Škola kao čarobni štapić? ‘U Hrvatskoj svi žele da obrazovanje riješi sve naše probleme, to je nemoguće’
Najmlađim školarcima drugi je učitelj priroda, a učitelji se usavršavaju u međupredmetnim temama i prate društvene promjene – tako to izgleda u Norveškoj. I dok se u Hrvatskoj uglavnom očekuje da obrazovanje rješava sve probleme, na sjeveru Europe suradnja zajednice i škola izgleda bitno drugačije nego kod nas.
Marko Kovačić | foto: srednja.hr
Stanje našeg obrazovnog sustava možda nije kritično, međutim imamo puno prostora za napredak. Jedna od zemalja od kojih možemo učiti je i Norveška, zaključili smo na nedavno održanoj konferenciji Obrazovanje bez granica. Jedan od sudionika panela ‘Što obrazovanje može naučiti od Norveške’, bio je i predstojnik Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci, koji je boravio na sjeveru Norveške.
Naglasak na vještinama i odnosima između ljudi
– Prva stvar, ono što mi se, recimo, u formalnom obrazovnom sustavu sviđa, u odnosu na naše osnovne škole, prvenstveno je to da im je puno važniji naglasak na vještinama i odnosima između ljudi. Jako mi je zanimljiva činjenica da oni imaju nešto različitiji sustav od nas, nemaju samo osnovne škole i srednje škole, nego imaju kao nižu osnovnu, višu, srednju. I ono što se događa je to da je svim klincima koji tek ulaze u formalni obrazovni sustav važan odnos s prirodom. Jer oni misle da je priroda zapravo jednako važan učitelj kao što su učitelji, navodi Kovačić.
Druga razlika u odnosu na Hrvatsku je ulaganje u profesionalno usavršavanje učitelja, stiče. Iako postoji i u Hrvatskoj, Kovačić kaže da je ključna razlika da u Norveškoj ono nije toliko usmjereno predmetno, nego se usavršavanja više odnose na međupredmetne teme koje se prožimaju kroz sve.
– I učitelji jednostavno moraju cijelo vrijeme zapravo pratiti što se događa u suvremenom društvu i onda to znati kako to primijeniti, ističe naš sugovornik.
‘U Hrvatskoj svi žele da obrazovanje riješi sve naše probleme, to je nemoguće’
Treća stvar koja ga se posebno dojmila u odnosu na Hrvatsku je da je u Norveškoj + suradnja sa zajednicom, prvenstveno s jedinicama lokalne i regionalne samouprave, puno veća.
– U Hrvatskoj je lokalna obrazovna politika je jednim dijelom u domeni jedinica, odnosno osnivača što su gradovi i županije, ali uglavnom je to zapravo kroz financiranje. Za razliku od Norveške, gdje zapravo jedinice lokalne samouprave financiraju neformalno obrazovanje, koje je svojevrsni suplement formalnog obrazovanja, i pomažu učiteljima. U Hrvatskoj nekako imam osjećaj da svi žele da obrazovanje riješi sve naše probleme koje imamo, što je nemoguće. Apsolutno je nemoguće da se to dogodi! I onda je potrebno imati tu neku suradnju sa zajednicom, rekao je Kovačić.
Konferencija Obrazovanje bez granica održana je uz podršku partnera: RIT Croatia, Telemach, Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu (FOI), Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku (FERIT), Veleposlanstvo Kraljevine Norveške u Hrvatskoj, book&zvook, Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjevernozapadne Hrvatske (REGEA), KONČAR, Fakultet prometnih znanosti, Hrvatska zajednica županija, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Alfa, Privredna banka Zagreb, Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj, Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET i Podravka.
