benda. Za većinu ljudi tek još jedna crna majica kakvih klinci nose desetljećima. Za nekoga je, međutim, bila dovoljan razlog da mu dvaput šakom udari u zatiljak. Ne zato što je nešto rekao. Ne zato što je nešto napravio. Nego zato što je postojao u odjeći koja se nekome nije svidjela. I tu negdje prestaju sve svečane riječi o slobodi. Jer kakva je to sloboda koja završava na pamučnoj majici? Kakva je država u kojoj se na Dan pobjede moraš pitati smije li ti dijete mirno prošetati Supetrom odjeveno onako kako želi, zapitala se majka u statusu koji u cijelosti možete pročitati na kraju članka.

'Djeca i mladi ne odrastaju samo u učionicama'

Ivelić Samardžić za srednja.hr kaže da bi bilo nepravedno svu odgovornost za ponašanje mladih prebaciti na školu. Mišljenja je da većina škola ulaže mnogo truda u prevenciju nasilja, razvoj tolerancije, prihvaćanje različitosti i poučavanje mladih nenasilnom rješavanju sukoba. Kako kaže, to je nešto što škole, kao odgojno-obrazovne ustanove, mogu i moraju nastaviti njegovati. Ipak, djeca i mladi ne odrastaju samo u učionicama.

- Odrastaju u obiteljima, među vršnjacima, na društvenim mrežama i u društvu u kojem svakodnevno promatraju kako se odrasli odnose prema onima koji su drukčiji. Obrasci ponašanja uče se i oblikuju upravo u tom okruženju. Zato mnogo veći problem vidim u društvu koje ponekad glasno, a ponekad sasvim tiho, pronalazi opravdanje za nasilje. To se možda najbolje vidi u rečenici koju ovih dana često čujem: 'Ne odobravam nasilje, ali...'. Za mene iza nasilja nema 'ali'. Jer sve što dolazi iza tog 'ali' vrlo lako postaje pokušaj da dio odgovornosti za nasilje prebacimo na onoga tko ga je pretrpio: ali imao je takvu majicu, ali provocirao je, ali trebao je znati gdje se nalazi... Ako smatramo da netko radi nešto protuzakonito, postoje institucije kojima se možemo obratiti. Ako nas nešto vrijeđa, možemo razgovarati, udaljiti se, izraziti neslaganje. Ali šaka nije argument. Škola tu ima važnu ulogu, ali škola ne može sama poništiti poruke koje mladi svakodnevno dobivaju od svijeta odraslih, upozorava majka.

Poruka majke

U statusu je navela da je za sebe naručila istu majicu kakvu je nosio njezin sin. Poruka je, objašnjava nam, vrlo jednostavna: imamo pravo biti različiti.

- Imamo pravo slušati različitu glazbu, izgledati različito, imati različite svjetonazore i ne slagati se jedni s drugima. Ono na što nemamo pravo jest zbog tog neslaganja posegnuti za nasiljem. Ako nas nešto kod drugoga toliko intrigira, smeta ili čak vrijeđa, upotrijebimo riječi. Razgovarajmo. Ne moramo se na kraju ni složiti. Svatko od nas odgovoran je za vlastite postupke i za način na koji reagira na svoje emocije. Ne možemo vlastitu agresiju opravdavati time što nas je netko drugi 'isprovocirao' svojim izgledom, glazbom ili odjećom. Zato za mene ta majica nije pitanje glazbenog ukusa. Postala je podsjetnik na nešto mnogo jednostavnije: različitost nije poziv na agresiju, ističe Ivelić Samardžić.

Dodaje da bi voljela da iz ove priče ostane podsjetnik, 'osobito mladima na kojima ovaj svijet ostaje', da nasilje nema opravdanja i da svatko od nas snosi odgovornost za način na koji se odnosi prema drugom čovjeku.

- Možemo se složiti u tome da se uopće ne slažemo. Ne moraš misliti kao ja da bih poštovala tvoje pravo da misliš drukčije. Ne moram razumjeti svaki tvoj izbor da bih poštovala činjenicu da je tvoj. Ne moramo se međusobno uvjeriti niti pobijediti u raspravi da bismo mogli sjediti za istim stolom, hodati istom ulicom ili živjeti u istom gradu. Samo me nemoj udariti zbog toga što sam drukčija. To je bila cijela poanta. I ostaje. Čuvajte jedni drugima pravo da budete različiti. I živite slobodno, zaključuje Ivelić Samardžić.