Biste li se usudili do Dublina otići – biciklom? Zagrebački profesor upustio se u tu avanturu
Od Zagreba do Dublina – biciklom. Put dug 2.700 kilometara koji zvuči gotovo nezamislivo, za Krešimira Kušića, višeg asistenta na Fakultetu prometnih znanosti, bio je tek početak jedne velike profesionalne i osobne avanture. O svom neobičnom putovanju i znanstvenom radu koji ga je doveo do prestižnog Trinity Collegea, Kušić je govorio na konferenciji Obrazovanje bez granica.
Krešimir Kušić | foto: srednja.hr
Biste li se ikada odvažili na put od Zagreba do Dublina – biciklom? Zvuči kao nemoguća misija, no u tu se avanturu odlučio upustiti Krešimir Kušić, viši asistent na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Ondje nije otišao slučajno, već je na usavršavanju na tamošnjem Trinity Collegeu. O svom putovanju govorio je na našoj konferenciji Obrazovanje bez granica.
– Otišao sam do Dublina biciklom u nekakvih 20 dana, bilo je to prošle godine u listopadu. Prošao sam nekakvih 2.700 kilometara, što je prosjek od 30 kilometara dnevno, objasnio je Kušić koji je tako ukupno pedalirao oko 150 sati, u prosjeku 7,5 sati na dan.
Švicarci imaju zanimljiv sustav sa semaforima
Interesantno, ruta kojom je išao uvelike se preklopila s drevnom hodočasničkom rutom Via Francigena. Bilo je to spontano, kaže, nije niti znao za taj put, a da je na njemu saznao je od jedne gospođe u Francuskoj. Vozio se preko Učke do Italije i jezera Maggiore. Netom prije granice sa Švicarskom upoznao je Švicarca iz Zuricha koji je biciklom krenuo do – Japana.
– Kada sam se penjao na Alpe, uočio sam da Švicarci imaju sustav za bicikliste, primjerice prije mosta, u kojemu postoji najava za bicikliste. Stisnete da ste biciklist da vam se otvori dulje zeleno svjetlo za prolazak tim mostom, naveo je Kušić.
U Švicarskoj je uzeo dan odmora i posjetio kolege koje poznaje s ranijeg projekta, dok ga je u Francuskoj oduševio seoski krajolik. Najveće otkriće bio mu je kanal uz rijeku Marnu, gdje se maknuo s ceste i vozio bez šuma automobila. U Englesku je prešao trajektom, a priznaje, generalno nije sve prošlo glatko – tehničke probleme s biciklom otklanjao je u hodu. Konačno, došao je do Dublina, grada koji ga je oduševio.
– Predivno je, Irska je prelijepa zemlja, probao sam i Irsko more. Aktivan sam i u Irskoj, bicikliram i tamo sam upoznao ekipu biciklista s kojom se družim u slobodno vrijeme. Treniramo i imamo razne društvene događaje. Ondje se bavim biciklističkim utrkama, u klubu sam u Dublinu, ispričao je Kušić i zahvalio Hrvatskoj zakladi za znanost koja financira njegovu odlaznu mobilnost.
Prezentacija Krešimira Kušića na konferenciji Obrazovanje bez granica | foto: srednja.hr
Što radi u Dublinu?
Kušić je na FPZ-u na Zavodu za inteligentne transportne sustave, a u doktoratu se bavio optimizacijama prometa na autocesti, kako spriječiti zagušenja, umanjiti njihov utjecaj i povećati protočnost prometa.
– Imamo prometnu infrastrukturu, autoceste, koja nije ravnomjerno rasterećena, dolazi do vršnih opterećenja i tu nam nastaju problemi. S druge strane, veći dio dana autocesta je neiskorištena. Pa se povlači pitanje treba li povećati kapacitet autoceste, dodati novu prometnu traku, što iz ekonomskog pogleda nije uvijek rješenje jer je jako skupo. Tu onda dolazi do primjene inteligentnih transportnih sustava i rješenja kojima možemo optimizirati promet u ovim vršnim opterećenjima, pojasnio je Kušić i dodao da se je u svom doktoratu bavio razvojem upravljačkih algoritama za promjenjivo ograničenje brzine.
Polazna baza istraživanja u Dublinu su mu upravo istraživački rezultati ostvareni na matičnoj instituciji u Zagrebu.
– Što radim u Dublinu? Digitalni blizanac kojeg imamo digitalna je replika realnog prometnog sustava. U realnom vremenu prikupljamo podatke i imamo simulacijski model u kojem to simuliramo. Dakle, imamo virtualnu repliku prometnog sustava u kojem možemo raditi razne manipulacije – testirati određene akcije i vidjeti kako će se sistem ponašati i na taj način voditi sistem jednom trajektorijom koju želimo optimizirati uvažavajući određena ograničenja, objasnio je.
Na Trinity Collegeu rade na primjeni umjetne generativne inteligencije kako bi približili taj digitalni svijet realnosti, tako da ‘istreniraju’ učeći algoritam u simulatoru pa kada se on primjeni u realnom sustavu bude robustan algoritam koji će dobro raditi i u stvarnosti.
Zašto u Zagrebu mrze bicikliste?
Publiku je zanimalo kako će izgledati promet uvođenjem robotaksija u Zagrebu, na što je Kušić odgovorio da se na simulatorima na fakultetu već proučava kako će penetracija takvih automatiziranih vozila utjecati na prometni tok i interakciju sa stvarnim vozačima. Sudionike konferencije zanimalo je i što je najčudnije što mu se dogodilo na putu biciklom, a Kušić veli da ćemo za to morati pričekati njegovu biografiju. No, opširnije je odgovorio na vječitu temu – pitanje zašto su u Zagrebu biciklisti toliko omraženi.
– Zašto mrze ne znam, ali moram reći da je vani to potpuno drugačije. U Dublinu svakodnevno putujem na posao biciklom, imate izoliranih biciklističkih staza, dio se vozite na cesti, ali vozači vas uzimaju u obzir i paze na vas. Biciklista je velik broj na cesti, ali problema uopće nema. Zašto ovdje sviraju kada vide biciklista na cesti – to je valjda pitanje mentaliteta. Iako i ovdje imam dosta iskustva u bicikliranju i s godinama vidim porast korištenja bicikala, tako da vjerojatno idemo u pozitivnom smjeru, zaključio je Kušić.
Konferencija Obrazovanje bez granica održana je uz podršku partnera: RIT Croatia, Telemach, Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu (FOI), Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku (FERIT), Veleposlanstvo Kraljevine Norveške u Hrvatskoj, book&zvook, Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjevernozapadne Hrvatske (REGEA), KONČAR, Fakultet prometnih znanosti, Hrvatska zajednica županija, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Alfa, Privredna banka Zagreb, Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj, Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET i Podravka.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
