Fizioterapeutkinja otkrila koliko smije težiti školska torba: 'Zašto uopće mora nositi toliko stvari'?

U Facebook grupi čiji su članovi roditelji školaraca postavili smo upit o težini školskih torbi. 'Preteške su', slažu se roditelji. Naime, jedna je mama napisala da njezin sin pohađa šesti razred osnovne škole te da ima dana kada mu je jednostavno teško samostalno nositi torbu.

- Ima šest sati i od toga nema blok sate. Torba mu iznosi između sedam i osam kilograma. Kćer pohađa osmi razred i također se žali da joj je utorkom najteža torba, ispričala je majka.

Svoje iskustvo iz prakse podijelila je i učiteljica

Ostale brojke koje smo dobili izgledaju otprilike ovako: prvi razred, pet kilograma. Četvrti razred, četiri i pol kilograma. Osmi razred, sedam do osam kilograma. Još jedan četvrti razred, šest i pol kilograma. Majka je detaljno pojasnila što sve učenik nosi u ruksaku, ali i koliko sam ruksak teži.

- Nosi samo školske knjige i najobičniju pernicu, ne nosi ništa dodatno u vidu hrane, napitaka ili nečeg drugog. Za tjelesni još nosi dodatnu vrećicu jer tenisice ne stanu u torbu. Prazna torba ima 600 grama. Iz nekih predmeta imaju tri knjige, iz nekih dvije, samo iz glazbenog imaju jednu. Svaki put nose sve. Iz hrvatskog jezika imaju tri knjige, nikad ne koriste sve tri isti sat, ali ih bez obzira na to moraju nositi. Nije problem za malo jaču djecu, ali jest za sitnije curice u razredu, napisala je jedna majka.

Svoj osvrt pružila je i jedna učiteljica. Kako kaže, torbe jesu teške, ali potrebno je u obzir uzeti i 'činjenicu da većina učenika nižih razreda nosi dvije pernice, često obje 'na kat' jer žele imati sto vrsta bojica, flomastera i ostalog'.

- Zatim, boca s vodom, napunjena, jer voda u školi nije dovoljno dobra. Kutijice za užinu koje nisu malene, a ni lagane. Hrana jako varira od škole do škole, u mojoj školi je zaista kvalitetna i raznovrsna, no dio učenika ne želi jesti, čak ni probati, radije od kuće donose kroasane, pizze, sendviče i čokoladice, navela je učiteljica.

Što kažu fizioterapeuti?

Što o optimalnoj težini ruksaka kažu stručnjaci? Odgovor smo potražili u Hrvatskoj komori fizioterapeuta (HKF). Njezina predsjednica Mirjana Grubišić priča nam da se kao praktična preporuka najčešće navodi da školska torba ne bi trebala biti teža od približno 10 do 15 posto tjelesne mase djeteta. Primjerice, kod djeteta koje ima 30 kilograma govorimo o otprilike tri do četiri i pol kilograma.

- Međutim, važno je naglasiti da tih 10 ili 15 posto nije stroga medicinska granica koja vrijedi jednako za svako dijete. Treba uzeti u obzir dob, tjelesnu građu i kondiciju djeteta, eventualne zdravstvene poteškoće, ali i koliko dugo i koliko daleko dijete torbu nosi. Najjednostavnije pravilo za roditelje jest: ako se dijete pod težinom torbe mora prilagođavati teretu - naginje se, mijenja hod ili se žali na bol - torba je za njega preteška, upozorava Grubišić.

A kako pravilno namjestiti naramenice i nositi torbu tako da se smanji opterećenje leđa? Naprtnjaču, objašnjava stručnjakinja, treba nositi na oba ramena, a naramenice trebaju biti dovoljno široke, po mogućnosti podstavljene i jednako podešene. Torba treba biti priljubljena uz leđa, a ne visjeti daleko od tijela ili prenisko.

- Ako ima prsni ili pojasni remen, dobro ga je koristiti jer dodatno stabilizira torbu i pomaže raspodijeliti opterećenje. Najteže predmete treba staviti što bliže leđima. Što je teret bliže tijelu i što je ravnomjernije raspoređen, to ga je lakše i sigurnije nositi, navodi Grubišić.

Torba na kotačiće ili 'obični' ruksak?

U protivnom može doći do zdravstvenih problema. Preteška ili nepravilno nošena torba može biti povezana s bolovima i nelagodom u području vrata, ramena i leđa, zamorom mišića te privremenim promjenama držanja i načina hoda. Dijete se pod većim opterećenjem može naginjati prema naprijed, a kod jednostranog nošenja i u stranu.

- Pritom je važno ne stvarati nepotreban strah. Ne možemo reći da će teška školska torba sama po sebi uzrokovati skoliozu ili trajnu deformaciju kralježnice. Bol u leđima kod djece i adolescenata može imati različite uzroke i težina torbe samo je jedan od mogućih čimbenika. Zato cilj nije djeci 'čuvati kralježnicu' tako da ih se ograničava u kretanju, nego upravo suprotno - omogućiti im što više primjerenog kretanja i tjelesne aktivnosti, uz razumno smanjenje nepotrebnog tereta, objašnjava fizioterapeutkinja.

Ako se dvoumite između torbe na leđima i torbe na kotačiće, trebate znati da potonja nije nužno bolje rješenje, iako vam se 'na prvu' možda čini tako.

- Dobro prilagođena naprtnjača koja se pravilno nosi na oba ramena u pravilu je vrlo dobar izbor. Torba na kotačiće može pomoći kada dijete mora prenositi veći teret na duljoj udaljenosti, ali nije automatski bolje rješenje. Na stepenicama, pri ulasku u autobus ili na neravnim površinama takvu torbu treba podizati i nositi. Ako je dijete stalno povlači istom rukom, ponovno nastaje jednostrano opterećenje. Dakle, nije presudno samo kakvu torbu dijete ima, nego koliko ona teži, kako je nosi i koliko dugo je nosi, ističe Grubišić.

Kako prepoznati da je školska torba preteška za vaše dijete i što onda učiniti?

Kad je riječ o pitanju je li torba preteška i odgovara li djetetu, roditelji mogu vrlo mnogo vidjeti već samim promatranjem djeteta, objašnjava stručnjakinja. Ako se dijete izrazito naginje prema naprijed ili na jednu stranu, podiže jedno rame, mijenja uobičajeni hod ili teško stavlja i skida torbu, treba provjeriti njezinu težinu i način nošenja.

- Treba obratiti pozornost i na bolove u vratu, ramenima ili leđima, trnjenje ili nelagodu u rukama, izražene tragove naramenica na ramenima te neuobičajeni umor nakon nošenja torbe. Ako se bol ponavlja, traje dulje ili djetetu otežava svakodnevne aktivnosti, dobro je napraviti stručnu procjenu, a fizioterapeut može procijeniti držanje, kretanje, funkcionalne sposobnosti i način na koji dijete nosi teret, kaže Grubišić.

Najvažnije je, dodaje, vrlo jednostavno: što manje nepotrebnih stvari u torbi, oba remena na ramenima i najteži predmeti uz leđa.

- Dobro je navečer s djetetom provjeriti raspored i izvaditi knjige, bilježnice i druge stvari koje mu sljedeći dan nisu potrebne. Torba treba odgovarati veličini djeteta - veća torba nije nužno bolja jer često samo završi s više stvari u njoj. Djeca također trebaju naučiti pravilno podizati težu torbu: približiti joj se, saviti koljena i podići je kontroliranim pokretom, umjesto naglog saginjanja i podizanja tereta iz leđa, naglašava Grubišić.

Nisu odgovorni samo roditelji i učenici?

Za kraj naglašava da pitanje težine školskih torbi 'ne smijemo svesti samo na roditelje i djecu'.

- Trebamo se zapitati i zašto dijete uopće mora svakoga dana nositi toliko stvari u školu i iz škole. Mogućnost ostavljanja dijela udžbenika i pribora u školi, školski ormarići, dobra organizacija nastave i promišljeno korištenje digitalnih sadržaja mogu znatno smanjiti nepotrebno opterećenje učenika. I još nešto što kao fizioterapeuti smatramo vrlo važnim: zdravlje dječje kralježnice ne možemo svesti na vagu i nekoliko kilograma u školskoj torbi. Djeci trebaju redovito kretanje, tjelesna aktivnost, dobra kondicija, manje dugotrajnog sjedenja i dovoljno prilika da razvijaju snagu i sposobnost svoga tijela. Možda zato najvažnija poruka nije samo 'olakšajmo djeci školske torbe', nego i 'omogućimo djeci više kretanja', zaključuje Grubišić.

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta Nevidljivi u obrazovanju.