Među mladima se pojavila nova ovisnost, krive i društvene mreže : 'Okolina često pozitivno reagira'

Sve može biti štetno ako nema mjeru, stara je mudrost. Ona vrijedi u svim segmentima života, pa tako i za tjelovježbu. Fizička aktivnost ključ je zdravog života, međutim prekomjerna tjelovježba može imati negativne posljedice i na organizam i na psihu.

Odlazak u teretanu postaje sve popularniji oblik tjelovježbe među mladima, što najbolje pokazuje sve veći broj teretana koje otvaraju svoja vrata. Brojne teretane rade 0-24 što je također pokazatelj velikog interesa. Međutim neki mladi idu u teretanu potaknuti nerealnim očekivanjima, iskrivljenim standardima ljepote i sa željom da se promjene pod svaku cijenu. Tjelovježba u kojoj se 'ubiješ' možda riješava stresa, međutim umor i oporavak može trajati danima, a ponavljanje takvog ponašanja može uzrokovati dugoročno nezadovoljstvo te neće uroditi očekivanim rezultatom.

Okolina često ne prepoznaje da postoji problem

U najgorim slučajevima može se naviti i ovisnost o teretani, o čemu smo razgovarali sa sportskim psihologom Anđelkom Boticom. On naglašava da tu ovisnost nije lako prepoznati jer se redovita tjelovježba u društvu smatra zdravom, a osobe koje ne propuštaju teretanu ni pod kojom cijenom smatramo discipliniranima. 

- Okolina zato često pozitivno reagira na osobu koja često trenira, pazi na prehranu i ulaže puno vremena u oblikovanje tijela, pa se problematičan odnos prema vježbanju može dugo prikrivati ili čak doživljavati kao izraz velike motivacije. Važno je razlikovati ovisnost o tjelovježbi od pretreniranosti. Pretreniranost se najčešće odnosi na fizičko stanje u kojem se organizam ne uspijeva dovoljno oporaviti od opterećenja, što može dovesti do umora, pada sportske izvedbe, bolova, češćih ozljeda, poremećaja sna i smanjene otpornosti. Ovisnost o tjelovježbi prije svega uključuje psihološku potrebu za treniranjem, neovisno o stvarnoj potrebi tijela za odmorom, objašnjava psiholog Botica.

'Često se čuje stav da trening nije dobar ako poslije osoba nije iscrpljena'

Nakon treninga normalno je osjećati umor i laganu bol te potrebu za odmorom, međutim nakon nekoliko dana tijelo bi se trebalo oporaviti, a ako se umor nakuplja, a sportaš si ne daje priliku za cjelovit odmor, onda nastaje problem. Psiholog Botica objašnjava nam da se osoba tad može primijetiti da slabije napreduje, da joj pada snaga ili kondicija, da lošije spava te da je češće razdražljivija i bezvoljna. Simptomi takve ovisnosti vidljivi su i na tijelu jer se javljaju sitne ozljede i bolovi koji se stalno vraćaju.

- Često se čuje stav da trening nije dobar ako nakon njega osoba nije potpuno iscrpljena, ako se nije 'ubila na treningu' ili 'razvalila trening'. To nije točno. Nije cilj svakog treninga doći do granice izdržljivosti, nego postupno razvijati snagu, kondiciju i tehniku. Napredak se postiže dobrim rasporedom treninga, pravilnom prehranom, snom i oporavkom, a ne stalnim forsiranjem, upozorava naš sugovornik.

Skreće pozornost na opasnost koju predstavlja treniranje za vrijeme kad je osoba ozlijeđena, bolesna ili jako umorna. Ignoriranje tih znakova često produljuje oporavak i povećava rizik od ozbiljnije ozljede. 

Što je u pozadini ove ovisnosti?

Kod ovisnosti se teškoće često jasnije uočavaju tek kada osoba mora prestati ili smanjiti vježbanje. Na primjer učenici zbog školskih obveza više ne mogu toliko često ići u teretanu i onda se zbog apstitencije javlja izražena nervoza, razdražljivost, tjeskoba, osjećaj krivnje, nezadovoljstvo vlastitim tijelom, pad raspoloženja ili osjećaj da osoba gubi kontrolu. Psiholog Botica navodi da je to pokazatelj da mladi imaju psihološki problem.

- U pozadini takvog odnosa prema vježbanju mogu biti nezadovoljstvo vlastitim tijelom, potreba za kontrolom, perfekcionizam, nisko samopoštovanje, utjecaj društvenih mreža, uspoređivanje s vršnjacima i pritisak da se brzo promijeni izgled. Teretana tada više nije samo mjesto za očuvanje zdravlja i razvoj kondicije, nego može postati glavni način na koji osoba potvrđuje vlastitu vrijednost ili kontrolira neugodne emocije, naglašava Anđelko Botica.

Što je sa suplementima?

Kako bi što više napredovali, a često potaknuti savjetima koje čuju na društvenim mrežama, mladi nerijetko posežu i za raznim suplementima. Neki suplementi, poput kreatina, mogu doista biti korisni pri treniranju u određenim situacijama, ali važno je da mladi znaju zašto ga uzimaju i što točno time žele postići, jer s druge strane suplementi poput anaboličkih steroida i 'hormonalnih' proizvoda mogu predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik.

- Kod maloljetnika ne bih preporučio uporabu sportskih suplemenata, već pravilnu i uravnoteženu prehranu i dovoljnu hidraciju. Jedan trener vaterpola mi je neki dan pričao kako njegovi mladi vaterpolisti na trening dolaze s proizvodima iz pekare u ustima i energetskim pićem u ruci, a treniraju šest sati dnevno. Poseban problem predstavlja činjenica da dodaci prehrani nisu jednako strogo kontrolirani kao lijekovi. Proizvod može sadržavati sastojke koji nisu jasno navedeni na deklaraciji ili biti kontaminiran drugim tvarima; zbog toga se u sportu preporučuju proizvodi podvrgnuti neovisnom testiranju, naglašava psiholog.

Ovisnost može proizaći iz ideje da su nam ta sredstva potrebna za napredak

Pojedini stimulansi i farmakološki aktivne tvar mogu stvoriti stvarnu ovisnost, međutim većina suplemenata ne izaziva klasičan oblik ovisnost. Međutim, čak i u tom slučaju može doći do razvijanja ovisnosti o ideji da bez određenog proizvoda nema napretka, što daje dodatnu dimenziju ovisnosti o teretani, odnosno treniranju, upozorava Botica.

- Problematičan obrazac često izgleda ovako: 'Moram još više trenirati, moram uzeti još nešto i moram što prije izgledati bolje', pri čemu je upravo ovo 'što prije' najveća zamka i, u biti, jedan od najvećih prediktora odustajanja nakon intenzivnog treniranja te posljedičnih već spomenutih negativnih psiholoških posljedica, upozorava psiholog Botica.

Kao što već spomenuli, veliku ulogu u formiranju kompleksa kod mladih igra uspoređivanje sa sadržajem koji vide na društvenim mrežama. Psiholog naglašava da su ti sadržaji često uljepšani ili prikazuju samo najbolji trenutak, a danas ima i sve više posve lažnog sadržaja kreairanog umjetnom inteligencijom.

Mladima koji kreću trenirati u teretani dovoljna su 2 do 3 treninga tjedno

Nakon što smo sa sportskim psiholog detaljno prošli kako nastaje ovisnost o tjelovježbi te koje sve mogu biti njene posljedice, pitali smo ga i kako razvijati zdrav pristup treningu i jačanju svog tijela, s fokusom na danas omiljen oblik treninga brojnih mladih - teretanu.

Nema jednostavnog recepta za to koliko je puta zdravo tjedno ići u teretanu, to ovisi o uzrastu, ali i svakoj osobi individualno. Ključno je da nakon svakog treninga rekreativac, ali i profesionalni sportaš uzme dovoljno vremena za odmor i oporavak.

- Za djecu i adolescente od 5 do 16 godina preporučuje se najmanje 60 minuta kretanja dnevno. Odlazak u teretanu nije nužan, već se preporučuju aktivnosti poput različitih sportova, hodanja, trčanja, vožnje bicikla, igre na otvorenom, plesa i sličnih oblika kretanja. Aktivnosti koje jačaju mišiće i kosti poželjno je uključiti najmanje tri puta tjedno, ali trebaju biti prilagođene dobi i pravilno izvođene. Mladima koji žele početi trenirati u teretani obično su dovoljna dva do tri treninga tjedno, osobito ako tek uče pravilnu tehniku. Kasnije se, uz dobar plan i dovoljno odmora, broj treninga može povećati na tri ili četiri tjedno, savjetuje sportski psiholog.

'Način treninga profesionalaca nije realan uzor većini rekreativaca'

Napominje da je važnije od samog broja odlazaka u teretanu to da se vježbe izvode pravilno, da trening nije predug ni pretežak te da mlada osoba nakon njega ima dovoljno vremena za oporavak. Kod punoljetnih osoba navodi da je opća preporuka najmanje 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno, uz vježbe snage barem dva puta tjedno, što ne moraju biti isključivo vježbe u teretani.

- Profesionalni sportaši često treniraju svakodnevno, ponekad i više puta na dan. Međutim, oni imaju stručne trenere, planove opterećenja, nadzor zdravstvenog stanja, prilagođenu prehranu i organiziran odmor. Zato njihov način treninga nije realan ni potreban uzor većini mladih rekreativaca.

Dobro je pitati za savjeti i postaviti jasne ciljeve

Svim mladima koji odluče krenuti redovito trenirati u teretani, psiholog Anđelko Botica savjetuje da uzmu u obzir svoje zdravstveno stanje te razmotre koji su im ciljevi vježbanja. Dobro je pitati fizijatra, kineziologa ili fizioterapeuta za savjet te voditi računa o pravilnoj prehrani.

- Ne treba zanemariti ni druge dijelove života. Teretana ne bi smjela istisnuti školu, posao, obitelj, prijatelje, hobije i odmor. Također, sa suplementima i sredstvima za povećanje mišićne mase treba biti oprezan, osobito kod mladih. Prije uzimanja bilo čega dobro je razgovarati sa stručnom osobom. Ako osoba primijeti da se teško može opustiti kada preskoči trening, da osjeća jaku krivnju ili tjeskobu zbog dana odmora ili da nastavlja trenirati i kada je ozlijeđena, tada je dobro s nekim razgovarati. To ne znači nužno da postoji ozbiljan problem, ali može biti znak da odnos prema treningu više nije potpuno zdrav, sumirao je naš sugovornik.