Bili smo na predstavljanju kazališnog projekta o školstvu: ‘Želimo da se u ovoj predstavi svi prepoznaju’

Je li škola zaista odgojno-obrazovna ustanova? Na koje sve načine prosjek vlada u školama? Učimo li za znanje ili za ocjenu? Kako se osjećaju učenici, a kako profesori?, neka su od pitanja koje problematizira zanimljivi kazališni projekt ‘MI i ONI’. Riječ je o predstavi u kojoj su se sinergijom mladih i profesionalnih glumaca pokušali istaknuti najveći izazovi našeg obrazovanja. ‘MI i ONI’ premijerno se igra u ZKM-u, 26. studenog, a u jeku finalnog dovršavanja predstave kazalištarci su gostovali u zagrebačkoj XII. gimnaziji. Ondje smo popratili predstavljanje ovog kazališnog komada, kojim su prisutni gimnazijalci bili oduševljeni.

Glumci Petar Leventić i Mia Melcher ponovno u klupama | foto: Hrvatski jezik u XII. gimnaziji (Facebook)

– Još smo prije tri godine počeli razmišljati o temi školstva. Po nama, već je tada ta tema bila u akutnoj fazi. Možda znate, a možda i ne, bili su tu protesti oko Kurikularne, a sad se, među ostalim, događa štrajk profesora. Očito ima nešto u temeljima toga kako je zamišljeno obrazovanje što ne odgovara stvarnosti, započela je obraćanje okupljenim učenicima Katarina Pejović, dramaturginja nadolazeće predstave ‘MI i ONI’.

Radi se o autorskom projektu redatelja Darija Harjačeka, Katarine Pejović, glumačkog ansambla ZKM-a i polaznika Učilišta ZKM-a koji će na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih stići 26. studenog.

Autentična iskustva glumaca, učenika i profesora

Učenici o štrajku svojih nastavnika: 'Imaju najjaču funkciju na svijetu, a mizerno su plaćeni'

Kako je predstava nastajala bez predloška, informacije o najvećim izazovima i problemima obrazovanja crpjeli su razgovorom – s učenicima, mladim glumcima i iznimnim nastavnicima.

U jeku zadnjih priprema i osmišljavanja kraja predstave, glumačka ekipa stigla je u XII. gimnaziju u Zagrebu, i to po autentična iskustva učenika.

S nekolicinom maturanata, učenicima 2.e razreda te njihovom nastavnicom hrvatskog jezika i književnosti, Koranom Serdarević, kazalištarci su otvorili niz tema iz područja obrazovanja.

– Pokušavamo u sat i 45 minuta predstave sažeti sve što je bitno, i od strane profesora, i od strane učenika. Zadnja dva mjeseca zato razgovaramo s đacima. Otvorili smo komunikacijski kanal u oba pravca kojim želimo doći do pravih tema. Stvoriti živi impuls što je to škola danas, objasnio je značaj predstave redatelj Harjaček.

Do važnih tema im i nije bilo teško doći, ističe Harjaček, no podjela odraslih uloga bila im je zahtjevnija. No, razgovor s, kako kaže, iznimnim profesorima, pomogao im je u stvaranju likova nastavnika, ali i velikog opsega tema.

Predstavu su stvarali s dvama glavnim ciljevima: osvješćivanja važnosti bolje komunikacije na relaciji učenik-nastavnik te sagledavanja školstva iz različitih perspektiva.

– Želja mi je da se u ovoj predstavi svi pronađu, da učenici shvate kako je nastavnicima, a nastavnici kako je danas biti učenik, dodaje Harjaček.

Veliki je problem, tvrdi redatelj, to što na toj relaciji ima premalo razumijevanja. Razlog toga nije lako utvrditi, navodi: možda se učenici osjećaju prezaštićeno, ili nastavnici ugroženo u sustavu, ili pak oboje.

No, jasno je da se u takvim okolnostima događa ‘kuršlus’ koji ipak ne znaju pobijediti svi nastavnici, zaključuje Harjaček.

Druga želja im je, dakle, potaknuti nastavnike da budu hrabri.

Karakterizacija im nije crno-bijela

Učenici o prvom mjesecu 'Škole za život': 'Nema većih promjena, torbe nam nisu lakše, a tablete još čekamo'

Jednu po godinama mladu, ali duhom staru nastavnicu hrvatskoga jezika utjelovljuje glumica Mia Melcher.

Glumiti simpatičnu, ali nediscipliniranu profesoricu bila joj je velika odgovornost. Pa iako je pri stvaranju profesorice imala izvore, u svoj lik je ugradila i djelić svojih iskustava.

– I tu je zapravo umjetnost. I zanimljivo je to što smo, iako se predstava zove ‘MI i ONI’ svi zapravo mi. Dio smo istog sustava, kaže Melcher.

Naravno, u predstavi ne žele podilaziti crnoj-bijeloj karakterizaciji – reći da su učenici genijalni, a profesori nisu, i obratno.

– Pokušavamo pokriti činjenicu da smo se svi susreli s lošim, ispodprosječnim, prosječnim i iznimnim profesorima pa su se isto tako profesori našli s katastrofičnim, ali i iznimnim učenicima. Svi smo drugačiji, svi smo ljudi, dodaje Melcher.

‘Škola bi trebala biti odgojno-obrazovna ustanova, a imam osjećaj da više nije nijedno’

Hrvatska djeca ne vole školu, opterećena su obvezama i gube povjerenje u učitelje

Glumci su učenicima otkrili još jednu stavku na koju su se usredotočili –  problem učenja za ocjenu. Bit formalnog obrazovanja bi, ističu kazalištarci, trebala biti potpuno drugačija.

– Trebali bismo uvijek tražiti ono što nas u životu najviše zanima i stvarati vlastito znanje. A mislim da je to potpuno odsutno iz perspektive školstva, rekao je glumac Petar Leventić, inače u predstavi nastavnik Politike i gospodarstva, koji učenike poučava ‘za život’.

No, da u takvu školu u doslovnom smislu većina učenika i dalje ne polazi, kazala je maturantica Petra Donković, polaznica Učilišta ZKM-a, koja u ‘MI i ONI’ glumi – učenicu.

– Škola bi trebala biti odgojno-obrazovna ustanova, a imam osjećaj da više nije nijedno. I obrazovni dio popušta kad nam daju suhoparne činjenice i sve dok manjka kritičkog razmišljanja. Uz to, prezentiraju se iskrivljene vrijednosti, a profesori koji žele učenicima pružiti više, ograničeni su ponajviše satnicom, odnosno, prenatrpanim kurikulumima, misli Petra.

U tom mišljenju nije jedina. Prisutni učenici XII. gimnazije brzo su se uključili u raspravu.

Gimnazijalci misle da nisu svi nastavnici spremni za autonomiju

Poznata učiteljica poručila kolegama da se poštovanje mora zaslužiti: 'Krajnje je vrijeme da prestanemo kukati'

– Profesorima bi trebalo dati više slobode kako bi sami osmišljavali svoju nastavu, rekao je jedan drugaš. Na pitanje bi li to mogli svi profesori, gimnazijalci uglas odgovaraju niječno, a jedna drugašica objašnjava:

– Uvijek će postojati profesori koji, unatoč slobodi, ne bi kvalitetno radili. Dok ima i onih kojima ne trebaju zakoni i papiri (op.a. kurikulum) da bi bili zanimljivi ili nekoga dobro poučili, kaže drugašica.

– Mi zaista nemamo dovoljno kompetentnih profesora da bi se to postiglo. Pitanje kompetencija, lažnih diploma.., dodaje jedan maturant.

Dotaknulo se tako teme manjka interesa za nastavničke smjerove i statusa nastavnika u društvu. Većom razinom dostojanstva i poštovanja motiviralo bi se dobre studente da idu u prosvjetu, pokušali su po tom pitanju okupljeni kratko zaključiti.

Jedva čekaju predstavu, a ovakvim oblikom nastave oduševljeni

Problematikom predstave, glumcima te naposljetku raspravom, gimnazijalci su, čini se, doista zadovoljni. Kako su nam istaknuli, predstava s kojima se mogu poistovjetiti trebalo bi biti više pa bi i odlazak u kazalište mladima bio privlačniji.

– Ovo mi se jako svidjelo jer je tema nama bliska. Uz to, objašnjen nam je proces nastanka predstave, što prije nisam znala jer u kazalište dođemo na gotovu stvar, kaže nam drugašica Eva.

Maturantu Rafaelu Spaču najupečatljiviji elementi su improvizacija i aktualnost.

– Svatko je stvarao svog lika po svojim i tuđim iskustvima, što mi je fenomenalno. Zato će to biti živa predstava u kojoj se, očekujem, lako pronaći. Problematika, tematika, likovi… Najvažnije, ovakvim gostovanjima, kojih bi trebalo biti više, razvija se kritičko mišljenje. Sve u svemu, super, sad jedva čekam vidjeti predstavu, zaključno će Rafael.

 

 

 

 

 

Odgovori