Jesu li studenti uvijek siromašni? Otkrivaju nam koliko mjesečno troše i na što im sve odlazi novac

Postoji puno stereotipa o studentima, od toga da smo lijeni, uvijek pod stresom, vampiri koji se usude izaći na sunčevu svjetlost, pa do toga da smo siromašni, osim ona tri dana nakon što sjednu neki novci na račun.

Foto: Marko Matijević | srednja.hr

Možda sve te pretpostavke nisu istinite (ili jesu?), ali ona koja gotovo pa uvijek je istinita, jest da nam je 90% datuma u mjesecu, ‘visoki datum’. Ako niste upoznati s tim terminom, on označava datume koji su daleko od sljedećeg primanja plaće (od sad pa nadalje ću koristiti termin plaća, iako tu ima stipendija, pomoći od roditelja, i ostalih različitih načina).

Studenti jedne od većih županija dobili pravo na besplatan prijevoz do mjesta studiranja

Postoje razne teorije zašto su studenti uvijek siromašni – mislim da je istinita ona koja tvrdi da smo siromašni zato što imamo male prihode i visoke rashode. Ovisno o tome jeste li u domu ili ne, volite li hranu iz menze ili ne, prihodi će vam biti viši ili manji, ali to i dalje ne mijenja činjenicu da negdje moramo živjeti, nešto moramo jesti, a na kraju, moramo i živjeti.

Studenti su uvijek zamišljeni kao ekstremno neodgovorne osobe koje su u svakom trenutku spremne prodati dušu za cigaretu i šalicu kave (što možda i nije toliko loš opis studenta), ali većina studenata se ipak ne ponaša tako.

Kada bismo se ponašali neodgovorno, vjerojatno bismo nakon tri mjeseca bili nazad doma zato što je jednostavno nemoguće biti samostalan (barem prividno) i iz mjeseca u mjesec biti neuspješan u tome. Sigurno, dogodi se poneko glupo trošenje novaca, ali većinu vremena se trudimo biti odgovorni. Ne zato što nam je to super, već zato što moramo.

Sezona rokova ‘spašava’

Na svu sreću, sezona rokova samo što nije otvorena pa se nećemo morati brinuti oko ničega, osim toga što ćemo jesti. A i to što ćemo jesti je ograničeno na obližnju menzu, eventualno pokušaj samostalnog kuhanja. Jedino moguće trošenje je naručivanje pizze kako bismo se počastili nakon dobro napisanog ispita, što je znači vrlo upitno.

Rokove na stranu (DA BAR), teško je balansirati mjesečni budžet. Nekima su malo uspješniji, neki manje, a ja sam uspjela pričati s nekolicinom studenata koji su odlučili povjeriti mi svoje povjerljive podatke, ono ‘top secret’ i ‘samo za moje oči’ (i svih onih koji čitaju članak).

– Neću lagati, mjesečno dosta potrošim. Imam oko 1000 kn stalnih troškova (pokaz, mobitel, privatni dom), na hranu mi ode oko 1000 kn, zato što mi nije uvijek spretno ići do menze kako nemam tako nešto u blizini doma. Velik dio mi odlazi i na higijenu, zato što sam ona osoba koja uvijek ima jedan otvoreni paket i jedan u pričuvi, a istina je i da dosta trošim na ostale gluposti. Gledajući ovako unazad mislim da mjesečno potrošim oko 3000 kn, no radim pa si to sama pokrivam. Vjerojatno je to i razlog zašto toliko trošim, nemam ‘grižnju savjesti’ zato što mi to ne šalju roditelji, već što zaradim, toliko i potrošim. I naravno, dva dana prije plate skupljam lipe za odlazak u menzu, kaže mi Jelena (22).

Hrana je najveći problem

Možda ne trošimo svi oko 3000 kn mjesečno, ali sve su to razumni troškovi. Naravno, kada ne postoji opcija menze, troškovi hrane rastu nenormalno. Primjera radi, sjećate li se nikad prežaljene Euforije, desertnog jogurta? U menzi je bio ispod kune, a u dućanu je oko četiri kune!! Zaista velika razlika.

– Uglavnom me financiraju roditelji, no ogromna pomoć je i stipendija koju primam. Teško mi je držati se nekog striktnog budžeta zato što uvijek iskrsne nešto nepredviđeno. Dosta novca otpadne na troškove vezane uz faks, a velik trošak je i prehrana, zato se kad mogu hranim u menzi, ipak je lakše kad je dio obroka pod subvencijom, piše Kristina (19).

Stipendije su Sveti Gral studenata, zato što znače da možemo samostalni, bez rada, što je samo san svake osobe ikada, studenta ili ne. Kada bi život bio predvidljiv onda bismo vjerojatno mogli izračunati točno svaki trošak u lipu, pa nikada ne bismo ni bili u krizi. A možda i bismo?

Što kad menza nije opcija?

– Mama mi šalje 1500 kn mjesečno, a uz to plaća stan i režije. Naravno, nikad mi nije dosta, većina budžeta ode na kave, pića i cigarete. Mada, moram puno trošiti na hranu zato što sam veganka – nema baš izbora u menzi pa moram sama doma kuhati. Na početku godinu bude dobro zato što imam još ostatke od ljetne plaće, ali to se brzo potroši na već spomenuto, ali i na robu po dućanima… Jednostavno je sve predostupno, jada se Tina (21).

Mislim da kada bismo ostali bez menzi bi se proglasio dan žalosti u studentskom svijetu, pa mi je sasvim nemoguće zamisliti kako je to kada ti je menza mjesto koje više izbjegavaš nego posjećuješ. Već smo spomenuli da je hrana užasno skupa, pa i ovih 1500 kn uopće ne djeluje kao puno kada se gleda na mjesečnoj bazi.

Ovo su samo neki od pojedinaca, sigurna sam da ima još milijun različitih primjera vođenja studentskog budžeta, no poznavajući sebe, svoje prijatelje, a na kraju i sugovornike, zaista ne mogu reći da većina budžeta ode na nepotrebne stvari. Stoga, zašto smo mi onda uvijek jadni i nikakvi…

Odgovori