Grupa studenata zabrinuta stanjem u državi: ‘Daleko smo od onoga što bi opravdalo njihovu žrtvu’
Osječki studenti iz inicijative ‘Student uz studenta’ povodm Dana sjećanja objavili su pismo kojim izražavaju počast braniteljima i sjećanje na žrtve Domovinskog rata, ali isto tako upozoravaju da je nešto u našem društvu duboko pogrešno. Ističu da je u javnosti sve više govora mržnje, da se prilike za dijalog sužavaju te da se društvo više ne zna nositi sa svojim emocijama. Unatoč tome, vide nadu i ne misle napustiti Hrvatsku.
Fićo gazi zenka! umjetnička instalacija u Osijeku | Foto: Inicijativa ‘Student uz studenta’
Ovog tjedna obilježen je Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Vukovara i Škabrnje, na koji se ljudi iz cijele Hrvatske prisjećaju tog teškog vremena i daju počast onima koji su se borili za državu, kao i nevinima koji su živote izgubili, a da nisu ni primili oružje u ruke. U tjednima koji su prethodili ovom Danu sjećanja pokazalo se da je Hrvatska i trideset godina nakon rata puna podjela, a o tome su se očitovali i studenti iz Osijeka u opširnom komentaru koji su objavili.
– Na današnji dan stojimo ponizno pred istinom koju ovaj ulomak neumoljivo otkriva. Mi, mladi, danas živimo u slobodi koju su oni morali žrtvovati, i upravo nas ta činjenica obvezuje da svojim djelovanjem budemo dostojni njihove širine duše i hrabrosti koja je nadilazila vlastito vrijeme. Za nas, razumjeti smisao sjećanja znači znati da ono nije samo prisjećanje prošlosti, nego i suočavanje s boli koja nas je oblikovala te preuzimanje odgovornosti za budućnost koju stvaramo. Iako se mi, mladi, ne možemo sjećati Domovinskog rata onako kako ga pamte generacije koje su ga proživjele, naše je sjećanje oblikovano kroz ono što su nam ostavili, pišu studenti iz inicijative ‘Student uz studenta’.
View this post on Instagram
‘Znak društva koje je izgubilo sposobnost nositi se s vlastitim emocijama’
Riječ je o pokretu studenata iz Osijeka, koji je nastao kako bi izrazio podršku kolegama i kolegicama u Srbiji povodom tragedije koja je u Novom Sadu odnijela šesnaest života. Nakon svog osnutka inicijativa se počela baviti i drugim temama, od mentalnog zdravlja, uloge studenata u društvu, kulturom čitanja i inkluzijom. Sami se opisuju kao inicijativu solidarnosti koja želi podržati one koji se bore za pravedniju i sigurniju budućnost.
– Možda se s ratom nismo susreli izravno, ali smo odrastali u njegovoj sjeni: kroz njihove rane, njihove priče i tišine koje su ipak pričale. Trauma se ne zaustavlja s jednom generacijom. Zato naše sjećanje nije formalnost. Ono je naša i istina i stvarnost, ispunjena suosjećanjem prema onima koji su položili svoje životе, ali i prema onima koji i danas nose teret rata, u svojim tijelima, svojim domovima i svojim sjećanjima. Naša je dužnost da to prepoznamo, poštujemo i iz toga učimo. Također, naše sjećanje traži više od emocije. Traži odgovornost da žrtvu ne pretvorimo u praznu riječ, nego u snagu koja nas pokreće da budemo bolji; da od njihove boli stvaramo smisao, a od njihove hrabrosti putokaz za ono što moramo postati, pišu u priopćenju.
Upravo zbog izvrtanja značenja tog naslijeđa, pišu da se boje toga u što se naše društvo pretvorilo. I sami su, kako pišu, zbog svoje podrške studentima u Srbiji ranije bili dobivali neprimjerene i uvredljive komentare. Na svojim društvenim mrežama navode da su mnogi i sami djeca branitelja te da studentima u susjedstvu ne šalju oružje, već pružaju ruku.
– Upravo zato nas i zabrinjava trenutačno stanje u Hrvatskoj. U posljednjim mjesecima javni prostor obilježen je porastom netrpeljivosti i raspadom zajedničkog prostora dijaloga. Normalizacija nasilja i mržnje znak je društva koje je izgubilo sposobnost nositi se s vlastitim emocijama. To nije ono što smo naslijedili, već ono od čega su nas generacije prije nas pokušale zaštititi. Iz tog razloga jasno poručujemo da nećemo dopustiti da sloboda koju smo naslijedili bude zloupotrijebljena za stvaranje novih podjela. Osobito danas kada svjedočimo narušenom povjerenju u institucije, zanemarenom i podcijenjenom obrazovanju te sustavu koji ne prepoznaje potrebe svojih građana i to u trenutku kad sve više mladih ne vidi perspektivu u Hrvatskoj, pišu osječki studenti.
‘Ostajemo kako bismo izgradili društvo koje su oni sanjali za nas’
Podsjetimo, u Hrvatskoj su se proteklih mjeseci dogodili incidenti poput zaustavljanja umjetničkog festivala ‘Nosi se’ u Benkovcu, upada na Dane srpske kulture u Splitu i Zagrebu, otkazivanja književne večeri ‘Mitrov danak pesnički sastanak’ kao i izvikivanje ustaških pozdrava i pjevanje ustaških pjesama u samom centru Zagreba, napadi na učenike koji su s juga došli na Interliber u Zagreb. Osječki studenti upozoravaju da ih takva klima u državi duboko zabrinjava, no iz svoje domovine ne misle otići.
– Unatoč tome, mi biramo ostati – jer volimo svoju zemlju. Ostajemo kako bismo izgradili društvo koje su oni sanjali za nas. Na kraju, svijet doista ostaje na mladima, a mi danas odlučujemo kakav će taj svijet biti, i za nas i za one poslije nas. Baš kao i oni. Kao mladi, kao Hrvatice i Hrvati, želimo odati počast i reći onima čija imena danas izgovaramo: ‘Hvala vam. I nije bilo uzalud.’ I obećavamo onima čija imena danas izgovaramo, kao mladi, kao Hrvatice i Hrvati: ‘Slobodu koju ste nam ostavili čuvat ćemo djelima, a Hrvatsku koju ste sanjali gradit ćemo odgovorno, solidarno i hrabro.’ Ali da bismo te riječi mogli izreći istinski, moramo priznati da je trenutačna slika Hrvatske daleko od onoga što bi opravdalo njihovu žrtvu. Zato, stvorimo društvo koje rane liječi. Društvo u kojem je identitet siguran, a domovina se voli činjenjem dobra. Za slobodu koja nije samo baština, nego i zadatak. Za Hrvatsku dostojnu žrtve Domovinskog rata. Za sutra koje će biti bolje nego danas, poručuju iz Inicijative.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
