Jesu li grafiti umjetnost? Utječu li pozitivno na prolaznike? Studenti ADU-a filmićem nude dosta zanimljive odgovore

U sklopu kolegija Javno i kulturno djelovanje studenti Akademije dramske umjetnosti napravili su kratki film o grafitima. JelToArt donosi pregršt sugovornika koji se osvrću na glavne nedoumice oko sporne (umjetničke) djelatnosti, nudeći čitavu lepezu perspektiva. Radi li se uopće o umjetnosti ili vandalizmu? Ima li to neku vrijednost? Ostavljaju li grafiti ikakav utjecaj na prolaznike?

Grafiti. Umjetnost ili vandalizam, pitanje je sad. I bilo je već neko vrijeme. Konsenzusa nema, mišljenja koja čujemo su uglavnom ekstremna. Oni koji ih smatraju umjetnošću, tako ih kategoriziraju bespogovorno, čak i kada se radi o naizgled nekreativnim škrabotinama, vulgarnom jeziku i psovkama. A oni koji autore grafiti drže vandalima vjerojatno bi ih takvima doživljavali čak i da naprave savršenu repliku Mona Lise. Bila bi vandalizam jer je na zidu, a autor bi bio manijak. Studenti ADU-a u svojem kratkom filmiću naslovljenom JelToArt donose nešto osvježavajuće. Pregršt sugovornika, različitih uvjerenja i zanimanja, raspravlja o pitanjima vezanim uz grafiti umjetnost, a njihovi odgovori sve su samo ne esktremni.

Neki su grafiti kretenski

Neki sugovornici uvjereni su da javne površine, svježe urađene fasade i zgrade ne smiju patiti, nazvali mi grafiti umjetnošću ili ne.

– Te umjetnike, nazovite ih kako želite, nitko ne može kontrolirati. Nije normalno da netko čuva zgradu fasade, a sada smo na nju već potrošili 14 tisuća kuna, rekao je jedan od sugovornika.

No, ne drže svi isto mišljenje. Prema jednom sugovorniku, jako je bitan sadržaj natpisa i kako on izgleda.

– Kad vidim da je netko na starom zidu napisao ‘Matea, volim te’, vidi se da je kreten čovjek koji je to učinio. Ali lijepi grafiti mogu biti osvježavajući, smatra drugi.

Utječu li grafiti na ljude?

S obzirom da se nalaze na javnim, često i jako uočljivim površinama, za pretpostaviti je da barem neki grafiti umjetnici imaju za cilj privući pozornost prolaznika i građana.

– Često šetam tu peseke u centru grada pa vidim mnogo ljudi koji se zaustavljaju pored natpisa i fotkaju, kaže jedna Zagrepčanka.

Neki drugi su malo skeptičniji po pitanju ikakvog utjecaja grafita na ljude.

– Ne znam, i dalje mislim da ljudi uopće to ne zamjećuju, recimo onaj na Draškovićevoj ‘Mama, sretno na poslu’. Ako može nekoga nasmijati, ja sam za, rekao je bivši grafiti umjetnik.

‘Htjeli smo istražiti koliko je to tema javnog i kulturnog djelovanja’

Razgovarali smo s Hanom Zrnčić Dim, jednom od studentica ADU-a koja je radila na ovom filmu, a ona je s nama nekoliko riječi o samoj ideji, ali i svrsi snimanja baš ovakvog filma.

– Film je nastao tako što se nas šest studenata različitih odsjeka Akademije, produkcija, snimanje i montaža, našlo na istom kolegiju u sklopu kojeg je zadatak za ispit bio osmisliti neki projekt koji će se baviti javnim i kulturnim djelovanjem. To je mogla biti neka tribina, neki performans, neko djelovanje bilo koje vrste, a mi smo se odlučili za film na temu street arta, grafita i Hendrixovog mosta, rekla nam je Hana.

Budući da se i sam kolegij tiče upravo djelovanja, zanimala nas je agenda iza snimanja ovog filma, a Hana nam je otkrila kako nisu htjeli poduzimati neku veliku akciju, već se usredotočiti na nešto uže i specifičnije.

– Nije nam bio cilj raditi neke velike javne i kulturne akcije, nego vidjeti koliko se tom temom u filmskom formatu možemo igrati i istražiti je li uopće odabrana tema područje javnog i kulturnog djelovanja u suštini, zaključila je Hana.

Odgovori