Druga strana medalje: Francuska se još uvijek bori s nuklearnim otpadom Marie Curie

Marie Curie, francusku znanstvenicu, prvu sveučilišnu profesoricu te dvostruku dobitnicu Nobelove nagrade, svijet najviše pamti po vrijednim otkrićima polonija, radija i radioaktivnosti. Tijekom višegodišnjeg istraživanja Curie se izlagala radijaciji, što je naposljetku vjerojatno presudilo njenom zdravlju. I gotovo stoljeće nakon smrti, mnoge su njene stvari radioaktivne, a laboratorij ove kemičarke i fizičarke, smješten u današnjem radničkom predgrađu, naziva se Chernobylom na Seini. Pročišćavanja od Curieinog nuklearnog otpada dosad su Francusku stajala 10 milijuna eura, no sanacija se ne nazire kraju.

Marie Curie u ekranizaciji /foto: Minds (Facebook)

Godine 1933., samo godinu dana prije njene smrti, laboratorij smješten u središnjem Parizu postao je premalen za vrijedne pothvate kemičarke i fizičarke Marie Curie.

Da bi joj osigurali prostor za neuredan zadatak ‘izvlačenja’ radioaktivnih elemenata, poput radija, Sveučilište u Parizu, na kojem je inače bila i prva žena-predavač, izgradilo joj je istraživački centar. Smjestili su ga u Arcueilu, selu južno od Pariza.

Današnje radničko predgrađe još trpi posljedice

Za znanost su 'krive' bakine enciklopedije: Mladi fizičar Marin istražuje kako stati na kraj globalnom zatopljenju

Danas je to selo izraslo u radničko predgrađe, a raspadnuti se laboratorij, postavljen u obrastalom vrtu, ponekad naziva i Černobil na Seini, piše Bloomberg Businessweek.

Kako je prisutnost radijacije, izazvano Curievim istraživačkim radom, i dalje prijetnja, laboratorij je ograđen bodljikavom žicom i nadzornom kamerom, a pristup nije moguć bez zaštitne odjeće. Monitori stalno procijenjuju razinu zračenja, a lokalni dužnosnici redovito testiraju rijeku.

– Svjedočimo činjenici da Francuska ima velik problem s nuklearnim otpadom. Ta situacija postavlja pitanje je li država zaista dovoljno opremljena i spremna suočiti se s njim, kazao je gradonačelnik Arcueila Christian Métairie za Bloomberg Businessweek.

Prema izvještavanju istog izvora, ne postoji trajno i konačno rješenje problema radijacije.

Jedan događaj razvio je jaču svijest o opasnostima nuklearnog otpada

Slučajna otkrića bez kojih danas ne bismo mogli

Materijale niske razine treba poslati u nadzemno skladište u sjevoroistočnoj Francuskoj. Treba uzeti u obzir i da, primjerice, radij ima poluživot od 1.600 godina, dok tragovi poluživota izotopa urana mogu biti prisutni 4.5 milijarde godina.

Dakako, većina je izvora radijacije na tom području Francuske uklonjena još 1992., no gradski dužnosnici smatraju da problem s tim nije riješen. Takav je stav dodatno potaknuo događaj iz 2010.

Iako je glavna zgrada prekrivena raslinjem, ona je česta meta uličnih umjetnika.

Prije devet godina je pak zabilježena krađa spomenutih bakrenih žica, kojima je zgrada osigurana. Policija je tada bila primorana području radijacije pristupiti bez zaštitne odjeće i tako riskirati svoje zdravlje. To je kasnije izazvalo prosvjed policijskih službenika, ali i razvijanje jače svijesti o opasnostima nuklearnog otpada, donosi isti izvor.

Radijacija i na kvaki, ali i bilježnici

Pročišćavanje od nuklearnog otpada dosad je Francusku stajalo 10 milijuna eura, a taj će se iznos povećati u narednim godinama. Mjesto će, naime, biti dekontaminirano.

Jasno je da je njegova sanacija zahtjevan pothvat. Tom u prilog ide zanimljiv podatak: Andra, vladina agencija koja nadgleda radioaktivni otpad, pronašla ga je ondje u otapalima, papirima, na policama, u peći, zemlji i biljkama.

Koliko je radioaktivnost jaka govori i činjenica da ju bilježi i kvaka ureda Marie Curie, ali i brojne njene osobne stvari. Manje poznato, bilježnica joj se pak i dalje čuva u olovnoj kutiji.

Odgovori