Pretraga

Dizanje morala u teškim danima: Želje i planovi za život nakon koronavirusa

A- A+

Skoro mjesec dana izvanrednih mjera i ostanka u domovima, a još više vremena provedenog u strahu od virusa. Opsesivno pranje ruku, izbjegavanje bilo kakvih prilika za socijaliziranje te osuđivanje bilo koga tko kihne – tako otprilike izgleda naš život posljednjih dana. Teško je za zamisliti da smo prije dva mjeseca živjeli normalan život, bez brige o tim stvarima.

foto: Pixabay

Iako vrijeme prolazi brže nego ikada, dani kada korona virus nije bio glavna tema se čine kao davna prošlost. I ono što je tužnije – postaje teško zamisliti život gdje korona virus nije glavni neprijatelj, život gdje nemamo nevidljivog neprijatelja.

Izdvojeni članak

Dnevnu dozu optimizma donose studenti – sve pozitivne posljedice koronavirusa na jednom mjestu

Nakon skoro mjesec dana, ‘polako’ nam počinje padati moral, pogotovo nama koji se zaista pridržavamo svih preporuka i mjera. Razmišljamo o tome što bismo radili da je sada sve normalno, na kojem bismo predavanju bili (čitaj: u kojem kafiću bismo sjedili) u ovo doba inače, kakve bismo planove imali za vikend…

Možda nemamo planove za vikend, ali svi počinjemo raditi planove za život nakon karantene. Nekolicina studenata je s nama podijelila svoje želje.

– Ne izlazim uopće, tata ode u dućan jednom dnevno i to je to. Maksimum mi je šetnja oko kuće. Naravno da mogu zamisliti život nakon karantene i jedva čekam!!! Iskreno, želim samo natrag u Zagreb na fakultet i družiti se s prijateljima i uživati u klasičnom dosadnom studentskom životu. Mada moram priznati, definitivno bi mi dobro došlo neko putovanje kad ova ludnica završi,  priznaje nam Tanja (22) s Učiteljskog.

Putoholičari na aparatima

Putoholičari su vjerojatno jedna od ugroženih skupina trenutno, zato što ne samo da ne mogu nigdje ići, već ne mogu ni imati konkretne planove, zato što se ne zna kada će se trenutna situacija smiriti. Realno, svima bi nam dobro došlo jedno pošteno putovanje nakon svega ovoga…

– Pokušavam držati izlaske na minimumu, većinom samo idem u trgovinu, uz držanje potrebnog razmaka i s rukavicama. Iz normale mi najviše fale prijatelji budući da nisam nikoga van obitelji vidjela tjednima. Također mi je teško naviknuti se na groznu atmosferu koja vlada vani, jako je jezivo vidjeti skoro prazne ulice, a ljude koji jesu vani u maskama kako se drže na razmaku. Ugođaj kao u apokaliptičnom filmu. Nadam se da će se ova cijela situacija nekako naglo razriješiti, mada znam da to nije realno. Mislim da će mi navika agresivnog pranja ruku “po kirurški” ostati do kraja života. Nakon izlaska iz karantene planiram izgrliti sve drage ljude koji mi nedostaju i koje neću vidjeti još tko zna koliko. Također mi nedostaju tradicionalne kave u najdražem kafiću (koje itekako namjeravam nadoknaditi), ali i opuštene šetnje bez straha oko toga jesam li dotaknula rukohvat ili jesam li preblizu prišla nekome. Uglavnom mislim da ću odmah nakon kraja karantene iskoristiti što više vremena za druženje i da to bar neko vrijeme neću uzimati zdravo za gotovo, plan je Valentine (20) s Filozofskog.

Velike promjene

Agresivno pranje ruku će vjerojatno ostati zauvijek sa svima nama, a bočice dezinficijensa će ostati ‘must have’ u torbici svake djevojke i u džepu svakog dečka. Vjerujem da će kafići zabilježiti nenormalne prihode prvih nekoliko tjedana nakon završetka svega, a pitanje je kako će naši organizmi podnijeti tu veliku promjenu…

– Izbjegavam izlazak iz kuće, zato što ostali ukućani moraju izaći, pa onda oni obavljaju sve što se treba napraviti. Najviše mi fale prijatelji, i ona usputna, ‘dosadna’ druženja koja su dio svakodnevice: kava na sunčanoj terasi, odlazak na koncert, ma čak mi i čekanje tramvaja fali. Puno vremena provodim razmišljajući upravo o tim sitnicama i shvaćam da se ipak ne radi o sitnicama. Razmišljam o svim propuštenim kavama i izlascima koje sam propustila, samo kako bih išla doma i radila ništa. Mislim da dugo, duugo vremena se tako nešto neće ponoviti. Osim prijateljima, najviše me raduje pomisao na neki dobar koncert, jedan od onih koji se pamte, otkriva nam Anita (22) s Filozofskog.

Svi imamo neke planove i želje, i ostaje nam jedino nadati se da će se sve što prije ostvariti!