Pretraga

Seminarski radovi na našim fakultetima ne uče studente da argumentirano brane svoje teze

A- A+

Seminarski radovi načelno služe, ili bi trebali, kako bi se dokazala sposobnost studenta u samostalnom rješavanju praktičnih i teoretskih problema. Na nekim fakultetima oni se pišu tako da studenti dobiju teme i provode samostalna istraživanja, a na nekima odabiru teme i istražuju pomoću postojeće literature. Istražili smo kakva je praksa na tri naša fakulteta.

Ilustracija: essaybasic.com

Font Times New Roman, veličina slova 12, prored 1.5, poravnato. Zvuči poznato? Standardna i osnovna pravila za estetski izgled akademskog rada. No kada je u pitanju sam oblik rada, njegova forma, svaki fakultet kao i Sveučilište ima vlastite norme pisanja radova.

Studenti bi seminarskim radovima trebali dokazati sposobnost primjene teorije

Izdvojeni članak

[Vodič za brucoše] Kako napisati seminarski rad?

Načelno, radi se o samostalnom djelu studenta u kojem se pod vodstvom mentora obrađuje zadana ili pak samostalno odabrana tema. Prema pravilniku Filozofskog fakulteta cilj je rada ‘dokazati sposobnost studenta u samostalnom rješavanju praktičnih i teoretskih problema, radovi ne moraju predstavljati originalno znanstveno dostignuće, ali moraju dokazati sposobnost primjene određene teorije, analitičkog aparata ili sposobnost analitičkog čitanja teksta.’

Standardno je da svaki rad ima neki uvod u kojemu bi se definirao problem ili predmet istraživanja s hipotezom koja se dokazuje. U uvodu je određena i svrha i cilj istraživanja. Razrada teme je najopsežniji dio rada u kojemu se izlažu spoznaje koje su proizašle iz istraživanja, potvrđuju hipoteze i obrazlažu rezultati. Na kraju rada dolazi zaključak koji je svojevrsna sinteza rezultata rada. Na većini fakulteta seminarski su radovi esejističke forme. Ona se zasniva na analitičkom i sintetičkom izlaganju pojmova, pojava i slično. Tumačenje ili interpretacija u esejima dijelom se uvrštava u opisivanje, a dijelom u raspravu.

Većina naših fakulteta, pogotovo društvenih i humanističkih, ali i prirodoslovnih zahtjeva seminarske radove u pisanom obliku.

U radovima se obično zaključci donose na temelju već postojeće literature

Izdvojeni članak

U Hrvatsku stigao lovac na plagijate: Nema više prepisivanja seminarskih, diplomskih i doktorskih radova

Naši sugovornici Sara i Marko studiraju na prirodoslovnim fakultetima, ali Sara s PMF-a ima seminarske radove na većini kolegija, dok Marko na Šumarskom fakultetu seminarske radove mora pisati na samo nekoliko kolegija. Različit je i princip pisanja radova.
Sara kaže kako su na smjeru Geografija na PMF-u na većini kolegija imali pravo odabira teme, a istraživanja često rade samostalno, i tako naučenu teoriju primjenjuju na praktičan način.

– Primjerice, na predmetu Prometna geografija pisali smo o prometnom sustavu županija, svatko je imao zadanu županiju, a podatke o prometnom sustavu i analizu smo radili samostalno, uz pomoć smjernica koje nam je zadao profesor. Za neke druge kolegije radili smo swot analize za koje smo podatke također prikupljali sami. Imali smo i izlaske na terene gdje smo morali razgovarati s čelnicima ruralnih područja i onda pisati o tome, kaže Sara.

Iako također prirodoslovni fakultet, Šumarstvo nema ista pravila pisanja seminarskih radova kao PMF.

– Seminarski radovi izgledaju tako da dobijemo zadanu temu i onda koristimo literaturu i internet da pišemo o njoj, uglavnom prepričavamo tu temu. Rijetko kada radimo istraživanja, ja sam do sada imao jedan takav seminarski rad, kaže nam Marko, student 3. godine.

Na Filozofskom fakultetu, smjer Povijest, teme seminarskih radova uglavnom studenti odabiru sami, a oko literature postoje konzultacije s profesorom.

– Poanta je više u tomu da zadovoljiš formu znanstvenog rada, dakle pravilno citiranje, navođenje izvora, literature itd. Bitno je da si ukratko sposoban prikazati određeni povijesni događaj što katkad, iz vlastitog iskustva kažem, zna biti teško, rekao nam je student Ivan.

Većinom se, kaže, radi o prepričavanju literature jer teško da je moguće u samo nekoliko stranica postaviti neku novu hipotezu i onda to elaborirati.

Seminarski radovi su dio ocjene ili uvjet za potpis

Izdvojeni članak

Kad imaš sat vremena do predaje seminarskog rada

Ovi su seminarski radovi, uobičajeno je na našim fakultetima, ili uvjet za potpis i izlazak na ispit ili donose određene bodove i tako čine dio zaključne ocjene iz kolegija.
To su nam potvrdili i naši sugovornici. Sara s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta kaže kako je većina radova bila ocjenjivana.

– Oko 70 posto radova se ocijenilo i ta ocjena je ulazila u završnu ocjenu iz kolegija. Zbraja se s ocjenom iz ispita, a ovisno o kolegiju seminar nosi otprilike 30 posto ocjene, ponekad i više, kaže nam Sara.

Dodaje i kako često usmeno izlažu svoje radove , te i usmeno prezentiranje ulazi u konačnu ocjenu rada. Slično je i na Šumarskom fakultetu.

– Iz nekih se kolegija seminarski rad ocjenjuje, pa se ta ocjena zbraja s ocjenom kolokvija. Ponekada ti bodovi koje dobiješ iz seminarskog rada pomognu ako su kolokviji lošije napisani, kaže nam student Marko.

No pitanje je kako profesori ocjenjuju te seminarske radove. Na razini sveučilišta ne postoji unificirani pravilnik ocjenjivanja takvih radova, a rijetko i na razini fakulteta. U pravilu, svaki predavač može ocjenjivati rad prema svojim kriterijima.

– Nisam uopće sigurna na koji način se ocjenjuju radovi. Ako rad nije za ocjenu profesor ga pročita i na temelju toga odluči da li imaš pravo za potpis. Ako nemaš vrati ga na doradu. Kada je za ocjenu nema pobijanja argumenata nego konkretno kaže što ne valja u seminaru, kaže Sara.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu praksa je slična.

– Uvijek dobivaš ocjenu. Ovisno o profesoru, netko te samo ocijeni, netko piše u radu primjedbe, kazao nam je Ivan, student povijesti.

Rastući problem plagiranja i kupnje radova, a nema sankcija

Iako su sva tri naša sugovornika marljivi studenti i trude se oko svojih radova, nekim drugima seminarski radovi predstavljaju pravu noćnu moru. U silnoj žurbi i kako bi se što prije i lakše riješili obaveze zvane seminarski rad studenti posežu za nekim, u najmanju ruku, neetičkim sredstvima. Tu se javlja ozbiljan problem plagiranja, jer takvi radovi ne samo da su tuđe intelektualno vlasništvo, već nikako ne pokazuju stupanj usvojenosti teoretskih znanja studenata, što je na kraju krajeva i svrha samog rada.

U to spada i kupnja seminarskih, odnosno diplomskih radova. Princip je jednostavan: postoji mnoštvo Facebook grupa i profila naziva Seminarski/diplomski radovi na koje se javite i uz određenu naknadu može vam se napisati rad. Budući da je ekonomska situacija u državi takva kakva jest, studenti i mladi zaposleni pronalaze razne načine zarade, a jedan od njih je i ovaj, koji im zbog tuđe lijenosti može osigurati pristojan džeparac. U svrhu članka, kontaktirali smo jednu takvu Facebook stranicu. Za seminarski rad od 5.000 riječi traže nas 320 kuna, a bit će napisan u roku od tjedan dana. Nakon što je rad napisan, oni pošalju ‘screenshot’ rada, a na bankovni račun im se uplaćuje veći dio iznosa. Oni potom šalju rad kupcu. Kažu kako su im literatura uglavnom knjige, iako smo mi tražili da nam se napiše rad cyber tematike.

Problemi plagiranja nisu rijetki, u posljednje vrijeme u žiži javnosti našao se i slučaj potencijalnog ministra branitelja. Javnost ga oštro osuđuje, ali je upitno hoće li biti sankcija za njega. Kada se govori o plagiranju studentskih radova, jasnih sankcija utvrđenih od strane Sveučilišta, nažalost nema.

Izdvojeni članak

Studenti koji pišu tuđe seminarske i diplomske radove: Zarađujemo na tuđoj lijenosti

Screenshot: Facebook