Američki san i java 2 – biti recepcionarka na američkom Jugu

Nakon iskustva s uglednog američkog sveučilišta, u drugom dijelu naše studentske Odiseje u Americi donosimo vam razgovor s Inom Krip, studenticom pete godine engleskog jezika i književnosti i povijesti s Filozofskog fakulteta u Splitu koja je ovog ljeta tri mjeseca radila na recepciji velikog hotela u malom mjestu u Južnoj Karolini. Ina je jedna od mnogih studenata koji preko Work and Travel programa odlaze odraditi sezonu u SAD.

Plaža (Myrtle Beach) foto: Privatna zbirka

Kako si doznala za prijavu? Možeš li malo detaljnije opisati postupak prijave?

Na internetu, naravno. U Splitu, a i cijeloj Dalmaciji, Work and Travel još uvijek nije toliko razvikan i popularan s obzirom na to da je studentima lakše i jeftinije (ali, u konačnici, ne nužno i isplativije) odraditi sezonu kod kuće. Primjerice, agencija CCUSA ne održava obavezni orijentacijski sastanak u Splitu jer nema dovoljno zainteresiranih, već samo u Zagrebu i Rijeci, a i po vizu treba skoknuti do Zagreba. Dakle, nisam imala priliku čuti tuđa iskustva, već sam prolistala nekoliko domaćih i stranih foruma. Nakon toga mi nije trebalo dugo da se odlučim na prijavu.

Američki san i java - priča splitske studentice

Sam postupak prijave nije najzanimljiva točka cijelog iskustva, ja sam ga odradila prilično kasno, u siječnju i veljači, i jedva sam čekala doći do finalnog koraka – job offera. Za početak je potrebno ispuniti prijavu na engleskom jeziku, uploadati sliku, video, potpisati online ugovor, obaviti intervju na engleskom s area representativeom, izvaditi potvrdu da si redovni student i uplatiti prvu ratu, a od ove godine potrebna je i potvrda o nekažnjavanju. Cijene variraju ovisno o odabranoj opciji – Independent, Placement i Returnee. S Placementom ti agencija pronađe odgovarajući posao, s Independent opcijom posao tražiš sam, a Returnee je za povratnike na program. Uglavnom, sve pohvale za CCUSA, uvijek su bili tu za moja brojna pitanja i nedoumice.

Sugovornica u prošloj priči putovala je u Ameriku u organizaciji sveučilišta. Ti si putovala sama. Je li bilo komplicirano sve posložiti? Kako je izgledao put u Ameriku?

Bilo je poprilično naporno. Prvo mi je trebalo 12 sati autobusom do Beograda gdje sam morala prespavati jednu noć jer mi je avion polijetao u 6.20. No, hotel je bio toliko oduran i u sobi je bilo pakleno vruće pa sam većinu večeri provela u predvorju i ispred hotela. Oko ponoći sam se vratila i zaspala na par sati – i prespavala alarm! Probudila sam se u 5 sati i nekim čudom uspjela stići na let. Iz Beograda sam letjela za Bruxelles, od tamo za Atlantu, a onda trećim letom do konačnog odredišta – Myrtle Beacha u Južnoj Karolini. Sve skupa tri leta, 12, 13 sati u avionu s pauzama od jednog do četiri sata između letova.

Gdje si odsjela?

Odsjela sam u kući predviđenoj za 7 osoba, no, kako bi nam troškovi bili manji, u kući nas je živjelo 12. Nismo bili previše bučni, ali možete zamisliti kako izgleda imati 12 ljudi na okupu. Susjedi su nas stalno prijavljivali i u više je navrata dolazila policija, ali bez naloga nisu mogli ući u kuću. Jedno jutro u 6 uspjeli su ući. Rekli su nam da ugrožavamo sigurnosne standarde i da imamo do 17 h da napustimo kuću. I tako smo doslovno petnaestak dana nakon dolaska ostali na ulici. Srećom, preselila sam se u hotel gdje sam radila, drugi su otišli na više lokacija i često se selili jer je sezona bila u jeku i bilo je teško naći relativno jeftin smještaj za više od dvije ili tri osobe.

Plaža u Myrtle Beachu| foto:Privatna zbirka

Što si radila u hotelu? Kakvo ti je bilo iskustvo?

Radila sam na recepciji hotela. Hotel se reklamira kao odličan sea side resort, ali možete zamisliti kako izgleda hotel s dvije zvjezdice, pa su gosti stalno dolazili s bezbrojnim prigovorima. Kako se radi o ogromnom resortu s 800 soba, u osam sati znala sam odraditi i po 50 check-inova. Zanimljivo je što se hotel nalazi uz dugu, pješčanu plažu, no u more se ulazi na vlastitu odgovornost jer ima morskih pasa, a još su opasnije rip currents, jake morske struje koje nose plivače prema otvorenom moru. Najviše mi je nedostajalo plivanje pa sam jednom odlučila otići malo dalje od obale, ali je spasilac počeo zviždati da se vratim. Imaju i velik problem s dilerima i prostitucijom – lokalni kriminalci vole unajmljivati sobe u hotelu za svoje poslove pa hotel više ne prima lokalno stanovništvo kao goste. Šef je obožavao pitati ljude jesu li lokalci na način da pomisle da će imati nekakve pogodnosti, a onda ih zbog potvrdnog odgovora hladno odbiti.

Rekla si da je Myrtle Beach malo mjesto. Kako izgleda život u gradiću na američkom Jugu? Je li stereotipno kako bismo očekivali?

Znalo je biti pomalo monotono. Svuda smo išli biciklom jer je javni prijevoz gotovo nepostojeć. Postoje dva veća shopping centra, dva zabavna parka i nekoliko klubova. Ali ekipa mi je bila odlična pa je sve ostalo palo u drugi plan. Iznenadilo me što se, zapravo, može naći svakakvih živopisnih osoba koje ne biste očekivali na Jugu. Primjerice, crnci drag queenovi rade u H&M-u i Forever 21. Moj je šef u hotelu bio tipični južnjak – zezao me kad sam mu rekla da bih otišla u San Francisco na Gay Pride. Neki stereotipi su istina, ljudi su jako otvoreni i susretljivi, konobari i djelatnici u trgovinama s odjećom i obućom ne prestaju s pitanjima i ponekad je to malo too much.

Je li plaća dobra?

Za naš standard da, za američki ne. Studenti često rade dva posla da što više zarade i ako je nekome primarni cilj zarada, s dva posla s napojnicama može se jako dobro zaraditi. Satnice variraju od države do države, u Myrtle Beachu prosjek je 8 ili 9 dolara po satu. Posao je naporan, ali ne previše – mislim da je u svakom slučaju isplativije nego odraditi sezonu u Hrvatskoj.

Ulica u Myrtle Beachu foto: Privatna zbirka

Jesi li imala i negativna iskustva?

Da! Prvo i osnovno – čak i u tom malom mjestu život je puno opasniji nego u Hrvatskoj. Dok sam ja bila tamo, jednog su studenta upucali. Dileri su na svakom koraku, jednom sam našla ženu s iglom u veni ispred sobe, ići u šetnju sam po noći ne dolazi u obzir, određeni su kvartovi označeni jer je stopa kriminala u njima visoka itd. Osim toga, kuće i sobe za studente uglavnom baš nisu u najboljem stanju, nerijetko je po četvero ljudi u jednoj sobi, što je očekivano s obzirom na cijenu (najčešće 100 dolara tjedno), ali preživi se. Ne vjerujem da itko tko se prijavi na program očekuje luksuz. Hrana je dosta lošija nego kod nas, teško je bilo pronaći kvalitetne restorane, a ako se želi kupiti bolje sastojke u Walmartu ili Food Lionu, treba, logično, izdvojiti i nešto veću cifru.

Kako te se Amerika sveukupno dojmila? Planiraš li ići ponovno?

Svakako planiram opet ići – i zato što se može odlično zaraditi, i zato što mi je bilo zabavno, ali ponajviše zato što nisam pred kraj ljeta stigla putovati i posjetiti velike gradove. Ipak, ne bih voljela živjeti u Americi. Poznata je praksa da studenti odu raditi preko ljeta i naprosto se ne vrate. Samo pronađu nekog tko će ih unajmiti kao ilegalce i ostanu tamo. Ali, mislim da si u Americi miran dok je sve u redu, a ako nastupe primjerice zdravstveni problemi, čak je i Hrvatska (kao socijalna država) bolji izbor.

Odgovori