Školarci odbijaju čitati, ali slušaju satima – rješenje za lektire možda je u audioknjigama: ‘To nije varanje’
Možete li zamisliti da slušate Kafkinu Preobrazbu dok kuhate ručak, vozite bicikl ili trenirate, baš onako kako slušate glazbu i podcaste? Upravo to omogućile su nam audioknjige, koje bi mogle biti spas lektire u doba kada školarci sve manje žele čitati. Mogu li audioknjige zaista doprinijeti usvajanju lektira otkrila nam je Ljubica Letinić, suosnivačica prve platforme za audioknjige u Hrvatskoj book&zvook.
Ljubica Letinić | foto: srednja.hr
Mogu li audioknjige spasiti lektiru otkrila nam je Ljubica Letinić, suosnivačica prve platforme za audioknjige u Hrvatskoj book&zvook, u svom predavanju na našoj konferenciji Obrazovanje bez granica. Kako kaže, učenici provode sate i sate sa slušalicama u ušima, ali kada slušaju lektiru, gledamo na to kao na varanje.
Slušanjem audioknjige nismo pasivni
– Mislim da nije problem u njima, već je problem u nama, u tome što nismo spremni prepoznati da je slušanje misaoni rad, i to duboko misaoni rad. To je jedno duboko iskustvo, a ne površno iskustvo, sjetite se da smo slušali i prije nego što smo se rodili, preko plodne vode, objašnjava Letinić.
Kako kaže, to nam potvrđuje i neuroznanost.
– Postoji jedan koncept, default mode network, koji se budi kad se ne naprežemo, kad nismo ni u kakvom zadatku, kad ništa ne moramo. Kad moramo izvršiti neku obvezu, on se gasi, kompletno se iskopčava, odbija suradnju u zadatku. U tom smo stanju izrazito introspektivni, suosjećajni, sposobni za imaginaciju, to je stanje u kojem možemo povezati ono što čujemo s našim vlastitim iskustvom. Zato kad nas netko vodi glasom u audioknjizi mi nismo pasivni, mi smo možda i najvažniji operateri tog događaja, mi smo tu unutarnje prisutni. Znanost je izmjerila da to što čujemo na nas značajno snažnije utječe od toga što smo vidjeli na filmu ili televiziji, objašnjava Letinić.
‘Mi smo im dali u ruke tehnologiju’
Dodaje da danas živimo u svijetu u kojem djeca i mladi sve manje čitaju, odnosno ne čitaju onako kako su starije generacije čitale, pa starije generacije to frustrira.
– A to je zapravo odgovornost naše generacije, mi smo ustvari njima stvorili i dali u ruke tehnologiju, čime smo im zapravo dokinuli sposobnost fokusa, temelja i glavne pretpostavke da uopće postaju čitači. Međutim, naša današnja djeca slušaju više nego ikad, nikada bilješka zvuka, zvučna snimka nije bila toliko lako dostupna kao danas, njihov je svijet u ritmu zvuka koji slušaju, YouTube kanala, podcasta, serija i to je neki prostor u koji se može ušuljati audioknjiga. Ne kao prijetnja knjizi, već je to njezin povratak u prostor glasa, u nama vrlo blisko polje oralne kulture u kojoj smo mi kao vrsta obitavali puno prije otkrića pisma i tiskarskog stroja, kaže Letinić.
Ističe problematiku toga da se slušanje u našem obrazovnom sustavu ne računa kao čitanje. Smatra da slušanje nije odustajanje od čitanja te da slušanje knjiga nije izdaja knjige. Književnost, pojašnjava, audioknjigama ne gubi ništa, dapače, na dobitku je.
– Ako govorimo o lektiri, ne govorimo, naravno, samo o popisu knjiga, ne govorimo samo o kanonu, nego govorimo o navici da se u literaturi susrećemo i da u literaturi tražimo tuđe iskustvo i znanje, i ako to više ne možemo postići čitanjem, možda možemo slušanjem. Mislim da nije važan nosač tog sadržaja, nego da je važan taj sadržaj, pojašnjava Letinić.
Tko može snimiti audioknjigu?
Čitanje je, dodaje, napor.
– Plemenit i potreban, ali napor, a slušanje s druge strane traži prepuštanje, predaju, otvaranje i zato mislim da danas kada govorimo o pismenosti izostavljamo nešto važno. Pismenost nije samo čitanje i pisanje, pogotovo ne danas, ono počinje puno ranije, u slušanju, u sposobnosti da čujemo i da zapamtimo. Rekla bih da to možemo nazvati prvom našom pismenošću. Zato nas i znanost upozorava da je važno djeci odmalena čitati naglas, jer time značajno jačamo njihove šanse da postanu dobri čitači i da bolje uče, naglašava Letinić.
Tijekom svog predavanja publici je pustila i dva primjera audioknjige – Preobrazbu Franza Kafke i Slučaj vlastite pogibelji Kristiana Novaka.
– To nije samo priča, već sugestivnost glasa koja nas opija, uvlači nas, zaokuplja, to su korice i uvezani papiri kojima je udahnut ljudski glas. Naravno, najviše ovisi o tome kako je knjiga producirana, kako je snimljena, najviše ovisi o naratoru. Nije svako slušanje isto, nije svaka izvedba ista, audioknjiga je samo jedna interpretacija, kaže Letinić.
Dodaje da je u svijetu prošle godine više audioknjiga snimljeno AI-jem nego ljudskim glasom, međutim, za book&zvook audioknjige snimaju profesionalni glumci. Letinić ističe da se mnogo ljudi želi okušati u tome, ali da je čak i profesionalnim glumcima za snimanje potrebno puno vremena. Važni su, dodaje, fizička i emocionalna kondicija te postura glasa. Za kraj, Letinić objašnjava kako se audioknjige mogu implementirati u nastavu.
– U mnogim knjižnicama u Hrvatskoj možete pronaći knjige book&zvook produkcije. Mislim da je to prvi korak da se audioknjige implementiraju u nastavu, da se otvori i ponudi učenicima kao mogućnost. I ne služe samo djeci koja imaju posebne potrebe, što znam često čuti od nastavnika i knjižničara, zaključuje Letinić.
Konferencija Obrazovanje bez granica održana je uz podršku partnera: RIT Croatia, Telemach, Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu (FOI), Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku (FERIT), Veleposlanstvo Kraljevine Norveške u Hrvatskoj, book&zvook, Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjevernozapadne Hrvatske (REGEA), KONČAR, Fakultet prometnih znanosti, Hrvatska zajednica županija, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Alfa, Privredna banka Zagreb, Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj, Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET i Podravka.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
