Dio učenika teško se snalazi na početku godine, psihologinja ima savjete: 'Kao da su im oduzeli pola dana'

Prvi tjedan nastave u školskoj godini 2026./2027. je iza nas, a učenici se još prilagođavaju na povratak u klupe. Golema je to promjena nakon dva i pol mjeseca odmora, a za mnoge nije riječ samo o potpuno drugoj ravnoteži obveza i slobodnog vremena, već i o promjeni ritma spavanja.

Savjete za to kako se nositi s velikim promjenama na početku nastavne godine dala nam je psihologinja Natalia Dujić iz Osnovne škole Matije Gupca u Zagrebu. Njezin glavni savjet je upravo to da umjesto da se prisiljavaju da naprave golemu promjenu, djeca postepeno prilagođavaju svoj ritam novim očekivanjima.

- Povratak u školu nakon praznika ne mora izgledati kao naglo prebacivanje iz 'ljetnog moda' u opciju 'od sutra sam potpuno organizirana osoba'. Sasvim je normalno da učenicima treba neko vrijeme kako bi ponovno uhvatili ritam. Ne bih pokušavala sve vratiti u savršen red preko noći. Nekoliko dana prije početka nastave dobro je postupno pomaknuti vrijeme odlaska na spavanje i buđenja prema školskom rasporedu. Tijelu je lakše prihvatiti male promjene nego veliki šok u stilu: 'Od sutra ustajem u 6:15, a do jučer sam doručkovao/doručkovala u podne', savjetuje psihologinja Dujić.

'Tijelu će trebati neko vrijeme da se uskladi sa školskim rasporedom'

Naglašava da je korisno da dan ponovno dobije jasnu strukturu, odnosno da se učenik u isto vrijeme budi, ruča, uči, ide na slobodne aktivnosti te odlazi na počinak. Jutarnje dnevno svjetlo također pomaže usklađivanju biološkog sata, pa je dobro ujutro biti na otvorenom, primjerice prošetati cijeli ili dio puta od kuće do škole.

- Ako je tijekom ljeta vrijeme odlaska na spavanje i buđenja bilo pomaknuto za nekoliko sati, tijelu će trebati neko vrijeme da se ponovno uskladi sa školskim rasporedom. Zato je dobro početi s prilagodbom nekoliko dana prije početka nastave i ritam pomicati postupno, savjetuje psihologinja.

Prirodno je da adolescenti idu kasnije spavati

Važno je napomenuti da se tijekom puberteta biološki sat prirodno pomiče prema kasnijem vremenu, što znači da je normalno da adolscenti žele kasnije spavati. Međutim preporučuje im se osam do deset sati sna. Tinejdžeri ne bi smjeli zapostavljati vrijeme za san, a važno je i da održavaju pravilan ritam spavanja.

- Dobro je da razlika između vremena buđenja radnim danom i vikendom ne bude prevelika. Pomažu i jutarnje dnevno svjetlo te tjelesna aktivnost tijekom dana, dok navečer treba postupno usporavati i smanjiti aktivnosti koje nas dodatno razbuđuju. Ako je učenik izrazito umoran tijekom dana, kratko drijemanje može pomoći, ali bolje je da bude ranije poslijepodne i kratko, oko 20 minuta, nego da nekoliko sati 'nadoknađujemo' san i onda navečer ponovno ne možemo zaspati, savjetuje Natalia Dujić.

Prije spavanja treba smanjti korištenje mobitela

Za kvalitetan san važan je i prijelaz iz dnevnih aktivnosti ka spavanja. Zato bi navečer bilo dobro smanjiti korištenje mobitela i drugih ekrana, naglašava psihologinja.

- Mobitel je zgodan jer je istodobno budilica, društveni život, zabava i izvor informacija, ali upravo zato lako dođemo do situacije da u 00:47 još uvijek 'samo na brzinu“ provjeravamo jednu stvar', napominje Dujić, a u ovoj situaciji sigurno se mnogi mogu prepoznati. 

Ako se učenik prvih nekoliko dana osjeća umorno, to samo po sebi nije razlog za zabrinutost, navodi psihologinja. Međutim, ako je umor izrazit, traje dulje vrijeme unatoč dovoljnoj količini sna ili značajno utječe na koncentraciju, raspoloženje i svakodnevno funkcioniranje, ne treba ga automatski pripisati 'tinejdžerskoj lijenosti', već je vrijeme za razgovor s roditeljima, školskim psihologom ili liječnikom.

'Bolje je postaviti male i konkretne zadatke'

Baš kao što bi se u idealnom slučaju učenici postepeno trebali navikavati na ranije ustajanje, i učenju bi se trebali 'vratiti' postepeno, odnosno da si postave male i konkretne ciljeve koje će kontinuirano ispunjavati. To će učenicima dati priliku da postepeno povećavaju ciljeve i idu uz korak s nastavom, savjetuje Dujić.

- Umjesto velikih i pomalo zastrašujućih ciljeva poput 'od danas učim četiri sata dnevno', bolje je postaviti male i konkretne zadatke - riješiti nekoliko zadataka, pročitati nekoliko stranica ili ponoviti jednu lekciju. Kada veliku obavezu podijelimo na manje korake, lakše počinjemo i lakše vidimo napredak. Važno je imati na umu da motivacija ne mora uvijek prethoditi akciji. Često krenemo s malim korakom, doživimo uspjeh i tek se tada pojavi motivacija za nastavak učenja. Ako čekamo trenutak kada nam se baš jako, jako uči i ne poduzimamo ništa, mogli bismo se dobro načekati, upozorava Dujić.

Napominje da je korisno odvojiti vrijeme za školu od vremena za odmor, a dobro je napraviti i granicu u fizičkom prostoru. Naprimjer, neka krevet ostane mjesto za spavanje, a ne istovremeno učionica, radni stol, kino i produženi boravak. Takve granice mogu pomoći i učenju i kvalitetnijem snu, objašnjava psihologinja.

'Ne moramo biti oduševljeni činjenicom da su praznici završili'

Na početku nastavne godine zbog drastične promjene i percepcija da im nedostaje slobodno vrijeme kod učenika se mogu javiti negativne emocije. Često se javlja tuga, razdražljivost, frustracije ili pad motivacije, navodi psihologinja.

- Neki učenici mogu imati osjećaj kao da im je netko preko noći oduzeo pola dana - i još im pritom ostavio domaću zadaću. Važno je takve osjećaje normalizirati. Ne moramo biti oduševljeni činjenicom da su praznici završili da bismo se dobro prilagodili školi. Jedna od stvari koja može pomoći jest ne pokušavati potpuno izbaciti slobodno vrijeme iz rasporeda. Dobro je unaprijed sačuvati vrijeme za aktivnosti kojima se učenik veseli - druženje, sport, glazbu, hobije ili jednostavno vrijeme bez obaveza. Slobodno vrijeme ne bi trebalo biti ono što ostane tek kada završimo sve školske obaveze, poručuje psihologinja Dujić.

Motivacija korak po korak

Što se tiče školskih pak obveza naglašava da je velike zadatke najbolje podijeliti na manje korake. Tako se naprimjer apstraktnije učenje matematike može konkretizirati na nekoliko zadataka iz zbirke. Osjećaj uspjeha kad ih učenik riješi sam po sebi može biti motivacija za daljnji rad, no važno je i da su zadaci prilagođeni trenutačnoj razini znanja kojom učenik barata.

- Dobro je i da zadatak bude dovoljno izazovan da nam drži pažnju, ali ne toliko težak da odmah zaključimo da ga ne možemo riješiti. Ako je prelagan, javlja se dosada; ako je pretežak, frustracija. Najviše nam obično odgovara izazov kod kojeg osjećamo da se moramo potruditi, ali da je uspjeh ipak dostižan, savjetuje Natalia Dujić.

Učenju pomaže i uklanje nepotrebnih 'ometala' kao što su mobiteli. Ako svako malo provjeravaju je li im došla poruka učenici gube koncentraciju te je i dulje učenje manje produktivno. 

'Puno je održivije odabrati jednu ili dvije promjene'

Ovo je puno savjeta, no psihologinja Dujić naglašava da je ključ u malim koracima i doziranju novih pravila i obrazaca ponašnja. Sve savjete djeca trebaju usvojiti svojim tempom kako bi ih se doista dugoročno pridržavala i od njih imala maksimalnu korist. 

- Na početku školske godine ne bih učenicima preporučila ni postavljanje deset novih pravila odjednom. Puno je održivije odabrati jednu ili dvije promjene i postupno ih učvršćivati. Cilj nije savršen školski život, nego ritam koji možemo održati – dovoljno sna, vrijeme za obaveze, vrijeme za sebe i mali, ostvarivi koraci u učenju. Školska godina je maraton, a ne sprint - iako raspored sati ponekad daje dojam da je upravo suprotno, poručuje psihologinja Dujić.