Liječnici o tome kada bi ujutro trebala započinjati nastava: 'To je sigurno prerano'

Nakon što smo objavili članak o tome kada bi ujutro trebala započinjati nastava, o čemu su napravljena i brojna istraživanja, na Facebooku je krenula lavina negativnih komentara na račun djece. 'Današnjoj djeci i u podne bi bilo rano za jutarnju smjenu', 'Najbolje bi bilo da je klizno vrijeme. Ipak treba paziti na prinčeve i princeze', 'Najbolje da im počne u 11 da se svi naspavaju i ne budu nervozni', pisalo je u komentarima uz dodatke kako djeca do kasno u noć budu na mobitelima pa da se zato ne mogu buditi rano ujutro.

Čini se da je kod dijela starije populacije potreba za spavanjem još 'tabu' tema, a da su potrebe djece za snom za njih potpuno nevidljive. Kako bismo ukazali na tu 'rupu' u obrazovnom sektoru budući da prave rasprave u kojoj bi sudjelovalo i nadležno ministarstvo o početku nastave ujutro nema, te istaknuli potrebe djece za spavanjem na koju se zaboravlja, što može dovesti do loših obrazovnih rezultata, smanjene volje za socijalizacijom te posljedično stigmatizacije, obratili smo se liječnicima.

Odrasli ne spavaju jednako kao djeca ni nemaju iste potrebe pa bi i taj argument trebalo uzeti u obzir, proizlazi iz odgovora koje smo zaprimili, kada se kritizira djecu i daju im se etikete 'lijenčine' samo zato što su na prvim nastavnim satima ujutro pospana, a nastava počinje u 7:30 sati.

'Preopterećenost školskim i izvanškolskim obvezama, treninzi u kasnim večernjim satima, isto mogu otežati situaciju'

- Prerano buđenje za školu može imati negativan učinak na ciklus spavanja učenika, osobito u tinejdžerskoj dobi, a ponekad i u mlađim dvadesetim godinama. Naime, adolescencija je vrijeme u kojem prirodno dolazi do pomaka cirkadijanog ritma i ciklusa spavanja prema kasnijem vremenu, odnosno mladi počinju osjećati pospanost u kasnijim satima, kasnije idu na spavanje i kasnije se bude. Nerijetko se u kliničkoj praksi vide slučajevi da mladi, osobito srednjoškolci, a u nekoj mjeri i studenti, unatoč svim naporima ne uspijevaju zaspati do ranih jutarnjih sati, a onda spavaju u dobrom kontinuitetu do podneva ili nešto iza toga. Ovakvo spavanje gotovo uvijek perzistira tijekom slobodnog vremena, praznika i slično, a početkom školskih ili akademskih obveza nužno se mora prilagoditi socijalno poželjnom vremenu, a onda nastaju problemi, govori nam neurologinja Ana Marija Šantić iz Klinike za psihijatriju Vrapče i Poliklinike NeuroSan.

Nastavlja, ne možemo reći da ovi mladi imaju nesanicu u klasičnom smislu riječi, ali spavanje se definitivno pomiče prema kasnijem vremenu. Ističe, kod većine mladih to nije ekstremno jer prosječan adolescent doživljava pomak spavanja u prosjeku za jedan do 1,5 sat prema kasnijem vremenu.

- Razlozi za to su prvenstveno biološke prirode, kod adolescenata dolazi do kasnijeg lučenja melatonina, a također mozak adolescenta sporije kumulira adenozin, molekulu koja uzrokuje takozvani 'pritisak spavanja'. Osim neporecivih bioloških uzroka, danas je izrazit i utjecaj ponašajnih i društvenih faktora koji dodatno kompliciraju problem. Izloženost ekranima u kasnim večernjim satima, odnosno plavo svjetlo ekrana te kognitivna i emocionalna stimulacija istih mogu dodatno prolongirati ionako zakašnjelo lučenje melatonina. Preopterećenost školskim i izvanškolskim obvezama, treninzi u kasnim večernjim satima koji podižu tjelesnu temperature te dovode do lučenja kortizola i adrenalina također mogu dodatno značajno otežati situaciju, ističe.

'Tinejdžeri imaju znatno veći udio i intenzitet dubokog spavanja nego odrasli'

Šantić nam kaže kako tinejdžeru u prosjeku treba nešto više spavanja nego prosječnom odraslom čovjeku, odnosno između osam i deset sati.

- Kad govorimo o pokazateljima strukture spavanja, prvenstveno se referiramo na postotak i distribuciju takozvanog dubokog non-REM spavanja i REM spavanja. Važno je znati da je duboko non-REM spavanje prvenstveno zastupljeno u prvom dijelu noći, a REM spavanje pred jutro, i to je biološki uvjetovano, kompleksnom interakcijom određenih hormona, neurotransmitora i signalnih molekula u mozgu. Velika je razlika u strukturi spavanja između tinejdžera i odraslog čovjeka, prvenstveno u zastupljenosti takozvanih dubokih non-REM stadija. Kod adolescenata zastupljenost dubokih non-REM stadija je značajno veća, a i sama 'dubina', odnosno zastupljenost vrlo sporih delta valova koje detektiramo polisomnografskim snimanjem je veća. To se događa zbog intenzivnog razvoja i reorganizacije neuronskih mreža. Dakle, tinejdžeri imaju znatno veći udio i intenzitet dubokog spavanja nego odrasli, duboko spavanje je još dublje, opisuje Šantić.

Ističe da s druge strane zbog takvog intenziteta dubokog spavanja kod tinejdžera dolazi do intenzivnog pomaka REM stadija pred jutro. REM stadij je koji kod odraslih također više grupiran u jutarnjim satima, nastavlja, ali u nešto većoj mjeri nego kod tinejdžera se pojavljuje i u prvom i srednjem dijelu noći.

- Zbog intenzivnog grupiranja REM-a u jutarnjim satima, otprilike između pet i osam sati, tinejdžeri su osobito osjetljivi na rano jutarnje buđenje koje im onda 'briše' REM. REM stadij spavanja je važan za emocionalno procesuiranje, odnosno ima važnu ulogu u obradi emocionalnih događaja prethodnog dana i smanjenju emocionalnog doživljaja neugodnih iskustava. Bez dovoljno REM-a amigdala - centar za strah i emocije - ostaje hiperaktivna, odnosno izostaje adekvatno emocionalno procesuiranje neugodnih iskustava. U ovakvoj situaciji aktivnost prefrontalnog korteksa koji modulira emocionalno ponašanje je suprimirana pa tinejdžer može reagirati impulzivno, razdražljivo, povećana je sklonost promjenama raspoloženja, objašnjava.

'Pomak vremena početka nastave može u tome pripomoći'

Šantić naglašava kako navedena činjenica pretjerane aktivacije centara za strah i emocije može imati utjecaja na mentalno zdravlje adolescenata. Izdvaja, iz podataka znanstvene studije objavljene 2018. godine u časopisu Sleep 'Sustained benefits of delaying school start time on adolescent sleep and well-being' autora Lo i suradnici, potvrđeni su dugoročni pozitivni učinci kasnijeg početka nastave na kvalitetu spavanja i pokazatelje mentalnog zdravlja adolescenata.

- Istraživanje je dokazalo da samo 45 minuta duljeg jutarnjeg spavanja pokazuje dramatično poboljšanje na ljestvicama koje mjere depresivno raspoloženje, zabilježen je pad anksioznosti i stresa povezanog sa školskim obvezama, smanjila se dnevna pospanost i razdražljivost. Nadalje, dok duboki non-REM stadiji učvršćuju takozvano deklarativno, činjenično znanje, REM je važan za integraciju znanja, prepoznavanje obrazaca, kreativnost i rješavanje kompleksnih problema. Dakle, kod manje i umjerene deprivacije jutarnjeg spavanja, prvenstveno 'pati' REM stadij, dok kod intenzivnije deprivacije može biti prisutno i smanjenje dubokih non-REM stadija, a oni između ostalog imaju i biološku ulogu rasta, naime hormon rasta se prvenstveno luči u prvom dijelu noći, tijekom dubokog non-REM spavanja. Dakle, spavanje, s osobito spavanje tinejdžera je biološka nužnost koja u ovoj dobi ima neprocjenjivu razvojnu važnost, ističe Šantić te podsjeća i na proglas Američke pedijatrijske akademije iz 2014. kada su dali preporuku da bi učenici viših razreda i srednjoškolci nastavu trebali započinjati u 8:30 sati jer ako nastava počinje u 08:30 ili 09:00, tinejdžer stigne odspavati svoje ključne jutarnje cikluse REM spavanja koji su ključni za emocionalnu stabilnost i učenje te ima vremena za doručak i siguran dolazak u školu.

Ističe da je stabilnost vremena odlaska na spavanje, a osobito vremena buđenja jedno od temeljnih pravila higijene spavanja. S biološke strane ono je važno radi održavanja regularnosti brojnih procesa lučenja hormona i neurotransmitora koji su cirkadijano ovisni, kao i o samom činu buđenja, nabraja. Premda je ovo temeljno pravilo higijene spavanja koje se implementira i u kognitivno-bihevioralno liječenje nesanice, opisuje, svjesni su činjenice da ga tinejdžer koji je depriviran od spavanja teško može poštovati, zato što mu je spavanje biološka nužnost i ako ga nije u stanju dobiti u adekvatnoj količini tijekom tjedna, to će pošto-poto nastojati vikendom.

- Dakle, u ovoj dobnoj skupini i u takvim okolnostima deprivacija od nadoknade spavanja biološki nije opravdana, ali i tu je potrebno pronaći kompromis. Dobro je nadoknadu ograničiti na maksimalno dva sata nakon uobičajenog vremena buđenja, na primjer ako se redovito radnim danom budi u 06:30, spavanje vikendom bi trebalo najdulje trajati do 08:30. Ekstremno dugo spavanje, na primjer do podneva, je kontraproduktivno jer pomiče vrijeme usnivanja u nedjelju navečer znatno kasnije od onog koje je ustaljeno tijekom tjedna, a tinejdžer koji spava do podneva se vjerojatno neće probuditi odmornim, nego će se osjećati vrlo iscrpljeno. Naime, u kasnim jutarnjim satima ciklusi spavanja se razvlače, a mozak se stalno vrti između plitkog non REM spavanja i dugih REM faza, što uzrokuje dezorijentaciju i loš osjećaj pri buđenju. Proces lučenja hormona koji su cirkadijano ovisni također može biti značajno narušen. Dakle, nadoknada sna da, ali umjereno. Nakon buđenja unutar prvih 30 do 60 min poželjno je izlaganje dnevnom svjetlu koje je najmoćniji prirodni sinkronizator cirkadijanog ritma. Pritom se dakako ne savjetuje izravno gledanje u sunce, ali kraći boravak u djelomičnoj sjeni, vani, ne iza prozorskih stakala, može biti od značajne koristi. U cijelosti, naglasak ipak ne bi trebao biti na nadoknadi spavanja vikendom, nego osiguravanju optimalne duljine spavanja i tijekom radnog tjedna, a pomak vremena početka nastave može u tome pripomoći, zaključuje Šantić.

'Kasniji početak nastave učenicima daje bolju priliku da ostvare potrebno trajanje spavanja'

Da vrijeme početka nastave nije samo organizacijsko, nego i zdravstveno pitanje, osobito kada govorimo o adolescentima, pak ističe liječnik i profesor Zoran Đogaš, voditelj Centra za medicinu spavanja na Medicinskom fakultetu u Splitu. Vrijeme početka nastave jedan je od glavnih čimbenika koji određuju kada će učenik tijekom radnog tjedna morati ustati, navodi.

- Ako zbog ranog početka nastave dijete mora ustajati vrlo rano, a ne uspije zaspati dovoljno rano, ukupno se trajanje spavanja skraćuje. Posebno je važno razumjeti da rano ustajanje ne znači nužno da će dijete navečer automatski ranije zaspati. To osobito vrijedi za adolescente, čiji se biološki ritam tijekom puberteta prirodno pomiče prema kasnijem uspavljivanju i kasnijem buđenju. Stoga se često događa da adolescent zbog biološkog sata u mozgu i zbog svog cirkadijanog ritma, ritma budnosti i spavanja, te svojih obveza ne može zaspati dovoljno rano, ali ga školski raspored ipak prisiljava da rano ustane. Posljedica može biti kronični nedostatak spavanja ili stručno rečeno deprivacija spavanja, a možete to nazvati i dug spavanja, govori nam Đogaš.

Nastavlja, takav nedostatak spavanja može dovesti do jutarnje pospanosti, težeg razbuđivanja, slabije pozornosti i koncentracije, razdražljivosti, promjena raspoloženja i slabijeg usvajanja gradiva te u konačnici slabijeg uspjeha u školi. Dugotrajan manjak spavanja povezuje se i s nepovoljnim učincima na mentalno i tjelesno zdravlje, ističe, uključujući veći rizik od depresivnih simptoma, pretilosti, poremećaja metabolizma, ozljeda i rizičnih ponašanja.

- Pritom treba biti precizan, kasniji početak nastave nije čarobno rješenje koje samo po sebi sprječava bolesti, ali učenicima daje bolju priliku da ostvare potrebno trajanje spavanja, opisuje.

'Prema adolescentima treba imati više razumijevanja, ali razumijevanje ne znači potpuno odustajanje od pravila'

Đogaš također navodi kako se spavanje djece i adolescenata razlikuje od spavanja odraslih i po potrebnom trajanju i po nekim obilježjima njegove strukture i vremena pojavljivanja. Kaže, djeci je za rast, sazrijevanje mozga, učenje, pamćenje, emocionalnu regulaciju i normalno funkcioniranje organizma potrebno više spavanja nego odraslima.

- U adolescenciji potreba za spavanjem i dalje ostaje velika, iako tinejdžeri često ostavljaju dojam da mogu funkcionirati s malo spavanja. Istodobno, tijekom puberteta dolazi do prirodnog pomicanja cirkadijanoga ritma. Melatonin se počinje lučiti kasnije, pospanost se javlja kasnije navečer, a biološka sklonost jutarnjem buđenju također se pomiče prema kasnije. To nije samo posljedica nediscipline, uporabe mobitela ili loših navika, premda večernje izlaganje svjetlu i ekranima može problem dodatno pogoršati. Zbog toga prema adolescentima treba imati više razumijevanja, ali razumijevanje ne znači potpuno odustajanje od pravila. Potrebno je istodobno poštovati njihovu biologiju i poticati mjere higijene spavanja, paziti na redoviti raspored spavanja, smanjivanje večernje uporabe ekrana i osiguranje dovoljno vremena predviđenog za spavanje, veli Đogaš.

I njega pitamo koliko je spavanja potrebno djeci i tinejdžerima. Prema prihvaćenim stručnim preporukama, navodi, djeci od šest do 12 godina potrebno je približno devet do 12 sati spavanja tijekom 24 sata, a adolescentima od 13 do 18 godina potrebno je približno osam do 10 sati spavanja.

- To su rasponi jer potrebe nisu u svakoga potpuno jednake. Međutim, dijete ili adolescent koji radnim danom redovito spava šest ili sedam sati najčešće ne dobiva dovoljno spavanja, čak i ako tvrdi da se na to naviknuo. Na kronični nedostatak spavanja može se subjektivno djelomično priviknuti, ali to ne znači da su nestale njegove posljedice za održanje pozornosti, raspoloženje, učenje i zdravlje, izdvaja.

Smatra da bi nastava trebala započinjati u 8:30. Početak u 7:00 ili 7:30 drži preranim

Đogaš nam kaže da bi za adolescente, prema preporukama vodećih pedijatrijskih i stručnih društava za medicinu spavanja, nastava trebala započinjati u 8:30 sati ili kasnije. Takav početak bolje odgovara njihovoj biologiji i povećava vjerojatnost da će ostvariti potrebno trajanje spavanja, naglašava.

- Za mlađu djecu početak u osam sati može biti prihvatljiviji jer ona u pravilu ranije postaju pospana i ranije se bude. Ipak, i za njih treba uzeti u obzir vrijeme putovanja do škole, jutarnju pripremu i stvarno vrijeme ustajanja. Nastava koja formalno počinje u osam sati može za dijete koje dugo putuje značiti ustajanje već oko šest sati. Kada bi se sustav mogao organizirati prema potrebama učenika, bilo bi razumno da nastava za adolescente ne počinje prije 8:30. Naravno, školski raspored ovisi i o smjenskom radu, prijevozu, radnom vremenu roditelja, izvannastavnim aktivnostima i prostornim mogućnostima škola. To su stvarni organizacijski problemi, ali biologija adolescenata zbog njih neće se promijeniti, opisuje.

Podsjetimo, tri tisuće naših čitatelja odabralo je da bi nastava trebala započinjati u 8:30 sati. Đogaša pitamo i o slučaju u Bregani gdje će učenici umjesto u 8:00 na nastavu kretati u 7:30 sati.

- Početak nastave u 7:00 ili 7:30 smatram preranim, osobito za učenike koji već ulaze u pubertet. Učenik ne ustaje u trenutku početka nastave, nego često sat ili više ranije. Ako nastava počinje u 7:00 sati, neka djeca moraju ustati već oko 5:30 ili 6:00 sati. Da bi adolescent koji ustaje u 5:30 ostvario devet sati spavanja, morao bi zaspati oko 20:30, što je za većinu adolescenata biološki i praktično vrlo teško ostvarivo. Pomicanje nastave s 8:00 na 7:30 možda izgleda kao razlika od samo pola sata, ali se upravo tih pola sata često oduzima od spavanja. Istraživanja pokazuju da i relativno malo pomicanje početka nastave prema kasnije može produljiti spavanje učenika jer oni ujutro mogu dulje spavati, a pritom obično ne pomiču vrijeme uspavljivanja za jednako toliko. Prema istraživanjima, taj pomak od samo pola sata već dovodi do boljeg uspjeha u školi, kaže Đogaš.

'To je pitanje usklađivanja školskog rasporeda s poznatim potrebama djece i adolescenata'

Đogaš izdvaja i da kod kronično neispavanog učenika možemo očekivati teže buđenje, pospanost na prvim satovima, slabiju pozornost, više kašnjenja i izostanaka, razdražljivost te lošije raspoloženje. U takvim okolnostima prve nastavne sate održavamo u vrijeme kada dio učenika biološki još nije spreman za optimalnu budnost, koncentraciju i učenje, naglašava.

- Zato raspravu o početku nastave ne bih svodio na pitanje komocije. To je pitanje usklađivanja školskog rasporeda s poznatim potrebama djece i adolescenata, ističe.

Pitamo i kako roditelji trebaju postupati prema adolescentima koji žele dulje spavati, posebice vikendom? Potrebu adolescenta za duljim jutarnjim spavanjem, osobito vikendom, ne treba automatski proglašavati lijenošću, odgovara Đogaš. Ona je dijelom posljedica normalnog pomicanja biološkog ritma u adolescenciji, a vrlo često i pokušaj nadoknade manjka spavanja nakupljenog tijekom školskog tjedna, dodaje.

- Ako adolescent vikendom redovito spava znatno dulje nego radnim danom, to može biti znak da tijekom tjedna ne dobiva dovoljno spavanja. Određena nadoknada može mu pomoći da se osjeća odmornije, ali veliko pomicanje vremena odlaska na spavanje i buđenja svakoga vikenda može dodatno poremetiti ritam. Tada se u nedjelju navečer teško zaspi, a ponedjeljkom se ponovno vrlo teško ustaje. To se ponekad naziva socijalnim jet lagom, ističe.

'Adolescenti nisu 'lijeni' zato što njihov organizam traži više i kasnije spavanje'

Navodi da bi roditelji trebali razgovarati s adolescentom i pomoći mu uspostaviti razmjerno redovit raspored. Korisno je navečer smanjiti jako svjetlo i uporabu mobitela, računala i drugih ekrana, izbjegavati kofeinske napitke u kasnijem dijelu dana te osigurati mirno i dovoljno dugo vrijeme za spavanje, savjetuje Đogaš. Dodaje, vikendom nije nužno buditi adolescenta u isto vrijeme kao za školu, ali nije dobro ni da se vrijeme buđenja redovito pomiče za nekoliko sati.

- Važno je razlikovati normalnu potrebu za spavanjem od pretjerane pospanosti. Ako mlada osoba unatoč dovoljnom trajanju spavanja stalno teško ustaje, nekontrolirano zaspi tijekom dana, jako hrče, ima prekide disanja u spavanju ili pokazuje izražene promjene raspoloženja i funkcioniranja, potrebno je razmotriti mogućnost poremećaja spavanja ili nekog drugog zdravstvenog problema. Adolescenti nisu 'lijeni' zato što njihov organizam traži više i kasnije spavanje. Problem nastaje kada se njihov biološki ritam, školske obveze, večernje aktivnosti i uporaba tehnologije toliko raziđu da im za spavanje jednostavno ne ostane dovoljno vremena, zaključuje Đogaš.

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta Nevidljivi u obrazovanju.