Učitelji otkrivaju kako raditi s darovitim učenicima: 'To je trenutak kada ih najlakše izgubimo'

Klasična nastava matematike darovitim je učenicima uglavnom - dosadna. Učitelji Mirela Babić, Damir Belavić i Milka Fofonjka, koji su uz ostale kolege radili na udžbenicima matematike za darovite učenike osnovnih škola, ističu da je dosada jedan od najčešćih izazova s kojima se ovi učenici suočavaju na tom predmetu.

'To je trenutak kada ih najlakše izgubimo'

Fofonjka koja matematiku predaje u II. osnovnoj školi Bjelovar ističe da je ta dosada uzrokovana presporim tempom nastave. Pojašnjava da daroviti učenik vrlo često usvoji novi koncept u nekoliko minuta, dok mu preostalo vrijeme rješavanja tipskih zadataka postaje frustrirajuće.

- Sjećam se učenika koji bi novo gradivo 'pohvatao' već tijekom mog objašnjavanja na ploči, a onda idućih 20-ak minuta čekao ostatak razreda.
Drugi, manje očit izazov jest to što ti učenici rješenje često vide intuitivno, 'u glavi', pa im je teško, pa čak i besmisleno, zapisivati sve tražene međukorake. To zna djelovati kao da ne poštuju pravila zadatka, iako se zapravo radi o drugačijem načinu razmišljanja. Treći izazov je socijalne prirode - zbog dubljih interesa i tempa razmišljanja koji odstupa od vršnjačkog, daroviti učenici se često osjećaju neshvaćeno u razredu, što dodatno utječe na njihovu motivaciju, izdvaja Fofonjka.

Belavić, učitelj matematike u Osnovnoj školi Ludina, uz dosadu navodi još dva izazova s kojima se mnogi suočavaju - frustraciju i nedostatak motivacije. 

- Dosada, jer vrlo brzo shvaćaju redoviti dio gradiva pa nemaju više volje za uvježbavanjem jer oni 'to znaju'. Frustracija se javlja ukoliko naiđu na neki problem koji ne znaju riješiti pa osjećaju da nisu dovoljno radili ili da su 'glupi'. Jer oni to jednostavno moraju znati. Navikli su da im matematika ide i da lako rješavaju probleme, pa svaki neuspjeh doživljavaju kao vlastitu nesposobnost. Ponekad zbog toga dolazi i do pritiska okoline, vršnjaka i obitelji. Jer opće je poznato da darovitost znači da moraš sve znati, automatski se podrazumijeva da imaš razvijene vještine i sva potrebna znanja za rješavanje svih složenih problema. Često čujem rečenicu: 'Ako je darovit daj mu teže zadatke i problem riješen!'. A nije baš tako. I na kraju vrlo često dolazi do nedostatka motivacije ukoliko ne uspiju naučiti plivati između dosade i frustracije. To je trenutak kada ih najlakše izgubimo jer i dosadu i frustraciju možemo riješiti s novim zadacima ili vremenom i dodatnim objašnjenjima, ali nedostatak motivacije je težak izazov za premostiti jer zahtjeva znanje psihologije i jako dobro osobno poznavanje učenika, navodi Belavić.

'Dugoročno postoji opasnost da se takav učenik jednostavno izgubi u sustavu'

Babić, učiteljica matematike u Osnovnoj školi Vežica, također smatra da problem nastaje ako učenik vrlo brzo razumije novi koncept, a zatim mora rješavati velik broj sličnih zadataka, što može dovesti do gubitka interesa i motivacije.

- Takav učenik treba priliku za dublje razmišljanje, istraživanje, povezivanje različitih područja matematike i rješavanje nestandardnih problema, a ne samo veći broj zadataka. Osim toga, daroviti učenik ne mora nužno biti učenik s najboljim ocjenama. Netko može imati izniman matematički potencijal, a istodobno biti nezainteresiran za rutinske zadatke ili pokazivati svoje sposobnosti tek kada dobije problem koji ga intelektualno izazove. Dugoročno postoji opasnost da se takav učenik jednostavno izgubi u sustavu, ne zato što nema potencijal, nego zato što ga sustav nije prepoznao i nije mu ponudio adekvatnu podršku, upozorava Babić.

Ovi učitelji problem vide i u tome što u redovnoj nastavi često nemaju dovoljno vremena posvetiti se darovitim učenicima. Fofonjka objašnjava da je nastava matematike prirodno usmjerena prema prosjeku razreda, 'a obrazovni sustav opravdano traži da se pomogne učenicima koji zaostaju'.

- No posljedica je da daroviti učenici često ostanu prepušteni sami sebi. Kada većinu sata potrošite na ponavljanje gradiva kako bi svi dosegnuli minimalni prag, darovitom učeniku ostanu tek mrvice tog vremena, a to nije pravi rad s darovitima. Dodatna nastava od jednog školskog sata tjedno također nije dovoljna za sustavan napredak kakav im je potreban, upozorava Fofonjka.

Rad s darovitima počiva samo na entuzijazmu pojedinca

Belavić također navodi da na samom školskom satu, u razredu koji broji od 15, 20 učenika, učitelji ne mogu imati dovoljno vremena posvetiti darovitim učenicima. Posebno zato, dodaje Belavić, 'jer danas ima sve više učenika s prilagođenim potrebama, pa se morate s razlogom i njima posebno posvetiti'.

- Učitelji imaju i sat dodatne nastave matematike, što nužno ne znači da su na dodatnoj nastavi svi daroviti učenici. Također, sve to lijepo zvuči na papiru, ali taj sat je redovito ili prije nastave tako da počinje u 7 ujutro ili nakon nastave 7. sat. A svi znamo kako se osjećaju tinejdžeri rano ujutro ili nakon 6 sati nastave. Često je u isto vrijeme i dodatna nastava iz nekog drugog predmeta pa se morate nadmetati i s kolegama jer ako je netko darovit iz matematike, često je darovit i iz većine drugih predmeta, kaže Belavić.

Babić navodi da sustavan rad s darovitim učenicima u praksi još uvijek često počiva na inicijativi i dodatnom angažmanu pojedinca. Smatra da nije problem u motivaciji i želji učitelja da rade s darovitima, nego u organizaciji nastave i činjenici da u jednom razredu istodobno moraju odgovarati na vrlo različite obrazovne potrebe.

- Sustav bi trebao prepoznati i vrednovati trud koji učitelji ulažu u rad s takvim učenicima kako bi se osigurao kvalitetan i kontinuiran rad. Ono što počiva samo na entuzijazmu pojedinca ne može biti temelj održivog sustava. Konačno je 2025. godine stupio na snagu novi Pravilnik o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika, što je važan iskorak. Novi Pravilnik predviđa Tim za darovite, čija sam i sama članica u našoj školi, višestruke izvore procjene i individualizirani kurikulum. Ipak, smatram da u Pravilniku ima još dosta prostora za napredak, od prevelikog administrativnog opterećenja do pitanja odgovornosti, financiranja, edukacije učitelja i mentora te vrednovanja njihova dodatnog angažmana. Ključno je da se ono što piše u Pravilniku pretvori u svakodnevnu školsku praksu. Učitelju ne treba još jedna obveza na papiru, nego vrijeme, konkretni materijali, edukacija i stručnjaci s kojima može surađivati, naglašava Babić.

Kako raditi s darovitim učenicima?

A što mogu učiniti učitelji koji u razredu imaju darovitog učenika? Babić navodi da je prije svega potrebna sustavna i kontinuirana podrška, od dijagnostike darovitosti preko financiranja i edukacije, i to kroz cijelu obrazovnu vertikalu. U izradi individualiziranih kurikuluma potrebna je suradnja, ali ona, upozorava Babić, ne bi trebala ostati unutar pojedine škole. Dodaje da bi bilo korisno sustavno umrežiti učitelje i stručnjake koji rade s darovitima u istom području kako bi razmjenjivali iskustva, ideje i materijale. To bi, smatra, učiteljima znatno olakšalo rad i smanjilo osjećaj da svatko sve mora stvarati sam.

- Što se tiče svakodnevnog rada, moj je savjet učiteljima: nemojte darovitom učeniku samo dati više zadataka, dajte mu drugačije zadatke. Ne treba ga zatrpavati rutinom. Bolje je ponuditi jedan dobar problemski zadatak koji će ga natjerati na razmišljanje nego deset zadataka istog tipa. Mislim da tu posebno dobro funkcioniraju otvoreni i nestandardni problemi, zadaci s više mogućih rješenja, pronalaženje pogreške, dokazivanje, istraživanje obrazaca, mijenjanje uvjeta problema ili traženje vlastitog načina rješavanja. Takvi zadaci ne razvijaju samo znanje nego i kreativnost, originalnost i kritičko razmišljanje. Konkretno, svoje učenike uključujem u mnoge projekte i natjecanja, a s kolegama osmišljavamo i organiziramo različite netipične matematičke aktivnosti. Matematika za takav pristup zaista pruža brojne mogućnosti. Još je važno naglasiti da darovite učenike ne vežemo isključivo uz natjecanja. Natjecanja su odlična prilika, ali rad s darovitima ne smije se svesti na pripremu za natjecanja i jedan sat dodatne nastave tjedno. Svrha je razvijati njihov potencijal, a za to trebaju biti prepoznati  i podržani i u redovnoj nastavi, zaključuje Babić.

Vrste zadataka za darovite učenike

Fofonjka pak navodi da već danas, unutar postojećih uvjeta, učitelji mogu učiniti dosta. Slaže se s Babić - ključno je darovitim učenicima ne davati više zadataka istog tipa, nego zadatke visoke kognitivne razine, primjerice probleme s više mogućih rješenja ili pristupa, logičke zagonetke, zadatke koji traže samostalno istraživanje umjesto primjene naučenog postupka. Također, ako učenik na početku sata pokaže da već vlada gradivom, dobro je osloboditi ga slušanja predavanja i ponuditi mu unaprijed pripremljen izazovan zadatak na kojem može raditi samostalno.

- Takvim učenicima često ne treba klasičan učitelj, nego mentor koji ih usmjerava i potiče da sami istražuju napredne teme - bilo kroz pripremu za natjecanja, bilo kroz dodatne materijale koje mogu obrađivati svojim tempom. Dugoročno, potrebne su i sistemske promjene. Osobno bih voljela da se daroviti učenici barem u sedmom i osmom razredu osnovne škole spajaju u homogene grupe te pohađaju nastavu matematike po naprednom programu. Takav model uostalom već postoji u nekim zapadnim zemljama. U Nizozemskoj, primjerice, takozvane Leonardo škole izdvajaju darovite učenike iz redovite nastave upravo zato što standardna nastava nije dovoljno prilagođena njihovim potrebama, dok u Njemačkoj postoje škole namijenjene isključivo darovitim i talentiranim učenicima. Zanimljivo je da čak i Finska, unatoč vrhunskim obrazovnim rezultatima, nema jedinstven nacionalni sustav podrške darovitima, nego to uglavnom ovisi o pojedinom učitelju ili školi, što pokazuje da se ni druge, naizgled uređenije zemlje, nisu do kraja izborile s ovim izazovom, kaže Fofonjka.

Diskriminacija slabijih učenika?

Belavić kaže da je teško dati savjet o tome kako raditi s darovitim učenicima jer je svaki daroviti učenik 'posebna priča' i potrebno mu se prilagoditi.

- Ali mogu dati savjet o tome kako raditi na nastavi tako da većina učenika bude zadovoljna, jer u zadnje dvije godine radim prema modelu Building Thinking Classroom, gdje učenici na početku sata rade u nasumičnim grupama od troje stojeći pred pločama te moraju riješiti problem i sami otkriti pravila i postupke. U takvom načinu rada daroviti učenici imaju veliku dobrobiti jer se uče raditi u skupini, poučavaju druge učenike i na kraju učenici dobivaju zadatke različite težine (osnovna, srednja i napredna razina) te sami biraju koliko će daleko ići. Takav način rada mi je bitno olakšao istovremeni rad s darovitim učenicima i učenicima s prilagođenim programom, objašnjava Belavić.

Druga ideja dolazi s Erasmus job shadowinga iz škole u Irskoj gdje učenike grupiraju u razrede po znanju matematike. Tako postoje tri razine iz matematike, temeljna razina (Fundamental), osnovna razina (Ordinary) i viša razina (higher level).

- Kada imaš 20-ak učenika koji su viša razina, nije ti problem raditi i s darovitim učenicima, jer oni i sami vuku jedni druge. No, kod nas se to zove diskriminacija, jer nije pristojno učenike slagati u razrede prema mogućnostima. Moraju se ravnomjerno odvajati odlični u A, B i C razrede. Pa u svakom razredu imate po dva ili tri odlična učenika i istovremeno dva ili tri učenika koji se školuju prema prilagođenom programu. A to je ustvari diskriminacija jer tada nitko od učenika ne može dobiti potrebno znanje. U ime jednakosti i pravednosti uskraćujemo obrazovanje primjereno razini i mogućnosti učenika, upozorava Belavić.

Spominje i model rada s darovitim učenicima u Turskoj. Ondje se baš svi učenici u dobi oko 9 ili 10 godina (3. razred) testiraju. Ti učenici zatim imaju mogućnost dodatnog rada jednom ili dva puta tjedno u posebnim školama za darovite učenika.

- U tim školama rade učitelji koji su posebno obučeni za sad s njima te imaju i 25 posto veću plaću od učitelja koji rade u školama. Tako izgleda kada se sustav pobrine za darovite učenike. Tako da postoje modeli obrazovanja koji se brinu o darovitim učenicima, samo treba pogledati oko sebe. Ali, opet se vraćamo na početak. Kod nas se sve svodi na rad pojedinaca unatoč sustavu, a ne u sklopu sustava. Rad s darovitim učenicima svodi se na entuzijazam učitelja te mogućnosti koje učitelj sam pronalazi plivajući kroz razne probleme sustava, zaključuje Belavić.

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta Nevidljivi u obrazovanju.