Pretraga

Kratka horor priča: nepranje ruku

A- A+

Živimo u svijetu gdje su kupaonice i wc normalna stvar, ili barem nama jesu. Normalno je da imamo vodu koja teče iz slavine, da se možemo svaki dan istuširati s toplom vodom. Normalno nam je da imamo sapun, štoviše, budemo pomalo nesretni kada nema gel za tuširanje ne miriše baš onako kako nam se sviđa. A onda kad se sjetimo da je wc izumljen tek krajem osamnaestog stoljeća, bude nam malo slabo.

Foto: Alicja; Pixabay

Kako su ljudi prije živjeli bez tih osnovnih stvari? Teško nam je uopće zamisliti kako je to izgledalo, a zaista je pitanje kako bismo se snašli u takvim uvjetima. Nažalost, koliko god te stvari bile normalne za većinu, i dan danas postoje ljudi kojima je to nedostižni luksuz.

Izdvojeni članak

Kroz šest pitanja studenti farmacije pojasnili sve što morate znati o koronavirusu: Razbijaju najčešće mitove

Kod nekih se radi o nedostižnom luksuzu, a kod drugih je riječ o čistoj lijenosti i nemaru. I dok se tako i inače rado o nemaru i lošoj higijeni kojom najprije ljudi ugrožavaju sami sebe, a zatim i sve ostale, posljednjih je dana situacija ipak nešto ozbiljnija.

Koronavirus je trenutno ozbiljna prijetnja u Hrvatskoj, no iz onoga što vidimo svaki dan, ljudi to ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Ne mislim na činjenicu da svi rade lude zalihe hrane (i wc papira!!), zato što je to više paničarenje nego išta, već na činjenicu da osobna higijena, koja bi trebala biti na najvišoj mogućoj razini, je i dalje nepostojeća kod ljudi.

Znamo da se virus prenosi rukama, pa je vrlo bitno redovito prati ruke, no neki ljudi i dalje vjeruju da je to nepotrebno gubljenje vremena. Ipak tih 30 sekundi, koliko vam treba da operete ruke, može znatno utjecati  na to hoćete li se zaraziti ili ne.

Osobna higijena na prvom mjestu

Trebalo bi biti normalno da kada dođete doma izvana i nakon što skinete cipele, da operete ruke. No nekima je to i dalje jedno veliko ne. Trebalo bi biti normalno oprati ruke prije svakog jela, ali ima onih koji se bore protiv toga. Trebalo bi kihati/kašljati u lakat, ali neki s guštom stave ruku na usta, koju onda obrišu o nešto što svi ostali kasnije diraju, ili jednostavno odmah odustanu od pokušaja pristojnosti.

Izvor: HZJZ

Možda vam djeluje kao nebitno, ali evo jedna mala, slatka i istinita horor priča.

Dio studentskog dana jest odlazak u menzu u pauzi između predavanja. Koronavirus se polako uvlači u pore Lijepe naše, ali kome bi uopće palo na pamet da bi možda trebalo početi izbjegavati menze? Na samom ulazu su postavili dezinficijense i upute o tome kako pravilno prati ruke, računajući na to da će studenti, punoljetne i (skoro) odrasle osobe, shvatiti da je vrijeme za brigu o higijeni. No nisu.

Prije odlaska u menzu volim otići do wc-a napuniti bočicu vode, kako ne bih morala svaki put kupovati novu, plastičnu, bocu vodu. Wc-i u menzama najčešće imaju wc papir i sapun, a ovih dana zaista ima svega. Stoga, čak i ako postoje oni koji bi htjeli opravdati se time kako nema osnovnih potrepština, ne mogu. I možda mislite da je to nešto što bi natjeralo ljude da počnu prati ruke, no nije.

Svjedok zločina

Stojim tako u wc-u, te nakon što sam oprala ruke, idem napuniti bočicu vode. Iz wc-a izlazi djevojka, čuje se potezanje vode. Postoje dva umivaonika i samo jedan je zauzet (ovaj gdje ja punim bočicu vode), što znači da čak ne mora ni čekati dok napunim bočicu (još možda minuta vremena). Samo je morala stati pokraj mene i oprati ruke. I je li to napravila? Nije.

Izašla je iz wc-a i nastavila sa svojim danom, vjerojatno ne razmišljajući o tome ni sekundu više. Nisam ni ja previše razmišljala o tome, barem ne dok nisam izašla iz wc-a i krenula u menzu, gdje je ona bila u redu ispred mene.

Nadala sam se da će barem uzeti malo dezinficijensa kad bude prolazila pokraj njega, no nije. Dok je uzimala pribor za jesti, dirala je i ono što nije uzela. Pri biranju hrane, nije se mogla odlučiti koje bi jelo uzela, pa je vraćala nazad jedan tanjur i uzimala drugi. Kad je uzimala jabuku za desert, malo je kopala dok nije našla onu koju je htjela uzeti. I kad je platila, sjela je za stol i mirne duše krenula jesti.

Ja sam znala da cura nije oprala ruke nakon što je bila na wc-u pa nisam dirala stvari koje je ona dirala, no ljudi iza mene to sigurno ne znaju. Isto kao što ni ja ne znam je li netko drugi tko ne vodi računa o osobnoj higijeni dirao stvari koje sam ja dirala. Ostaje mi jedino nada da sam imala ludu sreću. No šanse su da nisam.

Sad kad je pauza u predavanjima ne idem više u menzu pa nema straha od toga, ali i dalje smo na dnevnoj bazi u kontaktu sa stvarima koje diraju tisuće ljudi. Pa možda da sada ipak posvetimo 30 sekundi svog života jednom kvalitetnom pranju ruka. Ako vam je naporno, možete si pjevati dok perete ruke, pa će vam vrijeme brže proći. Na ovom linku možete pronaći popis pjesmi čije refrene morate otpjevati tri puta kako biste došli do 30 sekundi, a sigurni smo da vam neće teško pasti!

Budimo svi zajedno odgovorni!

Kratka horor priča: nepranje ruku
Share via
Copy link
Powered by Social Snap