Španjolac zbog opsjednutosti automobilima upisao FSB: Očekivao sam više popravljanja, a manje računanja

Edi Martinez je Varaždinac španjolskih korijena, čiji je predak, navodno još za vrijeme tridesetogodišnjeg rata u 17. stoljeću, ‘zalutao’ u Hrvatsku i tu na kraju i ostao. Poput mnoštva studenata zagrebačkog FSB-a, ljubav prema automobilima ga je privukla na ovaj fakultet, a konkretno u njegovu slučaju, praktična znanja o ‘vozilicama na četiri kotača’ stjecao je popravljajući ih u radionici, koju koriste njegov djed, otac pa evo i Edi.

foto Humans of FSB: Edi Martinez

Na sve popularnijoj stranici Humans of FSB, opisao je jednu anegdotu s popravljanjem njihova SAAB-a. Usput se potužio i na manjak prakse na fakultetu, koju je on igrom slučaja stjecao kod kuće.

Student FSB-a najbolji sportaš Hrvatske: Tek mu je 21, a trenira već 17 godina

‘Moja obitelj je iz Varaždina, a vučemo daljnje porijeklo iz Španjolske. Jedan Martínez se navodno doselio ovdje poslije jednog rata u Španjolskoj, vjerojatno Tridesetogodišnjeg rata u 17. stoljeću, te smo od tada Varaždinci. Ima čak knjiga o tome. Strojarstvo mi nije bilo prvi izbor, no u zadnji sam se tren predomislio, a mislim da je glavni krivac za to moja opsesija automobilima. S vremenom se moje shvaćanje studija mijenjalo. Prije nego sam upisao, mislio sam da su inženjeri ti koji popravljaju stvari, kasnije mi se činilo da modeliraju, a sad mi se ipak čini da većim dijelom računaju. Za ljubav prema autima su najviše krivi deda i tata. Oni se bave autima i kamionima, pa sam imao prilike vidjeti autodijelove i za kaj se koriste. Trebali bi imati više prakse na faksu jer je tak puno zabavnije učiti i bolje se naučiš. Doma imamo radionicu za popravke kamiona i prije faksa sam često radio tam, pomagao dedi. Naš auto Saab smo isto tam uredili jer kad smo ga kupili nije bio u ponajboljem stanju. Vozio ga je neki odvjetnik koji nije previše održavao motor, pa smo deda i ja zasukali rukave i krenuli popravljati. Kad nam je jednom prilikom zatrebala dizalica za motor, odlučili smo je posuditi od jednog suseda automehaničara, nekoliko ulica dalje. Pješice sam je dovukao do naše radionice, kaj i nije bilo najbolje rješenje. Bacili smo se na posao, sve smo pripremili, odšarafili sve, podigli motor, kad u tom trenutku zazvoni telefon. Bil je to sused, došla mu je stranka i treba mu hitno dizalica. Stavimo motor na paletu i paljba, s dizalicom do suseda. Posudimo opet kroz vuru vremena, sredimo motor i stavimo ga natrag. Baš je pogodio pravi trenutak.’

Odgovori