[INTERVJU] Vesnica Garašić: Istupila sam iz Etičkog savjeta UniZG-a zbog narušene neovisnosti njegova rada

Potaknuti dezinformacijama i neistinama koje je prije dva tjedna u emisiji Otvoreno iznio rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, a vezano uz navodno odlučivanje etičkih tijela UniZG-a o ‘slučaju Barišić’, nakon bivšeg rektora Bjeliša o svemu smo odlučili upitati docenticu Vesnicu Garašić. Inače predstojnica Zavoda za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine na zagrebačkom RGN-u, docentica Garašić u vrijeme navodnog odlučivanja o ‘slučaju Barišić’ na UniZG-u, bila je predsjednica Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu, najvišeg etičkog tijela na Sveučilištu. I ona nam potvrđuje kako etička tijela Sveučilišta u Zagrebu nikada nisu odlučivala o slučaju ministra Barišića. Osim toga, otkriva nam zašto je nakon sedam i pol godina rada u Etičkom savjetu, u lipnju 2015. tijekom prve godine mandata rektora Borasa, dala ostavku na mjesto predsjednice Etičkog savjeta.

Vesnica Garašić, Unizg foto: Ivan Klindić|www.ivanklindic.info

Osim o aktualnoj temi plagijata ministra Barišića, s docenticom Garašić pričali smo o njezinu članstvu i predsjedanju Etičkim savjetom Sveučilišta, narušenoj neovisnosti etičkih tijela Sveučilišta, općenitom kršenju etičkih normi, (ne)postojećim sankcijama za plagijat, hijerarhiji etičkih tijela na Sveučilištu…

Vesnica Garašić nam je uoči razgovora istaknula kako svi stavovi koje iznosi, predstavljaju njezine osobne stavove razvijene na temelju dugogodišnjeg iskustva rada u Etičkom savjetu Sveučilišta u Zagrebu. Naglašava kako njezini stavovi nikako ne predstavljaju službeno stajalište Sveučilišta u Zagrebu.

Bivši rektor Bjeliš demantira izjave rektora Borasa: UniZG nije bilo nadležno za slučaj Barišić

Koja je bila Vaša uloga u Etičkom savjetu Sveučilišta u Zagrebu?

U Etičkom savjetu Sveučilišta u Zagrebu radila sam kao članica od njegova osnutka u siječnju 2008. godine do lipnja 2015. godine. Zadnje 3,5 godine mog rada u Etičkom savjetu obnašala sam funkciju njegove predsjednice.

Tijekom Vašeg članstva i predsjedanja Savjetom, je li Etički savjet bio izložen bilo kakvim pritiscima u odlučivanju o predmetima?

Za vrijeme mandata bivšeg rektora, prof. dr. sc. Alekse Bjeliša, Etički savjet imao je punu neovisnost u svom radu. Onoga trenutka kada sam procijenila da je potrebna neovisnost narušena, dala sam ostavku.

Kada je neovisnost Savjeta narušena, odnosno, kada ste dali ostavku? Zbog čega?

Ostavku i na funkciju članice i funkciju predsjednice Etičkog savjeta podnijela sam u lipnju, 2015. godine, budući je Etički savjet u dva predmeta donio odluke koje su bile u suprotnosti s mojim vrijednosnim stajalištima. Pri tome je osobitu težinu imao predmet koji se odnosio na jednu visoko pozicioniranu osobu u sveučilišnoj hijerarhiji, a prilikom čijeg je procesuiranja narušena neovisnost rada Etičkog savjeta.

Kako izgledaju pritisci, tj. narušavanje neovisnosti jednog takvog tijela?

Dopustite mi da Vam indirektno odgovorim na ovo pitanje. Svako etičko tijelo u svom radu mora imati potpunu slobodu djelovanja, i to od zaprimanja predmeta, njegovog procesuiranja do donošenja mišljenja. Etičko tijelo treba u tišini i maksimalnoj diskreciji, daleko od očiju javnosti, neometano od bilo kojeg pripadnika sveučilišne zajednice, a osobito neometano od osoba koje su hijerarhijski po drugim osnovama nadređene članovima etičkog tijela, obaviti svoj posao.

Bivši rektor Bjeliš: Bio sam u istoj situaciji kao Boras, a držao sam nastavu

U uobičajenim uvjetima, propisanim Etičkim kodeksom, koje su nadležnosti rektora vezano uz etička tijela Sveučilišta?

Nadležnost rektora u odnosu na etička tijela sveučilišne zajednice jest da na prijedlog Senata imenuje članove Etičkog savjeta, da na prijedlog Etičkog savjeta imenuje članove ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta, da u određenim situacijama, propisanim Etičkim kodeksom, podnese zahtjev za davanjem mišljenja pred etičkim povjerenstvima sastavnica odnosno ad hoc etičkim povjerenstvom Sveučilišta. Dodatno, rektor može dati i inicijativu Etičkom savjetu za pokretanje postupka imenovanja ad hoc ili stalnog etičkog povjerenstva Sveučilišta.

Što se tiče aktualne teme plagijata ministra Barišića – je li Etički savjet donio odluku o pokretanju postupka u ‘slučaju Barišić’, na temelju pristigle prijave?

Etički savjet je donio odluku da se tadašnjem rektoru, prof. dr. sc. Aleksi Bjelišu, predloži imenovanje ad hoc povjerenstva u predmetu koji je Etičkom savjetu na znanje dostavljen od strane četvorice znanstvenika. Predmet je bio kompleksan jer je obuhvaćao prijavu protiv troje zaposlenika na Sveučilištu u Zagrebu i dvoje zaposlenika na Sveučilištu u Splitu, od kojih je jedan bio ministar Barišić. Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu odnosi se na zaposlenike na Sveučilištu u Zagrebu.

Odluka Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu o pokretanju etičkog postupka u ovom kompleksnom predmetu bila je temeljena isključivo na činjenici da je prijava obuhvaćala i troje zaposlenika na Sveučilištu u Zagrebu. Nijedno etičko tijelo Sveučilišta u Zagrebu nije bilo nadležno da u slučaju ministra Barišića pokreće ili donosi svoje mišljenje, budući nije bio zaposlenik na Sveučilištu u Zagrebu.

Je li, dakle, imenovano ad hoc etičko povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu odlučivalo o ‘slučaju Barišić’?

Ad hoc etičko povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu zaprimilo je radi potpunog uvida u situaciju kompletan predmet vezan za prijavu od strane četvorice znanstvenika, kao i protuprijave koje su stigle od strane prijavljenih osoba, ali bilo je nadležno, sukladno čl. 1. Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu, donijeti mišljenje koje se odnosi isključivo na zaposlenike na Sveučilištu u Zagrebu, obuhvaćenih ovim predmetom. Mišljenje ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu Etički savjet je, slijedeći svoju ustaljenu dobru praksu prava na informaciju, poslao svim zainteresiranim stranama u tom kompleksnom predmetu, uključujući i dva prijavljena zaposlenika na Sveučilištu u Splitu.

Utvrdimo, o kojim su slučajevima iz prijave odlučivala etička tijela Sveučilišta u Zagrebu?

Etička tijela Sveučilišta u Zagrebu, sukladno čl. 1. Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu imaju nadležnost odlučivati u prijavama koje se odnose na djelovanje zaposlenika na Sveučilištu u Zagrebu. Znači u konkretnom kompleksnom predmetu mogla su odlučivati samo o troje zaposlenika na Sveučilištu u Zagrebu, ali ne i o dvoje zaposlenika na Sveučilištu u Splitu.

Rektor Boras s medijima komunicira putem priopćenja, teška pitanja ga ne zanimaju

Koliko je u prosjeku, prema Vašem iskustvu, potrebno vremena da se ustanovi je li nešto plagijat ili nije?

Na žalost, ovdje nikako ne možemo biti zadovoljni. Prvo postoji problem otkrivanja plagijata. Iako pojedine sastavnice primjenjuju određene softvere u tom cilju, na razini Sveučilišta nemamo ujednačen pristup, usprkos uistinu požrtvovnog rada Sveučilišnog računskog centra, koji između ostalog vrši analizu softvera za otkrivanje plagiranja i vezano za to daje preporuke koji bi softver bio najučinkovitiji. Nakon što je plagijat otkriven slijedi postupak dokazivanja plagijata. U tom smislu potrebno je oformiti stručno povjerenstvo. Veliki problem leži u tome što mnogi znanstvenici i nastavnici, budući se radi o neugodnoj stvari, ne žele biti članovi takvog povjerenstva, pa prođe jako puno vremena prije nego što se povjerenstvo uopće oformi. Pojedini postupci donošenja mišljenja na temu plagijata traju i do 2,5 godine, što je neprihvatljivo, i za onog koji je stvar prijavio i za onog tko je prijavljen.

Je li prijava za plagijat najučestalija vrsta prijave etičkim tijelima Sveučilišta? Izuzev plagijata, koji su ostali razlozi prijava?

Prijava za plagijat je daleko najučestaliji oblik neprihvatljivog ponašanja na Sveučilištu. Već nekoliko godina za redom u godišnjim izvješćima o svom radu Etički savjet ukazuje na taj problem i predlaže rektoru i Senatu urgentno osnivanje stalnog etičkog povjerenstva Sveučilišta koje bi se bavilo samo plagijatima, međutim do sada do osnivanja takvog povjerenstva nije došlo. Osim plagijata, postoji vrlo širok raspon razloga prijava za povredu načela Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu. U godišnjim izvješćima o radu Etičkog savjeta možete naći točno navedene razloge prijava kao i njihovu učestalost, stoga Vas radi potpunosti informacije upućujem da od rektora i aktualne predsjednice Etičkog savjeta zatražite ta izvješća.

Etičke norme na Sveučilištu u Zagrebu propisane su Etičkim kodeksom. Jesu li njime propisane i sankcije za utvrđen plagijat?

U Etičkom kodeksu Sveučilišta u Zagrebu ne postoje propisane sankcije za utvrđen plagijat. Postoji samo čl. 19. koji govori o plagiranju kao o neprihvatljivom ponašanju u sveučilišnoj zajednici.

Postoje li regulative prema kojima bi se trebalo uvesti jasno sankcioniranje plagijata?

U RH postoji zakonska regulativa na tu temu. Na primjer, Zakon o znanosti i visokom obrazovanju u članku 37. st. 2. propisuje oduzimanje znanstvenog zvanja, ako se utvrdi da je znanstveni rad na temelju kojeg je znanstvenik izabran u znanstveno zvanje plagijat. Postupak oduzimanja zvanja može pokrenuti Odbor za etiku, znanstvena organizacija zaposlenika, matični odbor, područno vijeće, Nacionalno vijeće za znanost. Također, ako se utvrdi da je netko plagirao disertaciju zakonom je predviđeno i oduzimanje doktorske titule. Svakom sveučilištu bi trebalo biti stalo da odredi svima jasnu i vrlo transparentnu proceduru otkrivanja, dokazivanja i sankcioniranja plagijata.

Koje su najčešće sankcije u inozemstvu za plagijat?

Ako govorimo o plagijatu koji je počinila osoba u radnom odnosu, u inozemstvu su posljedice, za osobu kojoj je dokazano plagiranje, izuzetno ozbiljne. Radi li se o osobi koja obnaša važnu javnu dužnost, dokazani plagijat će značiti ne samo njezino smjenjivanje s javne dužnosti, već i kasnije teško razvijanje daljnje karijere. Ako se radilo o znanstveniku, takva će osoba izgubiti kredibilitet u znanstvenoj zajednici i samim time mogućnost objavljivanja svojih znanstvenih radova u značajnim znanstvenim časopisima, a ovisno o težini plagijata može dobiti suspenziju na određeno vrijeme ili trajno isključenje sa sveučilišta. U nekim zemljama plagiranje je i kriminalno kazneno djelo, odnosno podliježe i novčanim kaznama.

Ministar Barišić se na primopredaji branio po pitanju plagiranja i još četiri afere

Kako izgleda hijerarhija etičkih tijela na Sveučilištu u Zagrebu, od razine sastavnica na više?

U cilju provođenja načela Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu, osnivaju se etička povjerenstva na sastavnicama koja na različite načine doprinose unaprjeđenju etičkih standarda na svojoj sastavnici, npr. organiziraju radionice, okrugle stolove u cilju osvještavanja etičkih principa u svim sferama djelovanja sastavnice, ali donose i mišljenja u konkretnim slučajevima prijave za povredu načela i odredaba Etičkog kodeksa. Etički savjet se osniva na sveučilišnoj razini i to, sukladno čl. 29. st. 4. Etičkog kodeksa radi jedinstvenog tumačenja Etičkog kodeksa, koordiniranja djelovanja etičkih povjerenstava sastavnica i etičkih povjerenstava Sveučilišta, savjetovanja rektora i sveučilišne zajednice o općim pitanjima koja se odnose na etičnost ponašanja na Sveučilištu te davanja prijedloga za unapređenje etičkih standarda na Sveučilištu.

Mišljenja etičkih povjerenstava sastavnica u konkretnim predmetima prijave za povredu načela Etičkog kodeksa dostavljaju se Etičkom savjetu. Etički savjet za razliku od etičkih povjerenstava sastavnica ne donosi mišljenja u konkretnim predmetima prijava, već u slučajevima koje su propisane Etičkim kodeksom, kada nema osnovanog etičkog povjerenstva sastavnice, ili kada etičko povjerenstvo sastavnice ne može ili ne želi djelovati, predlaže rektoru osnivanje ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta.

Ad hoc etičko povjerenstvo Sveučilišta može se osnovati i onda ako je etičko povjerenstvo sastavnice dalo svoje mišljenje, ali je to mišljenje u suprotnosti s prijašnjom praksom ili tumačenjem Etičkog kodeksa. Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu omogućuje i osnivanje stalnog etičkog povjerenstva Sveučilišta, ali do sada ova mogućnost na Sveučilištu u Zagrebu nije iskorištena.

Razlikuju li se etički kodeksi sastavnica od Etičkog kodeksa Sveučilišta?

Temelj rada svih etičkih tijela na Sveučilištu u Zagrebu predstavlja Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu. Međutim, sastavnice Sveučilišta su ovlaštene dopuniti načela i pravila Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu s pravilima koja su specifična za pojedinu sastavnicu.

Na primjer, sigurno je da će se zaposlenici Medicinskog fakulteta, Stomatološkog fakulteta ili Veterinarskog fakulteta, čija djelatnost uključuje i znanstvena istraživanja na ljudima i životinjama, u svom radu susretati s dodatnim etičkim izazovima koje mogu pobliže regulirati vlastitim etičkim kodeksom sastavnice. Pri tome, etički kodeksi sastavnica ni u kojem načelu ili pravilu ne smiju biti u suprotnosti s Etičkim kodeksom Sveučilišta.

Izmijenjen sporni rad ministra Barišića na portalu znanstvenih radova

Na kraju, što mislite, treba li, uz etička tijela na sastavnicama i Sveučilištu, postojati i etičko tijelo na nacionalnoj razini koje delegira primjerice Sabor ili Vlada?

Iako većina etičkih tijela na sastavnicama i na Sveučilištu vrlo odgovorno radi svoj posao, postojanje etičkog tijela u području znanosti i visokog obrazovanja na nacionalnoj razini od ključne je važnosti za cjelokupnu sveučilišnu zajednicu u Hrvatskoj. Naša je znanstvena zajednica mala, stoga je isprepletenost međusobnih ovisnosti vrlo velika, a u takvim okolnostima objektivnost donošenja etičkih mišljenja nalazi se na velikoj kušnji. Osobito to dolazi do izražaja kada se podnosi prijava protiv visoko pozicionirane osobe, npr. dekana. Na temelju predmeta koje su mi u 7,5 godina prošle kroz ruke odgovorno tvrdim da bi sve postupke prijave protiv dekana ili bilo koje druge visoko pozicionirane osobe trebalo iz nadležnosti etičkih povjerenstava sastavnica, što je sada slučaj, prebaciti najmanje na razinu etičkog povjerenstva Sveučilišta. Nekada su interesne povezanosti toliko snažne, da niti nivo Sveučilišta ne osigurava potrebnu objektivnost koja podupire razvoj vrijednosne orijentacije sveučilišne zajednice, i stoga je od izuzetne važnosti imati etičko tijelo na nacionalnom nivou. Nije dovoljno samo provesti etičku proceduru, važno je da rezultat rada jednog etičkog tijela bude mišljenje bazirano na vrijednosnoj orijentaciji. Samo na taj način sveučilišna zajednica kao cjelina ima mogućnost razvoja i napredovanja. A ako to nije slučaj zainteresirana strana mora ima mogućnost podnijeti argumentirani zahtjev za etičkom procedurom i na nacionalnom nivou.

U tom kontekstu žao mi je da se Rektorski zbor RH upustio u podnošenje ustavne tužbe kojom osporava mogućnost da Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju predstavlja najvišu razinu etičkog tijela u znanstvenoj i visokoobrazovnoj zajednici u našoj zemlji. Mislim da je Rektorski zbor RH ovako postupio iz nepoznavanja prave dubine etičkih problema, a posebno plagijata i njegove raširenosti u sveučilišnoj zajednici. Postupak Rektorskog zbora ukazuje da su se rektori propustili informirati kod osoba koje rade u etičkim tijelima u sveučilišnim zajednicama o tome na kakve često nesavladive probleme nailaze u praksi, osobito ako su istinski odane vrijednosnim idealima.

Poseban problem vidim u tome što je Rektorski zbor RH Vladi RH predložio razrješenje članova Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i imenovanje novih članova, u vrijeme kada je taj Odbor procesuirao predmet ministra Barišića. To je etički potpuno nedozvoljen oblik pritiska koji je došao s najviše pozicioniranog sveučilišnog tijela u RH i koji me kao pripadnicu sveučilišne zajednice koja ima puno iskustva rada u etičkim tijelima, izuzetno brine.

Ignoriranje Mišljenja Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju u slučaju ministra Barišića, a radi se o tijelu koje je imenovao Hrvatski Sabor, od strane osoba koje se nalaze na najvišim pozicijama sveučilišne hijerarhije, kao i od strane premijera Republike Hrvatske, neminovno zrcali stupanj njihove vrijednosne orijentacije, a za koji smatram da na primjeru slučaja ministra Barišića nije dovoljno visok da bi doprinosio napredovanju sveučilišne i društvene zajednice kao cjeline.

Odgovori