Koliko mladi u Hrvatskoj čekaju na timsku procjenu? 'Odlučuju kapaciteti, opterećenost'

Na stručnom skupu u organizaciji Hrvatske komore socijalnih pedagoga (HKSP), pod nazivom 'Svrhovitost i pravovremenost mjera za djecu i obitelji u riziku: izazovi i nove mogućnosti', tema je između ostalog bila i timska procjena. U nekim dijelovima Hrvatske djeca i mladi na nju čekaju mjesecima. O tome smo razgovarali s Božom Vrkljanom, ravnateljem Centra za pružanje usluga u zajednici Dugave.

Multidisciplinarna procjena je, objašnjava stručnjak, postupak u kojem više stručnjaka različitog profila, svatko iz svog područja, zajedno procjenjuje teškoće, potrebe i okolnosti u kojima dijete ili mlada osoba živi, odnosno utvrđuje se etiologija, fenomenologija, duljina trajanja. Cilj je dobiti što potpuniju sliku o problemima s kojima se dijete suočava, njihovim mogućim uzrocima i potrebama, te na temelju toga odrediti koji su oblik pomoći, zaštite ili tretmana za njega najprimjereniji.

Zašto se upućuje na multidisciplinarnu procjenu?

Multidisciplinarnu procjenu, dakle, provodi tim stručnjaka koji čine socijalni pedagog, socijalni radnik i psiholog, a prema potrebi se uključuju i drugi stručnjaci, primjerice liječnici. Svaki stručnjak dijete sagledava iz svog područja, a zatim zajedno donose zaključak o njegovim potrebama i o tome koji bi oblik pomoći i tretmana bio najprimjereniji.

- Djeca i mladi upućuju se na multidisciplinarnu procjenu kada postoje teškoće ili problemi u ponašanju za koje je potrebno bolje razumjeti njihove uzroke i utvrditi kakva je pomoć djetetu potrebna. To mogu biti, primjerice, učestali izostanci iz škole, bježanje od kuće, sukobi, nasilno ili druga rizična ponašanja pa i činjenje prekršajnih i kaznenih djela. Cilj procjene je utvrditi potrebe djeteta i pronaći najprimjereniji oblik pomoći i podrške, pojašnjava Vrkljan.

Na multidisciplinarnu procjenu, dodaje, ne bi se trebalo čekati dugo, osobito kada je riječ o djeci i mladima kojima je potrebna hitna stručna procjena i pomoć. Ipak, o stvarnom vremenu čekanja odlučuju kapaciteti i opterećenost pojedine ustanove te hitnost i potrebe konkretnog djeteta.

- U Zagrebu se u ovom trenutku na procjenu čeka otprilike pet do šest mjeseci. Međutim, kada je situacija hitna, trudimo se osigurati što brži termin i tako dijete primiti u najkraćem roku, navodi Vrkljan.

Ima li dugo čekanje neke posljedice?

Jedan od glavnih razloga dugog čekanja su ograničeni kapaciteti ustanova i nedostatak stručnjaka koji sudjeluju u multidisciplinarnoj procjeni. Istodobno, potrebe djece i mladih za ovom vrstom procjene su velike, pa postojeći kapaciteti nisu uvijek dovoljni. Čekanje može ostaviti posljedice. Vrkljan kaže da ono može značiti da dijete i obitelj dulje ostaju bez odgovarajuće stručne podrške, a istodobno se propušta mogućnost da se na teškoće reagira što ranije.

- Dugo čekanje na procjenu i nedovoljan broj stručnjaka u različitim sustavima - od obrazovanja i zdravstva, do sustava socijalne skrbi - mogu otežati pravodobno prepoznavanje i rješavanje problema kod djece i mladih. Ne možemo reći da su oni izravan uzrok nasilja, jer je nasilje složen problem na koji utječe niz različitih čimbenika. Međutim, kada se na stručnu pomoć i podršku dugo čeka, postoji rizik da se s potrebnim intervencijama započne kasnije nego što bi bilo poželjno. Zato je važno imati dovoljno stručnjaka koji mogu pravodobno procijeniti potrebe djeteta, prepoznati rizična ponašanja i uključiti odgovarajuće oblike pomoći i podrške. Pravodobna procjena i intervencija posebno su važne kod djece i mladih kod kojih već postoje problemi u ponašanju ili rizik od daljnjeg razvoja teškoća, objašnjava Vrkljan.

Za kraj naglašava da multidisciplinarna procjena nije sama sebi svrha. Njezin je cilj pomoći da se pravodobno prepoznaju potrebe djeteta i da ono dobije odgovarajuću pomoć i podršku.

- Što se ranije prepoznaju teškoće i započne s odgovarajućim intervencijama, veća je mogućnost da se spriječi njihovo produbljivanje i razvoj ozbiljnijih problema. Treba naglasiti da HZSR ima mogućnosti i ovlasti poduzimati mjere iz obiteljsko-pravne zaštite i prije upućivanja djeteta na timsku procjenu, zaključuje Vrkljan.