Mise za prvu godišnjicu tragičnog stradavanja četvero slavonskih studenata
Baš u predbožićno vrijeme prošle godine Mostar, ali i ostatak Bosne i Hercegovine te Hrvatske je zavijen u crno tragičnom pogibijom četvero slavonskih studenata. Tena Vračević, Domagoj Roso, Antonija Šarić te Vjekoslav Božanović, vraćali su se za Božić iz Mostara gdje su studirali, u rodne Vinkovce i Đakovo odnosno okolna mjesta odakle dolaze, ali nisu nikada stigli.
Njihov kolega Stjepan Bošković bio je peti putnik u nesretnom automobilu i jedini preživio tragičnu nesreću kod mjesta Bijela na
putu Mostar – Jablanica.
Teško je vjerovati da su se obitelji ovih mladih ljudi još uvijek oporavile od bolnog gubitka koji su doživjele, ali da na svoje drage kolege, nisu zaboravili niti kolege i profesori s njihova matičnog Sveučilišta u Mostaru, pokazuje organizacija dviju misa zadušnica u najvećem gradu Hercegovine.
Naime, baš na godišnjicu tragične nesreće, 19. prosinca u ponedjeljak, u 18 sati će se održati mise u mostarskim crkvama sv. Ivana Apostola i Evanđelista te u franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla.
Još jednom ćemo s vama, kao spomenicu na Tenu, Antoniju, Vjekoslava i Domagoja, podijeliti pjesmu koju im je pjesnik iz Čazme Predrag Babić posvetio.
Četiri mala anđela
Noćas su poletjela
Četri mala anđela
Raširili krila put neba
Odnjela ih cesta života
A samo su htjeli poći doma.
Ostale su neispisane stranice
Studenskih dana sreće
Zadrhtila Bosna cijela
Zatresla se žitna polja
Zaplakala Slavonija moja
Tijelo puno trnja i bola
Stradala su draga djeca
Zanijemili su stari zvonici
Jutro tužno što me plaši.
Neće se Tena nikada udavati
Za koga su ostali majčini dukati.
Antonija neće se više smijati
Šalama prijatelje veseliti
Domagoj vrance neće više pojiti
Pa ih ravnicom u kas potjerati.
Vjekoslav više neće šetati
Ostati će uplakani djedovi salaši
Bosut će jecajući teči
No Božići bez vas nikada više isti.
