Jesu li popularni proteinski dodatci štetni za tinejdžere u razvoju? Evo što kaže profesor
Ako ste korisnik Instagrama ili TikToka i zanima vas tema tjelovježbe i zdrave prehrane, algoritam će vas neizbježno dovesti do začaranog kruga video savjeta o proteinskim dodacima, shakeovima i ‘idealnim’ režimima prehrane. Mnogi mladi odlučuju se iskušati ih na vlastitoj koži. No, koliko je konzumiranje proteinskih dodataka zdravo za adolescentsko tijelo koje je još u razvoju – i gdje završava zdrava briga o sebi, a počinje pretjerivanje? Odgovor smo potražili kod stručnjaka.
Profesor Zvonimir Šatalić | foto: Prehrambeno-biotehnološki fakultet/Unsplash
Iako se često govori o izostanku tjelesne aktivnosti među mladima, postoje i skupine sa suprotnom navikom – srednjoškolci i studenti kojima nastava tjelesnog nije dovoljna i posežu za dodatnim sportskim aktivnostima. Na primjer, pilatesom ili odlaskom u teretanu. To nerijetko uključuje i prelazak na novi režim prehrane, ponekad uz pomoć stručnjaka, ali često i na svoju ruku ili preporuku raznih influencera koji u tome nisu stručni. Gotovo neizostavno postalo je u tim situacijama uzimanje proteinskih dodataka. No je li to zdravo za osobu koja je u razvoju?
Koliko proteina bismo dnevno trebali unositi?
Odgovor na to pitanje potražili smo na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Profesor Zvonimir Šatalić, među ostalim, nositelj je kolegija na kojima studente podučava o sportskoj prehrani, ali i odnosu hrane i zdravlja. Za početak, pojašnjava nam koje su preporuke vezane uz dnevni unos proteina.
– Obično se kao gornja granica za unos proteina definira 2 g/kg tjelesne mase, ali u kontekstu sportske prehrane, za specifične situacije, preporučeni unos proteina može biti i veći. Pored razmatranja ukupnog dnevnog unosa proteina, jako je važan raspored unosa kroz dan, pa se preporučuje da unos po obroku iznosi oko 0,4 g/kg. Važno je osigurati ovakav ‘pulsni’ unos kroz dan, posebno kad je sportašu ili rekreativcu cilj hipertrofija, i tada je, primjerice, koristan i unos proteina od 0,6 g/kg za obrok prije spavanja; ovo se preporučuje osigurati cjelovitom hranom, npr. sirom, navodi Šatalić.
‘Kod adolescenata želimo oslanjanje na prehrambene izvore proteina’
Općenito, dodaje, preporuke za unos proteina za sportaše jesu povećane u usporedbi s općom populacijom.
– Sve navedeno vrijedi za odrasle osobe, ali za period rasta i razvoja, ipak imamo drugačiji pristup, posebno kod komentiranja dodataka prehrani. Općenito, jako je važno dopustiti formiranje zdravih prehrambenih obrazaca, što znači da je na prvom mjestu cjelovita hrana, kuhana jela, a uzimanje dodataka prehrani treba razmotriti. Na koji način? Prvo, potrebno je utvrditi ciljani dnevni unos proteina (g/kg), zatim primjenom dijetetičkih metoda, poželjno kroz korištenje usluga adekvatno obrazovanih stručnjaka (nutricionista), utvrditi koji je uobičajeni unos proteina. Tek tada se može komentirati (ne)potrebnost dodataka prehrani kao izvora proteina, naglašava naš sugovornik.
Ističe, pretjerano oslanjanje na dodatke prehrani predstavlja odmak od poželjnog obrasca prehrane: ne iskorištavamo potencijal cjelovite hrane koja pored proteina pruža brojne druge hranjive tvari, a dodaci prehrani mogu sadržavati i nepoželjne sastojke.
– Dakle, kod adolescenata želimo oslanjanje na prehrambene izvore proteina, a u kasnijoj dobi, ako se iz praktičnih i drugih opravdanih razloga procjeni postojanje koristi dodatnog unosa proteina, tada su adekvatni odabir npr. proteini sirutke, kao dobar izvor leucina, ali ovisno o preferencijama suvremena znanost podržava i biljne izvore proteina poput mahunarki i žitarica, zaključuje profesor Šatalić.
