Koliko je TikTok zapravo opasan? Stručnjakinja upozorila da je jedna pojava tamo češća

Whatsapp grupe u kojima se šire tračevi o nekom iz škole. Psovke, uvrede i komentari poput ‘začepi’, ‘npc’, ‘mid’ ispod objava na TikToku. Polugole fotografije koje nam na Snapchatu šalju osobe puno starije od nas. Elektroničko nasilje ima puno lica, ali jedno je svima zajedničko – biti meta takvog ponašanja iznimno je bolno. Pojavom TikToka, online krajolik se promijenio, stoga smo sa stručnjakinjom iz Centra za sigurniji Internet razgovarali o vezi te društvene mreže i nasilja na Internetu. Neke opasnosti su se povećale, ali jedna stvar je ostala ista, doznali smo, a to je posljedica na žrtvu.

Kad kažemo da gotovo nema mlade osobe koja nije svjedočila cyberbullyingu, ako već nije bila njegova žrtva, ne izražavamo se figurativno. Primjerice, čak 93 % srednjoškolaca svjedočilo je seksualnom uznemiravanju na Internetu, pokazalo je istraživanje DeShame koje je u Hrvatskoj vodio Centar za sigurniji Internet (CSI) s Pravnim fakultetom u Zagrebu.

Potajno fotografiranju vršnjaka u situacijama kad su gole vidjelo je 30 % učenika. Vlastite seksualne sadržaje drugima je slalo 10 % srednjoškolaca, ali od tog broja, samo 5 % je to učinilo svojevoljno. Ostali su to učinili zbog ucjene, prijetnje ili nagovora druge osobe.

Podaci dobiveni u deSHAME istraživanju, objavljenom prošle godine, tiču se rizičnog ponašanja i seksualnog uznemiravanja na Internetu, ali to je samo jedan od oblika online nasilja. Uz to, kad govorimo o nasilju na internetu, u zadnjih nekoliko godina u razgovor moramo uključiti još jednu varijablu – TikTok.

‘Svatko može postati predmet izrugivanja’

Ova društvena mreža funkcionira nešto drugačije nego društvene mreže na koje smo naviknuli. TikTok nam ‘servira’ sadržaj, pa tako i nasilnički. Ako dovoljno puta na svom ‘fyp’ vidimo snimke ljudi koji su snimani kriomice, bez da su toga svjesni, mogli bismo pomisliti da je okej snimati druge, posebno ako ćemo na takvim snimkama dobiti puno pregleda.

Ne olakšava niti to što bismo do tih pregleda mogli doći zaista lako, jer će sadržaj kojeg objavimo TikTok prikazati velikom broju ljudi koje mi uopće ne poznajemo. To sa sobom nosi određene opasnosti, a koje su one točno, ispričala nam je Ana Veočić, magistra socijalnog rada iz Centra za sigurniji Internet.

– TikTok je društvena mreža na kojoj je algoritam postavljen na način da svatko može postati slavan. Sadržaj može doći do tisuće korisnika koje uopće ne poznajemo, odnosno do većeg broja ljudi nego što imamo stvarnih prijatelja. To naravno dovodi do toga da se naši privatni sadržaji mogu neovlašteno i nebrojeno puta dijeliti, da svatko može postati predmet izrugivanja, dovodi se u pitanje privatnost svake osobe, a pogotovo djece koja nemaju razvijeno kritično razmišljanje prema sadržajima koje gledaju i dijele, navela je Veočić.

Jedna opasnost je na TikToku veća

U Centru za sigurniji Internet često znaju reći kako sve što jednom dospije na Internet, tamo zauvijek ostaje, čega svi trebamo biti svjesni. Uz to, na TikToku postoji i veća opasnost da ćemo doći u kontakt s predatorima, dodala je Veočić.
Riječ je o ljudima koji se s mladima žele zbližiti kako bi ih iskoristili, najčešće seksualno. Važno je znati naziv tog ponašanja kako bismo ga mogli lakše prepoznati i zaštiti se – taj oblik nasilja zove se grooming.

– Takvi slučajevi zaista postoje – ne događaju se tamo negdje u svijetu nego nama ispred nosa, istaknula je stručnjakinja.

Nasilje je nasilje, gdje god da se odvija

Nasilje na TikToku isto je kao i na drugim platformama, isto kao što je online nasilje isto kao fizičko nasilje, objasnila je Veočić. Nema razlike, jer kako god da se odvija, posljedice po žrtvu su jednake i vrlo stvarne. Svratila nam je pozornost na još jednu specifičnost ove društvene mreže, a to su izazovi.

– Izazov soli i leda, cimet izazov, izazov ljute papričice neki su od poznatijih. U srpnju 2022. godine novinski članci su izvještavali o tužbi roditelja čije su djevojčice u dobi od osam i devet godina preminule zbog posljedica sudjelovanja u ‘blackout’ izazovu, izazovu gušenja. Svaki od ovih izazova može imati ozbiljne posljedice, pa čak i smrtne. Izazovi postoje oduvijek. Novi dio je online dio – snimke se dijele, javne su, zauvijek ostaju zapisane na internetu, a djeca ZAUVIJEK mogu ostati predmet izrugivanja. Tu leži najveća opasnost, poručila je Veočić.

Govoriti o nasilju je teško – i neophodno

Teško je priznati da nešto ne znamo, da se osjećamo loše, da nam treba podrška. To je točno i u slučaju nasilja. Mislimo da će problem nestati sam od sebe, da ga možemo riješiti sami, da roditelji i tako neće znati što učiniti. U slučaju seksualnog nasilja, možda se i sramimo razgovarati o tome.

– Naše deSHAME istraživanje koje smo 2021. godine proveli pokazalo je kako gotovo ¼ srednjoškolaca pokušava samostalno riješiti problem kada se dogodi situacija seksualnog uznemiravanja na internetu, njih 36% se okreće vršnjačkoj podršci, a više od polovice ih takva ponašanja ignorira. Drugim riječima, odrasli su rijetko uključeni u rješavanje njihovih problema. Trebamo se zapitati zašto je to tako i što možemo učiniti, rekla nam je Veočić.

Žrtve nasilja trebaju znati da rješenje uvijek postoji, a razlog za sram nikada. Obratite se odrasloj osobi za pomoć. Ako prva osoba ne pomogne kako ste očekivali, tražite drugu jer ona sigurno postoji, savjetovala je Veočić.

Što ako je vaš učenik ili dijete zlostavljač?

Nitko se ne probudi i odluči da će postati nasilnik. Kao i druge stvari u životu, nasilje se uči. U obitelji, među vršnjacima. Ponekad nasilnik ima nisko samopoštovanje pa nasilje čini jer mu daje osjećaj moći. Drugi put je bio pod utjecajem vršnjaka ili medija. Treći put je i sam u prošlosti bio žrtva nasilja. Kako god bilo, i djeci koja čine nasilje potrebna je empatija.

– Rad s počiniteljima jednako je važan kao i rad s djetetom koje je žrtva nasilja na internetu – svi to ponekad zaboravimo i želimo samo kazniti počinitelja najstrožim mogućim kaznama. No, s druge strane, zaboravimo se pitati zbog čega je dijete nasilno, kako mu možemo pomoći da se nasilje više ne ponavlja, rekla je Veočić.

Počinitelje nasilja ne bismo trebali etiketirati ili okrivljavati, već ih treba potaknuti na preuzimanje odgovornosti, a prije svega doći do razloga zbog kojih čine nasilje i onda raditi na njima. Djeca i mladi se žele uklopiti i pripadati, to je prirodni i normalni proces rasta. Odrasli su ti koji im svojim primjerom trebaju pokazati kako izgledaju zdravi odnosi, objasnila nam je Veočić.

– Ne postoje zločesta djeca, postoje samo ona djeca koja se zbog određenih životnih okolnosti i nemogućnosti nošenja s vlastitim emocijama ponašaju neusklađeno. Zadatak odraslih je osnažiti djecu i vlastitim primjerom ih učiniti primjerenim oblicima ponašanja. Mi, odrasli, smo ti koje gledaju i od kojih uče kako se rješavaju sukobi. Mi smo ti koji to nekad čine na neprimjeren način. Mi smo ti koji često pokazujemo kako se ne treba nositi s frustracijom, istaknula je stručnjakinja.

Ako vas boli, recite!

Za kraj, Veočić je ponovila najvažnije što o ovoj temi moramo znati. Nasilje boli, bilo ono fizičko ili ne. U slučaju online nasilja, od te boli ne možemo pobjeći – vraća se svaki put kad u ruke uzmemo mobitel.

– Žrtva cyberbullinga osjeća stvarne i vrlo često repetitirajuće jer se sadržaj gomila, drugi ga dijele i vide – žrtva u tom slučaju neprekidno i ispočetka proživljava negativne emocije. Treba imati i na umu da nikada ne znate kada će neki sadržaj za kojeg smo mislili da je uklonjen ponovno postati viralan i uznemiriti žrtvu, naglasila je Veočić.

Puno više informacija o online vrstama online nasilja i što poduzeti ako postanete žrtva, pronađite na web stranici Centra za sigurniji Internet ili platformi #BoljiOnline kompanije A1 Hrvatska. Želite li o ovoj temi naučiti iz perspektive utjecajnih osoba koje mogu kreirati sigurnije digitalno okruženje za sve, posjetite web stranicu Škola odgovornog influensanja.

Tekst je nastao u suradnji Native studija portala srednja.hr i A1 Hrvatska