Djeca sve lošija u fizičkim aktivnostima, muči ih i kolut naprijed: Tri su uzročnika ključna
Motorika kod djece u najmanju je ruku – zabrinjavajuća. U odnosu na generacije od prije samo 50 godina, djeca su danas duplo lošija u brzini, snazi, fleksibilnosti, ravnoteži. Muči ih kolut unaprijed, sunožni skok i brojni drugi zadaci čije se izvršenje od njih očekuje na nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture. Najveći problem su, kaže stručnjakinja, sedentarne navike, ekranizacija te prehrambene navike djece.
Sanja Ljubičić objašnjava da je motorika kod djece sve lošija | foto: Privatna arhiva, srednja.hr
Djeca se sve više razlikuju jedna od drugih po tome kako hodaju, trče, penju se ili kotrljaju. Osim toga, izvedba ovih motoričkih znanja sve češće ekstremno odstupa od očekivanog modela izvedbe. Potvrdila nam je to Sanja Ljubičić, članica Centra za istraživanje djetinjstva. Naime, stručnjaci u sklopu Centra za istraživanje djetinjstva i Učiteljskog fakulteta u Rijeci bave se procjenom motoričkih obrazaca djece, što obuhvaća upravo prirodne oblike kretanja – one ranije navedene – hodanje, trčanje, penjanje, kotrljanje i slično.
‘Ovo je činjenica koja posebno zabrinjava’
Djeca su sve lošija u izvršavaju ovih motoričkih zadataka. Prvi znakovi lošije motorike u odnosu na ranije zadatke vide se već tijekom prvih pola godine djetetova života.
– Primjerice, kotrljanje, prvi svjesni pokret djeteta i važna razvojna prekretnica koja se javlja između četvrtog i šestog mjeseca života, zahtijeva da dijete prije toga dovoljno osnaži i pripremi tijelo kako bi se moglo prevrnuti s leđa na trbuh i obrnuto. Rezultati naših istraživanja pokazuju da djeca već u dobi između pete i sedme godine imaju znatno narušen obrazac kotrljanja, čak i u olakšanim uvjetima. To upućuje na zaključak da u tom razdoblju nisu dovoljno poticana niti izložena situacijama u kojima mogu prirodno uvježbavati ovaj temeljni oblik kretanja. Za stručnjake to predstavlja važan indikator mogućih poteškoća u međumišićnoj koordinaciji i posturalnoj kontroli od najranije dobi, a upravo su ti elementi temelj svakog funkcionalnog pokreta, objašnjava Ljubičić.
Djeca se u izvođenju svih zadataka vidno razlikuju jedna od drugih. Istraživanja u čijoj je provedbi sudjelovala i Ljubičić pokazala su da čak i male modifikacije kojima se prirodni motorički zadatak čini složenijim, primjerice skokovi na jednoj nozi, mogu dovesti do značajnih promjena u izvedbi. U prosjeku će ga samo jedno od desetero djece izvesti pravilno, šestero će ga napraviti s velikim odstupanjima, a čak troje uopće neće moći napraviti zadani zadatak.
– To je činjenica koja posebno zabrinjava kada znamo da su prirodni oblici kretanja djeci urođeni i ukazuje da se motorika više neće razviti zadovoljavajuće bez ciljanih poticaja i intervencija stručnjaka, upozorava Ljubičić.
30 posto djece ima abdominalnu pretilost
Uzroci smanjene tjelesne aktivnosti današnje djece su brojni i međusobno isprepleteni. Današnja djeca su u odnosu na generacije od prije samo 50 godina za pola lošija u brzini, snazi, fleksibilnosti, ravnoteži i slično.
– Najveći problem su sedentarne navike i ekranizacija te prehrambene navike djece. Sve navedeno dovodi do jednog od najvećeg izazova 21. stoljeća – porasta prekomjerne tjelesne mase i pretilosti među djecom. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 35 milijuna djece mlađe od pet godina diljem svijeta bori se s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću. Ovi podaci jasno ukazuju na potrebu za sustavnim promjenama koje trebaju započeti od najranije dobi – kako bi se djeci osigurao optimalan motorički razvoj, ali i zdrav temelj za životne navike koje nose u odraslu dob, kaže Ljubičić.
Istraživanja Centra pokazuju da djeca s višim indeksom tjelesne mase (BMI) imaju slabiju eksplozivnu jakost i izvedbu skokova te mijenjaju motoričke obrasce kada se jednostavni oblici kretanja, poput trčanja, hodanja ili penjanja, stave u složenije uvjete izvedbe.
– U nedavnom istraživanju koje smo proveli s djecom između treće i šeste godina života rezultati su pokazali kako 30 posto ima abdominalnu pretilost. Takva pretilost narušava dinamičku ravnotežu – vrstu ravnoteže na koju se svakodnevno oslanjamo u spontanom kretanju. Smanjena dinamička ravnoteža otežava sigurnu i uspješnu participaciju u slobodnoj igri i sportskim aktivnostima. Višak tjelesne mase također može usporiti napredak u usvajanju motoričkih znanja i smanjiti učinkovitost izvođenja funkcionalnog pokreta, što dugoročno može ograničiti cjelokupni motorički razvoj djeteta, ističe Ljubičić.
Fizička aktivnost i motorika kod djece
Ljubičić upozorava na činjenicu da nije dovoljno samo to da djeca budu uključena u organizirane sportske aktivnosti.
– Glavni izazov je kako djeca provode svoje slobodno vrijeme izvan sportskih klubova. Nekada je ulica bila prirodno okruženje za spontani razvoj motoričke pismenosti, dok danas taj dio sve češće moraju nadomještati educirane osobe. Uloga obitelji pritom je jednako važna. Obitelji mogu znatno pridonijeti poticanju aktivnog načina života jednostavnim promjenama – češćim odlascima u šetnju, zajedničkim boravkom na otvorenom te odabirom pješačenja do vrtića ili škole umjesto vožnje automobilom kad god je to moguće. Takve male promjene u dnevnim navikama dugoročno čini veliku razliku u razini tjelesne aktivnosti djeteta. Osim obitelji i odgojno-obrazovnih institucija, odgovornost trebaju preuzeti i lokalne zajednice, koje na tjelesnu aktivnost trebaju gledati kao na oblik društvenog kapitala, smatra Ljubičić.
Dodaje da suvremena istraživanja ukazuju na to da makro ulaganja lokalnih zajednica značajno utječu na kvalitetu života i razinu tjelesne aktivnosti građana.
– Primjerice, važno je da dječji parkovi budu usklađeni s potrebama današnjih generacija. U mnogim sredinama još uvijek nalazimo iste tipove parkova kakvi su postojali prije 20 ili 30 godina, no oni više ne zadovoljavaju dječje potrebe niti su privlačni suvremenim generacijama. Iako potičemo djecu da pješače do škole, to u pojedinim sredinama nije moguće zbog nedostupnih ili zakrčenih pločnika, što dovodi do nesigurnih uvjeta na putu do škole. Stoga je jasno da su ulaganja lokalnih zajednica u prilagodbu infrastrukture, od parkova i pločnika do sigurnih pješačkih i biciklističkih ruta – nužna, zaključuje Ljubičić.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
