Objavljen novi priručnik za nastavnike: 'Važno je da nauče prepoznati nejednakosti'

Institut za razvoj obrazovanja (IRO) objavio je priručnik za nastavnike pod nazivom Pravičnost i uključivost u obrazovanju, koji im može pomoći u stvaranju uključivijeg obrazovanja. Ana Skledar Matijević, viša stručnjakinja za politike visokog obrazovanja pri Institutu, objašnjava za srednja.hr da obrazovne nejednakosti proizlaze prvenstveno iz širih društvenih nejednakosti i njihove interakcije s obrazovnim ustanovama i obrazovnim sustavom. Na svim razinama obrazovanja možemo ih promatrati kroz tri dimenzije: pristup obrazovanju, dobrobit tijekom obrazovanja te obrazovno postignuće na kraju procesa.

'Učenici iz ekonomski i kulturno privilegiranih obitelji češće pohađaju gimnazije'

Kad govorimo o srednjoškolskom obrazovanju, navodi Skledar Matijević, nejednakosti proizlaze iz sustava upisa u srednje škole koji počiva na uspjehu u osnovnoj školi, a obrazovno postignuće može se dovesti u vezu sa socioekonomskim statusom učenika.

- Učenici s boljim uspjehom usmjeravaju se prema gimnazijama, a učenici s nešto lošijim uspjehom usmjeravaju se prema strukovnim programima, bez obzira na obrazovne aspiracije i afinitete učenika. Istraživanja pokazuju da učenici iz ekonomski i kulturno privilegiranih obitelji češće pohađaju gimnazije, dok učenici iz manje privilegiranih obitelji češće upisuju strukovne škole. Zatim, trogodišnje strukovne škole imaju veći udio učenika nižeg socioekonomskog statusa i učenika s teškoćama. Ako gledamo rezultate državne mature, rezultati učenika strukovnih škola na državnoj maturi slabiji su u odnosu na gimnazijalce. To kasnije rezultira nejednakostima u nastavku obrazovanja na visokoškolskoj razini, objašnjava Skledar Matijević.

Osim toga, dodaje stručnjakinja, postoje i rodne nejednakosti prema vrsti škola. Više djevojaka nego mladića ide u gimnazije, osobito u opće i jezične gimnazije. U četverogodišnjim strukovnim školama mladića je znatno više u programima kao što su strojarstvo i elektrotehnika, dok je djevojaka više u programima kao što su ekonomija i zdravstvo. U industrijskim i obrtničkim školama više je mladića, iako je u programima koji se odnose na osobne usluge znatno više djevojaka.

- No, to su samo one 'vidljive' nejednakosti. Postoje skupine učenika u nepovoljnom položaju koji često prolaze neopaženo, a uključuju učenike (i studente) s tzv. 'nevidljivim' invaliditetom, učenike pripadnike raznih manjina, učenike iz alternativne skrbi, učenike iz ruralnih područja, manjih mjesta i otoka, učenike koji putuju u školu iz udaljenijih mjesta, učenike koji skrbe o članu obitelji i učenike roditelje, djecu hrvatskih branitelja, učenike sa statusom azilanta/izbjeglice i tako dalje, kaže Skledar Matijević.

Ove skupine češće su izložene riziku nezavršavanja studija

Obrazovne nejednakosti prelijevaju se iz razine u razinu, počevši od ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ono što je najuočljivije na visokoškolskoj razini jest da je stopa stjecanja visokog obrazovanja u Hrvatskoj niža u odnosu na prosjek Europske unije (prema podacima Europske komisije iz 2021., 36,6 posto visokoobrazovanih u dobi od 25. do 34. godine u odnosu na 40.5 posto EU). Skledar Matijević navodi kako istraživanja pokazuju da određene skupine u nepovoljnom položaju manje sudjeluju u visokom obrazovanju od drugih. Studenti nižeg socioekonomskog statusa su podzastupljeni, a u usporedbi s drugim zemljama udio studenata koji su studij upisali s više od 21 godine i studenata roditelja je nizak.

Zatim, postoje nejednakosti u strukturi i profilu upisanih studenata prema vrsti studija, prema instituciji i prema studijskom programu. Na primjer, studenti nižeg socioekonomskog statusa češće upisuju stručne studije. Postoje i razlike u zastupljenosti prema spolu, primjerice manje je studentica u tehničkom području i manje studenata u humanističkom području, a studenti s invaliditetom često moraju uzimati u obzir i arhitektonske prepreke pri odabiru studija.

- I uvjeti studiranja mogu imati negativan utjecaj na iskustvo studiranja. Određene okolnosti poput plaćanja školarina, studija u izvanrednom statusu, rada uz studij, stanovanja u skupljem smještaju ili putovanja na studij iz druge županije povezane su s većim financijskim i radnim opterećenjem. Određene skupine zbog svojih socioekonomskih, osobnih i obiteljskih karakteristika mogu imati nepovoljnije iskustvo studiranja. To su na primjer studenti djeca hrvatskih branitelja, studenti pripadnici romske manjine, LGBT studenti, studenti iz alternativne skrbi, studenti beskućnici i oni koji se nalaze u riziku od beskućništva, studenti iz ruralnih područja, manjih mjesta i otoka, izbjeglice i tražitelji azila, studenti roditelji; studenti s invaliditetom i drugi, objašnjava Skledar Matijević.

Skupine u nepovoljnom položaju također su češće izložene riziku nezavršavanja studija, a razlike prema društvenom porijeklu studenata u odabiru tipa i područja studija imaju za posljedicu značajne razlike u pozicioniranju na tržištu rada za diplomirane studente, što doprinosi daljnjoj reprodukciji postojećih društvenih nejednakosti.

Kako sustav može prepoznati nejednakosti i ublažiti ih?

Učenici u sustav obrazovanja ulaze s već postojećim nejednakostima, a pitanje je, ističe stručnjakinja, kako ih tijekom obrazovanja smanjiti, a ne dodatno produbljivati.

- Nastavnici sami ne mogu mijenjati sustav, no kada je riječ o učenicima iz skupina u nepovoljnom položaju, i male promjene u pristupu mogu imati velik učinak. Zato je važno da nastavnici znaju da nejednakosti postoje, da ih nauče prepoznati te da osvijeste kako svojim pristupom, očekivanjima i načinom rada mogu napraviti stvarnu razliku za svoje učenike ili studente. To obuhvaća prepoznavanje i razumijevanje različitih skupina u nepovoljnom položaju i nejednakosti kojima su izloženi. A do toga se može doći kroz edukaciju i sudjelovanje u projektima kao što je to projekt ZAGRIZI. Na institucionalnoj razini, ublažavanje nejednakosti podrazumijeva donošenje institucionalnih praksi i politika koje se dosljedno primjenjuju, ali i ažuriraju u skladu s potrebama učenika, odnosno studenata, navodi Skledar Matijević.

Priručnik je, naime, objavljen u sklopu projekta ZAGRIZI - Savjetovalište za pravičan i uključiv pristup visokom obrazovanju, a možete ga pronaći na dnu članka. Svi materijali besplatno su dostupni putem platforme Obrazovanje za sve.

Konkretan primjer iz prakse

Skledar Matijević upitali smo i za konkretan primjer iz prakse, kojih, kako kaže, ima mnogo. Učenici-putnici su učenici koji do mjesta školovanja putuju iz drugih županija ili udaljenih mjesta. U nekim područjima nema pouzdanog javnog prijevoza, a u nekim područjima, iako javni prijevoz postoji, njegov raspored ne odgovara potrebama učenika.

- Stoga takvi učenici nerijetko dolaze do škole puno prije početka nastave, ili ostaju nakon završetka nastave. Ponekad kasne jer, iako su krenuli od kuće na vrijeme, zbog okolnosti u prometu, ili vremenskih neprilika, nisu mogli utjecati na kašnjenje javnog prijevoza. Ono što nastavnici i škole mogu učiniti jest prvo prepoznati da učenici-putnici na raspolaganju imaju manje vremena za odrađivanje školskih obaveza, da su ponekad umorni i da su u nepovoljnijem položaju u odnosu na kolege koji stanuju blizu škole. Zatim, može se pokazati razumijevanje u slučaju kašnjenja, a također i omogućiti im sigurno i mirno mjesto u školi gdje mogu, dok čekaju prijevoz, raditi zadaću, učiti, ili se jednostavno odmoriti od školskog dana. To su male promjene u pristupu koje rade veliku razliku, a iz razgovora s nastavnicima tijekom edukacija u okviru projekta ZAGRIZI doznajemo da nastavnici takve promjene pristupa rade intuitivno, kad doznaju za okolnosti svojih učenika, pojašnjava Skledar Matijević.

Za kraj, stručnjakinja nastavnicima poručuje da im Priručnik može pomoći da lakše prepoznaju skupine u nepovoljnom položaju te da promisle o svojoj nastavnoj praksi i malim promjenama koje mogu uvesti kako bi njihova učionica bila uključivija.

Priručnik možete pronaći u nastavku. Napomena: dokument ima više stranica, ako ne vidite sve, potrebno je listati s lijeva na desno.

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta Nevidljivi u obrazovanju.