Pretraga

Zašto se utakmica pred praznim tribinama mora održati u Splitu

Vrag će ga znati jeli Šuker znao ili mogao znati da će se susret s Italijom, po kazni UEFE, igrati pred praznim tribinama. Koliko god o tome nagađali i pretpostavljali moramo se pomiriti s činjenicom da nikada nećemo saznati istinu, koju uostalom može znati samo on. Trebali bi, ako se već nikako ne možemo pomiriti s neznanjem, pronaći adekvatan način za prodrijeti u Davorov um.

Pronađite Davora foto:srednja.hr

Evo, kad smo već kod toga, nedavno su Indijski znanstvenici pokušali nešto slično u eksperimentu čitanja misli vjeverica, no bez ikakvoga rezultata. Sumnjam stoga da ćemo ikada saznati istinu jer kad već nije upalilo na vjevericama nema razloga vjerovati da bi to sada upalilo na, priznajemo, jednom ipak manje kompleksnom biću.

Krivac

Bez obzira na sve jedan sam od onih kojem je ta koincidencija da Split za prvu utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije nakon osamnaest godina dobije utakmicu pred praznim tribinama ipak malo prevelika koincidencija. No za razliku od svih splitskih teoretičara zavjera ja eto držim da sve ovo, ovaj put, nema baš nikakve veze sa Šukerom, njegovom majkom i ocem Mamićem ili centralističkim odnosom Zagreba prema Splitu. Kao krivca za ovu nesretnu koincidenciju držim, pogađate naravno, baš svemir!

Da, svemir jer zna se da tamo vladaju sile koje podliježu vječitom skladu, kako je tamo gore, vođeno nepogrešivom logikom, sve onako kako uostalom i treba biti. Pitam se onda ima li prikladnijeg mjesta u svemiru za održavanje ovog sakralnog derbija za kojeg bi, u ovoj prilici, iz predivne vanjštine arhitektonskog bisera Poljuda preko kaštelanskoga zaljeva i čitavim bračkim kanalom odjekivala posmrtna tišina od upravo Splita? – Grada iz kojeg preko arhitektonskog bisera Dioklecijanove palače, iz svih njegovih korpulentnih i praznih proizvodnih postrojenja i njegove budućnosti za mlade odjekuje, vršti, smrdi ta ista posmrtna tišina?

Samrtna tišina

Jučer sam se, nakon gotovo godinu dana, vratio na kratko u Split, grad mog odrastanja. Već oko sedam sati probudila me vika mladića sa ulice: Legendo, imaš tri kune fali mi za kavu?! Nemam brate ni lipe, ae asu vidimo se! Grintavo sam se ustao iz kreveta da otjeram ovog ovisnika o kofeinu s prozora kada sam se sjetio da imam metar i žilet pa sam i sam produžio na kavu.

Jutro je… prve zrake Sunca obasjavaju već pune ulice. Prolaznici koji imaju suputnika urlaju glasno kao i obično samo što, za razliku od prošle godine, svako treći šetač priča sam sa sobom – prošle godine je eventualno svako peti bio sišao s razuma, napredak je očit.

Većina svijeta šiba ulicama kao đavlom gonjena, gledajući striktno u pod, odlazi po po” kruha, eventualno i mlijeko, prije no se do sljedećeg jutra zatvore u samice svojih socijalističkih stanova. Dugo čekam konobara s mojim malim makijatom, suosjećam, tipično splitski štekati kafića uvijek su puni – uglavnom mladih ljudi. Nemojte sada krivo shvatiti da ovaj grad mladima ne nudi alternativu od traćenja njihovih najplodnijih godina na kavama, dapače, mladi su slobodni u svako doba dana naručiti recimo Fantu ili Pipi – ali kava je jeftinija.

Pravo pitanje

Nadam se da Vam je ovaj moj nespretni opis ipak dovoljno jasan da shvatite zašto je ovaj grad na samrti jedino, eto svemirski logično, mjesto za održavanje istog takvog nogometnog derbija. Odbacujem stoga ponovo sve teorije centralističke urote ili neke druge perfidne zavjere po ovom pitanju jer za mene ta utakmica pred praznim tribinama koja se eto imala odigrati u Splitu uopće niti nije pitanje.

Pravo je pitanje zašto se proteklih 18 godina na Poljudu nije održala niti jedna utakmica reprezentacije? Nadalje, pitanje je zašto splitska mladost svoje snažne dane provodi na kavi, ukoliko uprosi one tri kune, mjesto na kakvom, štatijaznam, ono brale, asu, legendo poslu? Zašto njegovi stanovnici izgubljeno bulje u pod ili zašto sve više pričaju sami sa sobom, mjesto da bulje recimo u proizvodne trake ili da pak pričaju sa kolegama s posla? Jer realno Split je prekrasan grad, njegov potencijal je izniman, davno izgrađene fabrike i dalje stoje na istome mjestu, jedino je pitanje zašto iz njih, kao i iz Splita, tutnji, odjekuje, smrdi ta jebena posmrtna tišina?

Obična logika

Ipak za odgovore na ta prava pitanja ne treba posezati za eksperimentom s čitanjem misli vjeverica ili slično jer krivac je ovaj put prilično očit – i da to nije svemir. Stvar ove utakmice pred praznim tribinama nije nikakva perfidna zavjera ili centralistička urota, već svemirska logika, no to ne vrijedi za stanje u kojem se Split danas nalazi – i to je obična jebena logika!

I što nam sada vrijedi da se ta utakmica pred praznim tribinama možda ipak neće odigrati u Splitu kada će sa Poljuda, preko starih zidina, iz svih splitskih napuštenih fabrika, iz njegovih ljudi bez smisla i mladosti bez budućnosti pa daleko preko kašelanskog zaljeva i račkog kanala i dalje odjekivati ona ista posmrtna tišina?

Pratite komentare Lajk naš svagdašnji na Facebooku