Ima 12 i šah u malom prstu, o njemu snimili film: ‘Prijatelje učim na velikom odmoru i Tjelesnom’
Kada su mu mama i tata rekli da jedan čovjek želi snimiti dokumentarac o njemu i njegovom šahovskom putu, 12-godišnji Ivano Močić ni sam nije znao kako će to izgledati. Ipak, naviknut na medijski interes – što zbog svoje zdravstvene situacije, što zbog stila igre – rado je prihvatio tu ideju. Film je premijerno prikazan ovog prosinca, a ovaj najperspektivniji igrač šaha u Hrvatskoj sada nam otkriva da se nada da će jednog dana sjediti nasuprot najuspješnijih šahista na svijetu.
Ivano Močić | foto: Privatna arhiva
Ivano Močić 12-godišnji je šahist o kojem je snimljen i dokumentarni film pod nazivom ‘Ivano; 64 polja uspjeha’, premijerno prikazan ovog prosinca. Ivano je proteklih godina ostvario iznimne šahovske uspjehe i postao najperspektivniji mladi igrač u Hrvatskoj, i to unatoč zdravstvenim problemima s nogom s kojima se bori gotovo od rođenja.
‘Vjerojatno je sve kako je trebalo biti’
Kako kaže, zahvalan je na tome, jer se inače vjerojatno nikada ne bi upoznao s ovom igrom.
– Ja nikad nisam mogao igrati neki fizički sport jer imam bolesnu nogu, ali zato mogu igrati šah. Zapravo sam i zahvalan jer da moja noga nije takva ja vjerojatno nikad ne bih upoznao šah. Vjerojatno je sve kako je trebalo biti, priča nam Ivano.
Njegovo najdraže otvaranje u šahu je London sistem, a njegova ljubav prema ovoj igri započela je kada je imao nepunih sedam godina. Za šah je čuo od tatinog najboljeg prijatelja Tomislava koji mu je pokazao osnove.
– Činilo mi se to jako zanimljivo pa sam ubrzo počeo sam učiti šahovske pozicije i rješavati probleme, velikim dijelom preko YouTube videa, a ubrzo i unutar klupa šahovskog kluba Šibenik gdje sam imao prve treninge. Nakon toga je uslijedio jako veliki rad s nekoliko trenera s kojima vježbam i danas. U šahu je svaki trener specijaliziran za neko područje, objašnjava Ivano.
Ivano Močić | foto: Privatna arhiva
Šah mu je postao dio rutine i igra ga svaki dan. Kako kaže, jednako kao što obavlja druge osnovne ili školske zadatke u danu.
– Šah se treba vježbati i učiti svaki dan jer jedino tako možeš ići naprijed, napredovati. Shvatio sam da šah kao sport ne trpi greške, a više grešaka radiš kad ga manje vježbaš. Nekad za pločom provedem dva sata dnevno, a nekad i po šest do sedam sati, ovisno o rasporedu treninga ili pripremama za turnire, zadaćama koje moram riješiti do određenog roka ili mom izboru, kaže Ivano.
Prijatelje uči šahu i na velikom odmoru
Kad je riječ o školskim obvezama, najlakše mu ‘padaju’ one iz – matematike.
– Najdraži predmet u školi mi je matematika, ali volim i fiziku i geografiju. Matematiku i fiziku ne moram previše učiti, a geografiju volim, posebno dio vezan uz sve one zemlje koje u godini dana obiđem dok putujem na turnire, pojašnjava Ivano, koji svoje prijatelje također podučava ovoj igri.
Naime, on i njegovi prijatelji iz Osnovne škole Brodarica u Šibeniku okupljaju se i igraju šah kad god imaju slobodnog vremena za to.
– Ponekad to bude na velikom odmoru ili na tjelesnom. Učio sam druge već na dosta mjesta, u sklopu Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku i šahovske radionice unutar koje igram simultanku svake godine. Simultanka znači kad ja sam igram protiv 10 do 15 drugih igrača na njihovim pločama. Učio sam djecu igri i unutar božićne radionice u Kući umjetnosti Arsen, nabraja Ivano, čiji su prijatelji sudjelovali i u snimanju filma ‘Ivano; 64 polja uspjeha’.
Ivano Močić | foto: Privatna arhiva
Dokumentarac je snimila Hrvatska radiotelevizija (HRT), redatelj i scenarist je Tomislav Krnić, a Ivanovi kolege i učitelji jedva su čekali vidjeti kako će film na kraju izgledati.
– Prijatelji su sudjelovali u samom filmu jer smo imali taj dio snimanja ovo ljeto tako da su oni zapravo jedva čekali vidjeti kako će to izgledati. Druge kolege su reagirale također lijepo, znatiželjno. Bilo im je, zapravo, neobično vidjeti kako izgleda sve to o čemu ja pričam kad se vratim s turnira, kao i velik dio koji sam proveo u bolnici nakon operacija, a do sad sam bio na tri. Učitelji su jako dobri, pružaju mi veliku podršku, posebno sad kad sam u sedmom razredu pa mi je neke stvari teže pohvatati, posebno nakon što se vratim s dugih turnira, jer oni nekad traju i dva tjedna. Kad se vratiš u školu nakon dva tjedna treba sigurno još toliko dok stigneš sve što su ostali prošli, jer na turnirima ne stigneš raditi za školu s obzirom na to da klasični šah kojeg najviše igram znači i duge partije. Ponekad, ako igram dva kola u danu, to znači i po deset sati šaha, a onda ostane malo vremena za išta drugo. Sve u svemu, njima su moji uspjesi normalni, ne pričamo o tome previše, pojašnjava Ivano.
Ivano Močić: ‘Bit će mi to uspomena za cijeli život’
Prisjeća se da su mu mama i tata prenijeli informaciju o ideji da se o njegovom uspjehu u šahu snimi dokumentarni film, ali on tada i nije baš shvaćao kako će to izgledati. Ipak, sve mu je to bilo prirodno.
– S obzirom na to da se moj šahovski put medijski dosta prati, što zbog moje zdravstvene situacije, što zbog stila igre, jednim dijelom sam navikao na medije pa sam i samo to snimanje filma prihvatio normalno, ističe Ivano.
Bilo mu je neobično gledati se na velikom platnu, posebno dok govori, ali brzo se naviknuo. Kako kaže, bilo mu je zanimljivo prisjetiti se nekih lokacija i turnira za koje je već zaboravio da ih je igrao.
– Drago mi je da smo sve to zabilježili. Bit će mi to jako lijepa uspomena za cijeli život, kaže Ivano.
Volio bi, dodaje, prije svega postati velemajstor, ali postoji i jedna još veća želja.
– Ona baš najveća želja mi je igrati s najvećim šahistima, odnosno biti među nekoliko na svijetu. Doći do toga bit će jako teško, ali ja vjerujem da ja to mogu, uz puno truda, vježbanja, jakih poteza i dobrih turnira, zaključuje Ivano.
