Profesoru vikali ‘bježite!’, on utrčao u školu prema napadaču: 'Odgovorio mi je zašto je to napravio'

Pišu: Bruno De Zan, Martina Gelenčir

U Elektrotehničkoj školi u Zagrebu teško je ozlijeđen učenik i spremačica, nakon što ih je oštrim predmetom napao drugi učenik. I napadač i žrtva išli su u prvi razred, potvrdio je ranije zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Događaje pratimo uživo ovdje.

Profesor o napadaču: 'Rekao mi je da je došao nekoga ozlijediti, a i sebe'

Pred novinare okupljene ispred Elektrotehničke škole, gdje se nalazi i naš reporter Bruno De Zan, izašao je Mario Božurić, nastavnik grupe računalnih predmeta. On je ušao u školu malo prije osam, nakon što se dogodio napad, a učenici su već izlazili. Kolegi je pomogao savladati napadača i pružio prvu pomoć ozlijeđenom učeniku do dolaska hitne.

- Trebao je to biti uobičajeni dan. Jutros u 7:55 ulazim u školu, a pritom veliki broj učenika trči iz škole. Viču mi 'bježite, bježite'. Pitao sam ih što se događa i utrčao u školu, hodnik je bio prazan. Vi ne znate što da očekujete. Ugledao sam dvije osobe na tlu, međutim u tom trenutku nisam znao drži li netko od njih nož ili ne. Međutim, osoba koja je bila iznad viknula je 'baci nož' i onda sam shvatio da ne poznajem niti jednu od tih osoba. Primaknuo sam se bliže i shvatio da učenika drži kolega iz susjedne škole s kojom dijelimo zgradu. Pomogao sam mu zadržati osobu na tlu i uspostaviti kontakt, započinje Božurić.

Kad se okrenuo, vidio je ozlijeđenu spremačicu. Pitao je napadača zašto je to napravio.

- Rekao mi je da je došao nekoga ozlijediti, a i sebe. Rekao mi je i da je već nekog ozlijedio i da je ozlijeđeni učenik u WC-u. Kada sam ušao u toalet, dijete je ležalo u krvi. Rukom sam pokušao zaustaviti krvarenje i nastojao ga održati budnim do dolaska hitne. Kao što je i rekla njegova majka, čuo sam da na telefon netko priča i ugledao telefon pod njim, govori profesor.

'Kome mi sada možemo reći da škola je sigurno mjesto?'

Na liniji je bila majka, a on joj je rekao da je profesor, da će dijete biti dobro i da ne dolazi u školu već da dijete dočeka u bolnici. On je bio uz učenika do dolaska hitne pomoći.

- Prošao sam kroz rat, to su neki prostori gdje takvo nešto očekujete, ali jednostavno to ne očekujete u prostoru škole. To je posebno teško, teško se nositi s time, rekao je profesor.

Naglasio je da sam napad na učenika nije vidio jer je u školu ušao u trenutku kada je drugi profesor pridržavao učenika na tlu. Već je razgovarao s djelatnicama kriznog tima. Kaže da zbog činjenice da škola nije sigurno mjesto osjeća frustraciju i nemoć.

- Ne mogu percipirati da nam bude normalno to da je škola opasno mjesto, da nije sigurna. A kome mi sada možemo reći da škola je sigurno mjesto? Čini mi se da je tu zakazala prevencija. Ne mogu se tu okriviti niti zaštitarske službe niti bilo tko, osoba zadužena za sigurnost nema pravo pretresati nečije torbe, dijete može unijeti što god hoće u školu. Ona je figurativno tamo kao neka podrška, ali ne može garantirati sigurnost. Sigurnost bi trebala biti prevencija, a ne da ovo bude motiv i poticaj nekom drugom, ističe. Dodaje kako s djecom treba razgovarati pa prepričava kako je jedna njegova kolegica rekla da će upisati dijete na boks da bi se naučilo obraniti. - Mi smo s time priznali da smo izgubili bitke za sigurnošću u školama. Ako i mi idemo na način da ćemo svoje dijete pripremati za nasilje, umjesto da to nasilje možemo spriječiti, zaključuje profesor.

Događaje pratimo uživo na ovoj poveznici. UNICEF Hrvatska pripremio je praktične savjete za cijelu školsku zajednicu: mlade, roditelje i skrbnike te djelatnike u školama, a možete ih pronaći na linku.