Pretraga

Govori li glazba koju slušamo nešto o nama?

A- A+

Postoji milijun i jedan glazbeni žanr, no ljudi se uvijek uhvate cajki. S obzirom na to koliko nam je dijaspora jaka, sigurna sam da cajke više nisu naša lokalna stvar, već da smo ih uspjeli izvesti. Vjerojatno nam je to jedina stvar koju izvozimo, uz kvalitetne ljude. No, sljedećih ‘nekoliko’ rečenica neće biti posvećeno našem izvozu, već glazbi.

Foto: Pexels

Ljudi se razlikuju od ostalih bića po tome što možemo stvarati, biti originalni. Naša originalnost se možda razlikuje od osobe do osobe, pa nećemo svi biti Nikola  Tesla i izmisliti struju, ali definitivno je svatko od nas dovoljno originalan da svaki dan izgovori mali milijun nikad prije izmišljenih rečenica.

Izdvojeni članak

Zamislite da možete doktorirati na temu heavy metal glazbe! Vjerovali ili ne, ali moguće je

Pojednostavljujem stvar maksimalno samo kako bih vam pokazala ne samo da svi imamo pravo i mogućnost biti originalni, već da to i jesmo, i to na dnevnoj razini. Uz govor, možda najlakše (i najčešće) izražavanje ljudi jest upravo kroz glazbu. Ne morate biti školovani glazbenik ili svjetski poznata zvijezda da kada ste dobro raspoloženi uzmete četku za kosu i zapjevušite pred ogledalom. Ne morate niti biti dobro raspoloženi, već ljuti ili tužni i sve to iznijeti kroz pjesmu.

Interpretacija nečijeg rada jest uvijek original, zato što vi donosite ono nešto svoje, nešto novo, nešto drugačije. Baš zato, mislim da i pri samom slušanju glazbe, nikad ne slušamo istu stvar dva puta, i rijetko tko može čuti istu stvar kao i ja.

Sigurna sam da moji prijatelji koji ne podnose Nick Cavea (btw sigurna sam da je to samo meni u inat) ne prožive katarzu kao ja dok se topim u stihovima ‘Stagger Lee’-a, kao što ja ne mogu doživjeti katarzu dok slušam pjesme iz Barbie crtića (šala mala, Barbie Princeza i seoska djevojčica 4 life!). Zbog našeg osobnog iskustva, svatko od nas čuje različitu stvar.

Što oni misle o nama?

Ipak, moje glavno pitanje nije kako mi doživljavamo glazbu, već kako ostali ljudi doživljavaju nas, zbog glazbe koju slušamo? Mislim da je to pitanje od milijun dolara (ne djevojka od milijun dolara) i da se radi o nečemu što je vrlo blisko s jednom jako ružnom riječi, a to su stereotipi (tužan smajlić).

Svi smo dobro upoznati sa stereotipima i što oni znače, ali i s time što znači kada se mi njima poslužimo kako bismo lakše spoznavali stvarnost. Najveći problem jest taj što neki stereotipi se pokažu istinitima za dio ljudi, pa onda zažive kao apsolutna istina. Iskreno, nikad mi nije bilo jasno što ne valja s plavušama, ali dobro.

S druge strane, razumijem zašto ljudi osuđuju druge zbog glazbe koju slušaju. Ne zato što mislim da je neka glazba manje ili više vrijedna (pogledaj odlomak s Nick Caveom i Barbie pjesmama), već zato što mislim da stvari koje nam se sviđaju, u kojima uživamo, govore dosta o nama.

Kada to kažem, ne mislim na stereotipe poput ‘uštogljeni slušaju klasičnu glazbu, površni slušaju cajke’ i takve slične, već na ideju da ako netko uživa u Barbie pjesmama, da ta osoba vrlo vjerojatno voli i Barbie crtiće (što znači da je prekul, zar ne?hehe), što mi daje (ili oduzima) dodirnu točku s tom osobom.

Cajke ?

Znam što svi čekate, tako da neću okolišati – vrijeme je za komentar na cajke. Osobno, ne sjećam se kada sam zadnji put ciljano išla van na cajke. Zaista trenutno nije moj đir, ali to ne znači da mi tu i tamo ne dođe želja da raspalim Elitne Odrede, Anu Nikolić i slične ikone našeg (mog) vremena. Mislim da svi znamo dovoljno cajki da imamo barem nekoliko favorita, a ako mislite da ne znate, vjerojatno lažete same sebe.

Nikad mi neće biti jasno što ljudi ne vole kod cajki općenito – mogu shvatiti da se nekome ne sviđa pojedina pjesma, ali kako netko može odgovorno tvrditi da mrzi cijeli žanr? Kao netko tko na mobitelu ima od glazbe sve i svašta (Nick Cave – Barbie), navikla sam na to da svugdje mogu pronaći nešto u čemu se prepoznajem.

Pa si postavljam pitanje, znači li to da ljudi koji preziru cajke sebe nikad nisu prepoznali u nekoj masnoj cajki? Da nisu nikada bili vani i imali barem jednu dobru uspomenu na teški narodnjak? Odbijam vjerovati da je to istina, jednostavno znam da nije.

Iskreno se nadam da vi niste jedna od tih osoba, pa u to ime, raspalite si jedan od hitova poput ‘Samo pijan mogu’ , ‘Romale,  romali’ ili ‘Crno i zlatno’ i uživajte …