Učenica godine pokrenula podcast, pjeva na svadbama i volontira: Upisala faks na koji je najteže upasti
Ana Šantek proglašena je učenicom godine u sklopu nagrade Zlatna kreda, a osim što je pokrenula prvi podcast o fakultetima u Hrvatskoj, ova kreativna brucošica logopedije, pjeva na vjenčanjima i volontira s djecom. Kaže da je do ideje za podcast došla još krajem drugog razreda, a svoje snove jedan po jedan pretvarala je u stvarnost. Usprkos tome što sve stigne, tvrdi da je kaotična osoba, a tvrdi da je tajna svega, što doista voli sve što radi.
Ana Šantek | foto: srednja.hr
Na konferenciji ‘Obrazovanje bez granica‘ održanoj u petak 7. listopada dodijelili smo nagrade Zlatna kreda i izabrali učenicu godine. Počasna titula pripala je Ani Šantek, do nedavno učenici Ekonomske škole u Velikoj Gorici i sadašnjoj studentici logopedije. Ana je suočena s izborom fakulteta pokrenula podcast u kojem razgovara sa studentima, a doista je izvrstan za one koji su neodlučni. Osim toga pjeva na vjenčanjima i volontira u Centru za djecu, mlade i obitelj, što pokazuje da je ova svestrana učenica i više nego zaslužila nagradu i priznanje.
– Jako je lijepo dobiti bilo kakvu vanjsku potvrdu da je ono što radiš dobro, a ova titula učenice godine dala mi je vjetar u leđa da nastavim marljivo raditi u svoja četiri zida i da vjerujem u sebe. Na dodjeli nagrade je bilo jako emotivno. Zaista nisam očekivala dobiti ovu nagradu i kada sam čula svoje ime bilo mi je nestvarno, priča nam Ana u razgovoru nakon što su se slegli dojmovi.
Kaže da je u trenutku dodjele htjela svima u dvorani reći da su sposobni za velike stvari. Priznaje da je skoro pustila suzu jer je i kao mala znala da želi raditi velike stvari, iako se bojala da neće uspjeti. Kaže da o pričama drugih dobitnika i dalje razmišlja i da će ostati inspiracija. Iz dvorane je, kaže, izašla inspirirana tuđim pričama i punog srca.
‘Lagala bih kad bih rekla da nisam uživala u tom malom kaosu’
Njezin podcast serijal je od petnaest epizoda, a ukupno je prikupio više od sto tisuća pregleda. Kaže da je do ideje za podcast došla jer je u duši štreberica i donosi odluke na vrlo matematički način te je htjela sagledati sve opcije za izbor fakulteta. Na ideju je došla još krajem drugog razreda.
– Realno, kao jedna od onih koju čeka ta odluka, bila sam u super poziciji da pomognem i sebi i drugima, ali i da taj sadržaj koji smo stvarali bude autentičan i zanimljiv mojim vršnjacima. Podcast mi se činio kao savršen format zbog opuštenosti koji prenosi i slobode koju daje i voditelju i gostu, ali i činjenice da će taj sadržaj biti dostupan i budućim generacijama. Odmah početkom trećeg razreda svoju ideju podijelila sam s profesorom Čuljkom, koji mi je bio neizmjerna podrška u cijelom procesu. Profesori koji se pokušavaju prilagoditi novim generacijama i potiču nas da budemo kreativni i proaktivni su blago i razlog zbog kojeg neki učenici pronađu svoju misiju i rade ‘velike’ stvari, navodi Ana.
Naravno pred njom su bili brojni izazovi, od traženja hrabrosti do nabavljanja opreme i promocije na društvenim mrežama, no jednom kad se za to odlučila više nije bilo odustajanja. Kaže da je sve postalo ozbiljnije kada su dobili sponzore, pa se osjećala kao mala poduzetnica.
– Lagala bih kad bih rekla da nisam uživala u tom malom kaosu. Puno je ljudi priskakalo u pomoć, a ubrzo smo stvorili naš mali pogon. Bilo je trenutaka kada sam odmah nakon škole odlazila na snimanje, a odmah nakon snimanja u glazbenu školu. To su stvarno bile filmske scene i nekada nisam bila doma od sedam ujutro do deset navečer, ali sve bih ponovila, priča nam.
‘Svako snimanje donosilo je nove nepredviđene okolnosti’
S pronalaskom sugovornika nije bilo problema. Razgovarala je sa studentima koji zaista vole ono što studiraju, a do njih je dolazila putem osobnih poznanstava, ali i društvenih mreža. Prvog gosta predložio je njezin brat, a zatim je sve krenulo uz pomoć prethodnih gostiju i mreže poznanstava koja se nadovezuju. Kaže da su se neki i sami javljali za sudjelovanje, za što su oni bili vrlo otvoreni. Prije svakog snimanja upoznala bi se s gostom kako bi atmosfera bila što ugodnija. Kaže da joj je najdraži dio podcast priče upravo upoznavanje novih i inspirativnih ljudi. Nije mogla izdvojiti najdražu epizodu, ali zato je spomenula brojne dirljive i zabavne trenutke sa snimanja.
– Neke su epizode bile vrlo emotivne, na nekima smo prekidali snimanje zato što se nismo mogli prestati smijati, neke su me motivirale, a neke epizode podcasta su mi posebno drage zato što su mi neke teme ipak bile bliže od drugih. Primjerice, neki razgovori su me doveli do suza, ali na onaj pozitivan način. Razgovor s Gabrijelom koja je izvrsna studentica Građevine, ali i predivna mlada majka kojoj su njezina djeca motivacija da bude što bolja i da im pruži što bolji život, razgovor s Karlom koji je sada student Harvarda, s Rinom kojoj svaka stanica u tijelu voli matematiku. Zaista, svaki gost je bio poseban i svaka epizoda donosi svoju priču vrijednu slušanja. Što se tiče najzabavnijeg snimanja, svako snimanje donosilo je nove nepredviđene okolnosti. Jednom je na nas pala cijela pozadina, nakon jedne epizode ja i prijateljica iza kamere dobile smo besplatne instrukcije iz matematike. Svako snimanje bilo je spontano i zabavno. Uvijek sam nakon snimanja bila puna elana i iz našeg improviziranog studija izlazila s osmijehom na licu, priča nam Ana.
Kaže da joj se ljudi jako često javljaju s pozitivnim reakcijama i zahvalama jer im je podcast doista pomogao u izboru fakulteta, ali i s preporukama što bi htjeli gledati i slušati u nadolazećim epizodama. Nakon prve takve poruke dobila je još veću motivaciju, ali i osjećaj odgovornosti. Misija joj je bila dočarati kakvi su fakulteti doista, s više konteksta i informacija nego što pružaju internetske stranice fakulteta.
View this post on Instagram
‘Trudim se zadržati planove za uzak krug ljudi’
Iako je prvo očekivala da će upisati ekonomiju, jer je išla u ekonomsku srednju, na kraju se opredijelila za logopediju. Do odluke je došla i prije epizode podcasta o tom fakulteta s Barbarom Rukavinom. Kaže da su na izbor logopedije utjecali razgovori sa studentima i njena kreativna priroda. Kaže da joj je u srednjoj bilo lijepo, no sad joj je predivno. Već se naviknula na ritam ‘predavanje-menza-kava’ i da joj se sviđa što sada uči o onome što je stvarno zanima.
– Cijeli život bavim se pjevanjem i istraživanjem glasa, pa sam došla do zaključka da je logopedija kao vrlo interdisciplinarna znanost vrlo logičan izbor za mene. Nikome nisam govorila da želim upisati logopediju jer sam znala da je to jedan od najtraženijih studija u Hrvatskoj, pa sam se i u epizodi s Barbarom trudila ostati vrlo objektivna jer se uvijek jako trudim zadržati svoje planove za vrlo uzak krug ljudi kojima vjerujem, dok se oni ne ostvare. Svakako, jako mi je drago da sam imala priliku pričati s Barbarom koja je kroz svoje studiranje pomogla mnogim budućim studentima logopedije prikazujući kako sve to izgleda iz prve ruke. To mi se jako sviđa kod naše generacije, na jako kreativne načine i na načine koje starije generacije možda ne razumiju, pomažemo jedni drugima, podijelila je.
Glazba igra posebnu ulogu u njenom životu, a osim što je pohađala klasično pjevanje u srednjoj glazbenoj školi pri Umjetničkoj školi Franje Lučića, bavi se i klasičnim pjevanjem na vjenčanjima. Planira se pjevanjem baviti i tijekom i nakon fakulteta, a kaže da je to najljepši posao na svijetu.
– Pjevati dok mladenci izgovaraju ono sudbonosno ‘da’ znači imati veliku odgovornost. Sve je tiho, čujem zvono kao znak svećenika za početak ceremonije, mladenka hoda prema oltaru… Cijela je atmosfera posebna i svečana, a ja svojim glasom imam čast trenutak učiniti emotivnijim i posebnijim. Zanimljivo je da sam se za studij logopedije odlučila upravo zbog svoje ljubavi prema pjevanju. Jako dobro poznajem glas kao instrument, a sada imam priliku učiti o glasu na drugačiji način. Velika mi je želja to dvoje spojiti i stvoriti nešto inovativno jednog dana, ali o tom po tom, dala je naslutiti da u budućnosti sprema još jedan projekt.
‘Uvijek se vodim mišlju da će mi biti žao za stvari koje nisam napravila’
Uz sve to Ana Šantek nalazi vremena i za volontiranje u Centru za djecu, mlade i obitelji, a kaže da bi svi trebali iskusiti volontiranje jer to puno više od samo točke na CV-u. To je i prilika za upoznavanje dobrih ljudi i otkrivanje hobija ili interes, a doprinosi javnom dobru.
– Nedavno sam pričala s prijateljicom da ima baš puno stvari u koje se mi mladi možemo uključiti; od različitih kreativnih radionica, davanja instrukcija, čuvanja životinja, posjećivanja domova… samo treba biti hrabar i otvoren za nova iskustva. Ja sam volontirala još u srednjoškolskom volonterskom klubu pa sam odlučila da bih voljela nastaviti i nakon srednje škole, a prilika za volontiranje ima zaista na svakom koraku.
Iako se po broju hobija i aktivnosti čini kao da je Ana Šantek putnica kroz vrijeme, ona kaže da tajna nije dobra organizacija vremena, već priznaje da je vrlo kaotična. Naglašava da je važno pronaći ono što voliš jer onda sve obaveze predstavljale ‘slatke muke’ i lakše ih je podnijeti.
– Moj savjet za vršnjake je da rade stvari. Ja se uvijek vodim mišlju da će mi biti žao za stvari koje nisam napravila, a ne za one koje jesam i možda nisu dobro ispale. Ja mislim da je važno izlaziti iz zone komfora dok smo mladi, a kasnije će to sve biti jako dobre priče koje ćemo si prepričavati. I nismo preobični i premali za ‘velike’ stvari, poručuje Ana.
Za kraj dodaje da ne voli dijeliti svoje planove, ali da se svakako jednog dana vidi kao logopedinju te kaže da će ispuniti svoju misiju ako pronađe neki inovativni pristup tome. Želi raditi na sebi i svojim vještinama, pomagati drugima i prije svega biti dobra osoba. Za kraj kaže da uvijek želi pjevati, jer onda zna da je na pravom putu.
Konferencija Obrazovanje bez granica održana je uz podršku partnera: RIT Croatia, Telemach, Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu (FOI), Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku (FERIT), Veleposlanstvo Kraljevine Norveške u Hrvatskoj, book&zvook, Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjevernozapadne Hrvatske (REGEA), KONČAR, Fakultet prometnih znanosti, Hrvatska zajednica županija, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Alfa, Privredna banka Zagreb, Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj, Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET i Podravka.
