Pretraga

Kratka horor priča: čekanje rezultata ispita

A- A+

Vrijeme je ispita. Svi su pod stresom. Svaka riječ, svaka gesta, sve može biti interpretirano na kriv način. Nervoza je u zraku, u vama, u nama… Otprilike je osjećaj kao da ste u mjehuriću sapunice koji samo što ne pukne, ali je taj mjehurić ustvari mjehurić stresa. I da, nije da ste samo u njemu, već jeste on. Mjehurić stresa koji samo čeka da pukne. I onda dođe ispit. Postane li lakše? Ne.

Screenshot: YouTube

Postoje dvije vrste ispita: oni koji su lagani i oni koji su teški. I s drugog stajališta, postoje oni za koje smo se pripremili, i oni na koje dolazimo nadajući se da je sreća ovaj put na našoj strani. Najčešće su ovi lagani oni za koje smo spremni, a ovi teški oni za koje nam treba sreća.

Izdvojeni članak

Kratka horor priča: Pisanje seminarskog rada

Naravno, kada je riječ o laganim ispitima, još ako smo se dobro i pripremili, rijetko kada brinemo o tome kada će doći rezultati, ni kakvi će biti. Mislim, naravno da brinemo, ali sve u granicama normale. Pak, s druge strane… za ovu drugu kategoriju ispita…. E tu počinje horor.

Izađete s ispita. Naravno, bio je pismeni kojemu slijedi usmeni, i taj pismeni ste pisali skoro dva sata, a usmeni traje isto toliko zato što je profesor/ica katastrofa, i užasno ste umorni. Samo razmišljate o tome kako sinoć niste uopće spavali od nervoze, a posljednjih par dana ste sve skupa spavali koliko bi inače trebalo na dnevnoj bazi.

Kaos

Kada ste izašli, odmah kreću razgovori s ostalim kolegicama i kolegama, uspoređivanje odgovora, traženje točnih odgovora po skriptama, knjigama, bilježnicama.. Nastaje kaos. Primjećujete ljude kojima pada kamen sa srca zato što shvaćaju da su ipak odabrali točnu opciju, no isto tako vaš kamen raste zato što nemate isti odgovor kao oni.

I tu kreće ono najgore… Pogotovo ako ste ispit pisali online, pa je moguće da negdje imate verziju odgovora koje ste slali (ovisno o tome na koji način su se provodili ispiti). Kada dolaze rezultati? Za tjedan dana? Savršeno, taman dovoljno vremena da uspijete izluditi same sebe pokušavajući se sjetiti svih pogreški koje ste napravili, kako biste na kraju zaključili da apsolutno nema šanse da ste prošli taj težak ispit.

Kada napokon dođete doma, nakon što ste putem već provjerili 62 stvari (ili nekih sat nakon što ste predali online ispit), odlučujete da više nećete razbijati glavu s time. Sada je vrijeme za uozbiljiti se i nema smisla provjeravati pogreške. Možda vam neke stvari priznaju, neke ne… Vjerojatno se svih pogreški nećete ni sjetiti. Vrijeme za odmoriti i malo spavati, NAPOKON.

Legnete u krevet, ugasite svijetlo, stavite mobitel na punjač i zatvorite oči. Naravno, jedino što vam se mota po glavi jest taj ispit. Koja je greška bila na trećoj stranici, koja je greška bila na prvoj stranici? Jeste li točno uopće napisali stvari koje su točne? Hoće li vam priznati ako ste točno mislili, ali pogrešno napisali (hint: vjerojatno neće).

Ipak popuštate pod pritiskom

Nakon što već 47 minuta pokušavate zaspati, no i dalje se samo neuspješno vrtite u krevetu, već u laganom znoju, popuštate i uzimate mobitel. Svjetlost ekrana vas obasjava, oči vas peku, no ustrajete u tome da pregledate još 76 novih sitnica kojih ste se sjetili otkako ste prije par sati odlučili da se nećete prisjećati svojih pogreški.

Ulazite u skriptu, no ne možete pronaći sve što vam treba. Nema šanse da se sada ustanete, palite svijetlo i listate sve knjige i bilježnice i bilješke koje imate. Odlučujete se za guglanje. Ne pomaže. Ipak se ustajete, palite svijetlo te listate sve knjige, bilježnice i bilješke koje imate. Pronalazite odgovore. Shvaćate da su vaši odgovori pogrešni.

Niste niti pregledali svih 76 stvari, no već shvaćate da vjerojatno imate previše greški da biste ikako mogli izboriti prolaz, kamoli bilo kakvu ocjenu više (kojoj ste se naravno nadali na početku semestra). Sve ove procjene radite bez bilo kakve fiksne ljestvice bodova, već sve kao vaša slobodna procjena, ono, odokativno kao stavljanje soli u vodu kada pripremate paštu.

Nada umire posljednja…

Sada kada ste šest dana prije objave rezultata zaključili da nema šanse da ste prošli ispit, znači li to da ste se pomirili s time da ste pali ispit te počinjete učiti za sljedeći rok? Apsolutno ne. Svaki dan se sjetite novih pogreški, ali i novih točnih stvari, koje su možda dovoljne da bi vas pogurale do prolaza.

Svaki dan razmišljate o tom trenutku kada će doći rezultati te kada ćete vidjeti kako je prošao ispit, odnosno, jeste li vi prošli ispit. Naravno, s obzirom na to da rezultata još nema, nema potrebe za učenjem za novi rok, ako ste već možda prošli. Niste blesavi, pa da bespotrebno učite stvari, zar ne? Ima i previše onih koje vas tek čekaju.

I napokon, šest dana nakon, dolaze rezultati. Apsolutna panika i strah pri samoj ideji otvaranja dokumenta s rezultatima. Stišće vas u trbuhu, u grlu, ma životno vas stišće. Razmišljate isplati li se uopće otvoriti kada znate da ste pali, no naravno da se isplati. Otvarate dokument, tražite svoje ime i….!