Zaposlila se u školi jer ju u industriji nisu htjeli: Uvijek je bio isti odgovor – tražimo muškarca
Na naš ovogodišnji natječaj Zlatna kreda za najboljeg učitelja pristiglo je puno prijava. Do finala je došla Sanja Novak, nastavnica u Srednjoj strukovnoj školi Samobor. Ondje predaje strojarsku grupu predmeta, a po struci je diplomirani inženjer. Objasnila nam je zašto ne radi u industriji za koju se uvijek govori da ima bolje plaće, kako je počela raditi u školi i zašto je toliko zavoljela rad s učenicima.
Nastavnica Sanja Novak iz Srednje strukovne škole Samobor | Foto: Privatna arhiva
Sanja Novak nastavnica je strojarske grupe predmeta u Srednjoj strukovnoj školi Samobor. Ondje radi već 24 godine, a zbog svoje predanosti radu nominirana je za nagradu Zlatna kreda. Radi se o nagradi koju je naš portal pokrenuo ove godine, a cilj je prepoznati one nastavnike i učitelje koji se svojim trudom i radom ističu u školi, ali rijetko kad njihova postignuća dospiju u javnost. Pristiglo nam je ukupno 169 prijava, a u kategoriji najboljih učitelja Sanja je ušla u finale.
– Moram naglasiti da u Hrvatskoj postoji puno nastavnika, mojih kolega, koji predano i savjesno rade svoj posao. Treba cijeniti i nagraditi ljude koji rade s mladim ljudima, te pridonose razvoju društva u cjelini. Mladi obrazovani ljudi su naša budućnost, rekla nam je nastavnica Novak s kojom smo razgovarali nakon dodjele nagrade na našoj ovogodišnjoj konferenciji gdje se održala dodjela nagrade Zlatna kreda.
‘Plaća jest veća u industriji, iako ovisi gdje radite’
Iako je diplomirani inženjer strojarstva, ne radi u industriji. Objasnila nam je kako se njena karijera u školi dogodila sasvim slučajno.
– Nakon što se zatvorio pogon MKA Končar, gdje sam radila kao inženjer strojarstva u pripremi i vođenju proizvodnje, uzalud sam tražila posao inženjera. U to su se vrijeme zatvorile mnoge tvornice, a gdje god sam napisala molbu za posao uvijek isto: ‘…lijepo, pohvalno, ali znate, mi tražimo muškarca’, govori nam Novak.
Tada je odlučila položiti pedagoško-psihološku grupu predmeta te se bez problema zaposlila u školi i to u svom rodnom gradu. Iako se za rad u industriji inače govori da je bolje plaćen od rada u školi, Novak je objasnila zašto je ostala raditi u školi sve ove godine.
– Plaća jest veća u industriji, iako ovisi gdje radite. Ostala sam u školstvu do danas jer mojoj osobnosti više odgovara rad s djecom nego u pogonu. Suprug, koji je također diplomirani inženjer strojarstva, radi u privatnoj firmi i radi cijele dane, ima velike materijalne odgovornosti, navodi Novak.
O odnosu s učenicima: ‘Naglašavam im da je važno biti pristojan, uvjeravam ih da mogu postati dobri majstori’
U prijavi za Zlatnu kredu posebno su pohvalili njen trud oko toga da svim učenicima pristupi jednako. U strukovnoj školi predaje učenicima četverogodišnjeg i trogodišnjeg programa i, priznaje, teško je raditi s djecom koja nisu motivirana.
– Koja nemaju sreće živjeti u sretnim obiteljima, koja su u udomljenim obiteljima, kojima su rastavljeni roditelji… ‘Borimo’ se s njima svaki dan do kraja školske godine, no ja sam osoba koja nikad ne odustaje. Nastojim ih uvjeriti da je znanje važno, da je važno imati neko zanimanje. Potičem ih da se potrude i riješe obaveze u školi na vrijeme, jer će prije početi samostalno zarađivati za život. Naglašavam im da je isto tako važno biti pristojan, da je važna praksa. Poslodavac ih neće zaposliti ako su nezainteresirani i ne trude se usvojiti što više znanja i vještina u struci. Uvjeravam ih da svi mogu postati dobri majstori ako se potrude, priča nam nastavnica Novak.
Dodaje i kako ih već dvije godine vodi na međunarodno natjecanje Young Car Mechanic, tvrtke InterCars na kojem pobjednik dobiva novčanu nagradu. Osim što motivira učenike da budu najbolje verzije sebe, njen trud se ističe i kod učenika koji imaju određene poteškoće. U njihovoj školi ih je, kaže, oko 100, a u razredima u kojima ona predaje oko 40.
Teškoće koje njeni učenici imaju su različite, od jezičnih i komunikacijskih, teškoća pažnje i koncentracije, razumijevanja socijalnih odnosa, motoričkih funkcija pa do specifičnih teškoća u učenju poput disleksije, disgrafije i diskalkulije. Neki učenici imaju i fizičke nedostatke.
– Unazad nekoliko godina uvedena je inkluzija učenika za redovni program uz individualizirane postupke i redovni program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke. Raditi je teško jer mi koji predajemo struku imamo dosta posla, predajemo puno stručnih predmeta, moramo se usavršavati u struci zbog sve bržeg napretka tehnologije te nam ovo predstavlja dodatno opterećenje. Mislim da se većina nas ne osjeća dovoljno stručno po tom pitanju, pa postoji realna vjerojatnost da pogriješimo u rješavanju takvih problema. Neki puta čovjek uspije, a neki puta ne. Najvažnije ih je pohvaliti za najmanji uspjeh, stalno im biti podrška. Često u razredu naglašavam da mi se mogu obratiti ako imaju neki problem, da možemo popričati ili pred cijelim razredom ili u četiri oka. Nije mi problem ostati u razredu i popričat s takvim učenicima pod odmorom. Svaka teškoća se rješava na svoj način, vrednuje se odnos učenika prema radu i postavljenim zadacima, objašnjava nastavnica Novak.
Jedan učenik s teškoćama joj je ostao u sjećanju: ‘Nisam pala na njegove suze, nisam ga sažalijevala’
Druge učenike, kaže, upućuje da im pomognu koliko mogu. Učenici s teškoćama dobivaju pojednostavljena pitanja i pisane provjere, a kod crtanja rade jednostavnije likove. Novak se prisjetila i jednog učenika s teškoćama, koji je imao fizički hendikep, ali je odbio raditi lakše zadatke.
– Rekao je da on to može, da ne želi smanjenje likova za crtanje. No, ubrzo se pokazalo da mu je teško. Primijetila sam da je zbog toga izgubio volju. Počeo se samosažalijevati. Dolazio ja na sat s neispravnim šestarom i to mu je bio izgovor da ne može. Prestao je učiti i crtati. Žalio se na mene kod kuće. Na zadnju pisanu provjeru došao je opet s neispravnim šestarom. Tvrdio je da ne razumije gradivo. Nije imao nikakvih intelektualnih poteškoća. Kada je dobio negativnu ocjenu, rasplakao se na satu. Bila sam uporna i rekla sam mu da on to sve može. Nisam ‘pala na njegove suze’, nisam ga sažalijevala. Zadnji ili predzadnji sat nacrtao je što je trebao i odgovarao pred pločom. Nabavio je ispravan pribor za crtanje. Naučio je gradivo. Naravno da mu je bilo teško zbog njegovog fizičkog nedostatka. Kasnije je bio najbolji učenik u razredu. U svakom slučaju, čovjek treba biti strpljiv i uporan s takvim učenicima te rezultat neće izostati. Pomaci su u nekim slučajevima mali, ali pozitivni, a negdje veći, ispričala nam je nastavnica Novak.
Aktivno je sudjelovala u uvođenju modularne nastave u svojoj školi
Ove godine se u prvim razredima strukovnih škola uvela velika reforma, modularna nastava. Nastavnica Novak je pratila razvoj ove reforme i dodatno se usavršavala, a u prijavi za nagradu Zlatna kreda istaknut je i njen trud i doprinos oko uvođenja modularne nastave u njihovu školu.
– Budući da smo postali RCK u kojem je naglasak na učenje temeljeno na radu (UTR) u biti sam radila na osposobljavanju za UTR modularne nastave. Zajedno s još nekim kolegama iz moje škole upisala sam program osposobljavanja za stjecanje mikro kvalifikacije Izrada i primjena programa na CNC alatnim strojevima. Položila sam ispit i dobila svjedodžbu. Bilo je to 300 sati odlaska u RCK Velika Gorica poslije nastave, istaknula je.
U Srednjoj školi Samobor imaju strukovne aktive, a Novak je voditeljica Aktiva strojara u svojoj školi. Članove redovito izvještava o seminarima i promjenama u modularnoj nastavi.
– Na Stručnom vijeću radimo analize odrađenog. Nadamo se da će promjene donijeti boljitak prvenstveno za učenike. Trenutno smo uočili problem redoslijeda realizacije pojedinih modula. Također smo uočili potrebu za većom suradnjom među nastavnicima. Kolege su naučeni baviti se svatko svojim predmetom. Neki su za suradnju, a neki ne. Osobno se ne bojim suradnje, a naročito surađujem s kolegicama iz engleskog jezika jer je gotovo sva stručna literatura, kao i programi za crtanje na računalu i CAM-u na engleskom jeziku. Otvorena sam za suradnju, te kolegicama i kolegama dajem stručne materijale.
Konferencija Obrazovanje bez granica održana je uz podršku partnera: RIT Croatia, Telemach, Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu (FOI), Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku (FERIT), Veleposlanstvo Kraljevine Norveške u Hrvatskoj, book&zvook, Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjevernozapadne Hrvatske (REGEA), KONČAR, Fakultet prometnih znanosti, Hrvatska zajednica županija, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Alfa, Privredna banka Zagreb, Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj, Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET i Podravka.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
