Pretraga

Karlovačka tinejdžerica hara festivale dokumentarcima i crtićima

A- A+

Karlovac će krajem ljeta ugostiti 18. filmsku reviju mladeži i 6. Four River Festival. Kako se prijave za ovaj filmski event otvaraju početkom lipnja mi smo odlučili nizom intervjua i prigodnih tekstova približiti samu manifestaciju. Za početak vam donosimo razgovor s prošlogodišnjom pobjednicom u nacionalnoj konkurenciji Ninom Čorak.

Filmska revija mladeži nacionalna je manifestacija posvećena srednjoškolskom filmu, koja se do svojeg 12. izdanja u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza selila iz grada u grad i mijenjala lokalnog priređivača. Od 2007. godine trajno je pod paskom Kinokluba Karlovac naseljena u gradu na četiri rijeke. Godinu dana kasnije, na krilima uspjeha, isti je tim pokrenuo i međunarodnu inačicu Revije – Four River Film Festival. Obje manifestacije se od tada održavaju u Karlovcu i iz godine u godinu i kvalitativno i kvantitativno se uspinju na ljestvici uspjeha.

Prošlogodišnju, 17. Filmsku reviju mladeži i 5. Four River Film Festival, posjetilo više od 150 srednjoškolaca i njihovih profesora, a srednjoškolske filmove, zajedno s ostalim popratnim programima pogledalo čak 4.800 posjetitelja! Podrijetlo filmova koje se simbolično može opisati Od K do K, odnosno od Karlovca do Kine, najbolje svjedoči o tome da je Karlovac uistinu postao hit destinacija za srednjoškolski film: u Hrvatskoj, u regiji, u svijetu! Sljedeća edicija Revije i Festivala održava se od 11. do 14. rujna, a rok za prijavu filmova je 1. lipnja.

Kako bismo vam što bolje približili zbivanja i duh koji njeguje ovaj filmski festival za mlade tijekom narednih par mjeseci ćemo vam donositi intervjue s uspješnim autorima proteklih izdanja. Prva u tom nizu je karlovačka gimnazijalka Nina Čorak.

Riječ je o autorici najboljeg dokumentarnog filma u nacionalnoj konkurenciji prošlogodišnjg natjecanja. Nina je, kako sama za sebe kaže, ponosna animatorica, po potrebi i montažerka, učestalo frizbijašica, no najčešće gimnazijalka. Ipak za mnoge Karlovčane najpoznatija kao kreatorica filma o toliko željenom kinu u njihovom gradu.

‘Po kinu se grad poznaje’ ime je filma u kojem je ova srednjoškolka obradila temu koja muči većinu Karlovčana: Zašto nemamo kino?

Otkud 19-godišnjoj Nini ideja za takav film, čime se još bavi i hoćemo li u budućnosti gledati na nekom crvenom tepihu kao poznatu redateljicu otkrila nam je u intervjuu.

S: Zašto baš filmska umjetnost? Kada si shvatila da to voliš?

Možda zato što je spoj svih mojih interesa. Film ujedinjuje likovnu, glazbenu, dramsku i mnoge druge oblike umjetnosti, a to je upravo dobitna kombinacija koja je mene privukla. Kroz cijelu osnovnu školu promijenila sam toliko različitih hobija, no niti jedan me nije ispunio u potpunosti. Došla je Gimnazija, a stvari su se nekako pokrenule same od sebe. Učlaniš se u Kinoklub, upoznaš odličnu ekipu, sklopiš prijateljstva, putuješ i najbitnije – radiš ono u čemu uživaš. Nije neobično što je od svih mojih interesa film najviše ispunio moje slobodno vrijeme.

Film ‘Po kinu se grad poznaje’ govori o tvom rodnom gradu i njegovim problemima s kinom. Kako tako ozbiljna tema i dokumentarni film?

Tema je izazovna, ali u tome i je njezina čar. Osim toga veoma mi je bliska. Imala sam jasnu viziju što tim filmom želim poručiti. Igrani segmenti koji razbijaju dokumentarne sekvence simboliziraju emotivni odnos Karlovčana prema tom našem dragom starom kinu, a kroz njih sam izrazila i svoje doživljaje i osjećaje. U ovaj je film uloženo mnogo truda, ali prije svega ljubavi, što je zaista najvažniji preduvjet za dobar film (i ovo nije samo fraza, tko to jednom doživi znati će o čemu pričam).

Što je za tebe značila nagrada na Filmskoj reviji mladeži u Karlovcu i da li ti je otvorila vrata za neke druge projekte?

Ta mi je nagrada jako puno značila. Dobivala sam i prije nagrada po raznim festivalima, ali dobiti nagradu na našem festivalu, pred našom publikom za film o našem zajedničkom kinu, to je nešto neprocjenjivo. Povrh toga, usmjerila me je prema novim idejama koje tek treba ostvariti.

Ti radiš i animirane filmove. Što je za tebe bilo izazovnije? Dokumentarac ili animirani?

Teško pitanje. Ne bih se tu usudila donijeti neki konačni sud, jer i jedna i druga filmska vrsta ima svoju čar, kako u samoj izradi tako i kad se jednom nađe pred publikom. Vjerojatno je to i razlog zašto u filmovima često kombiniram obilježja dokumentarnog, igranog i animiranog filma u različitim omjerima ovisno o temi i inspiraciji.

Koliko je teško u Hrvatskoj biti mladi filmaš i progurati svoje ideje?

Progurati ideje je manji problem u usporedbi s time koliko zna biti problem te ideje ostvariti u obliku filma. Možda je to zato što sam prije svega kreativac i produkcijski dio posla sam po sebi ne izaziva u meni veliko zadovoljstvo, ali moj subjektivan dojam je da se često previše energije troši na pribavljanje opreme potrebne za snimanje umjesto da se ta energija troši na razradu same ideje.

Ali treba biti optimističan i uporan i sve se da riješiti, pogotovo uz dobru ekipu uz vas. Timski rad i suradnja ključni su za dobar film, a na sreću, kroz svoj rad rijetko se događalo da bi taj čimbenik pomanjkao.

Koji su tvoji daljnji filmski planovi?

Planiram dovršiti jedan projekt koji je zbog spleta okolnosti predugo vremena bio bez značajnijeg pomaka. Radi se o animiranom filmu sa elementima bajke ali ispričane na možda malo neobičniji način. Ni ovdje ne manjka timskog rada jer uz mene na filmu rade Sara Šprajcer i Tina Marčac, a kad zaškripi tu je i Vjekoslav Živković koji me i naučio gotovo sve što o animaciji znam danas. Sad trenutno se kao i većina maturanata najviše bavim nadolazećom maturom, no kad ona prođe jedva čekam da se bacim na ostvarivanje ovog projekta.

Misliš li se u budućnosti baviti filmom?

Svakako se planiram baviti filmom, iako vjerojatno samo kao hobijem. Inače imam širok spektar interesa i odlučila sam svoju profesionalnu karijeru usmjeriti u znanstvenom smjeru tako da mi je cilj upisati PMF. Ali tko sam ja da prognoziram što će biti za 10 godina? Možda ću u budućnosti poželjeti okrenuti se svojoj umjetničkoj prirodi. Ali što je sigurno je da ću uvijek ostati filmaš i da će stvaranje filmova uvijek biti dio mene.

Više informacija o Reviji i Festivalu možete saznati na frff.hfs.hr.

Share via
Copy link
Powered by Social Snap