Pretraga

Kratka horor priča: Zadaća na praznicima

A- A+

Vrijeme je praznika. Udobno ste se smjestili u svoju rupu na kauču, okruženi ste svojim (većinu vremena) dragim ukućanima i spremni ste ove praznike provesti u miru. U miru koji vam donosi sloboda praznika. A onda… onda se sjetite – zadaća!

foto: Pexels; Karolina Grabowska

Najgora stvar koja vam se može dogoditi prije praznika jest da dobijete nekakvu zadaću. Ne mora to čak ni biti službena zadaća, već neki oblik obaveze koju vi morate ispuniti za školu/faks, a za vrijeme praznika. Zaista, možda i najgora stvar na svijetu. Praznici sigurno služe tome da se napokon svi naspavaju i odmore od fizičkih napora koje bilo koja obaveza donosi, ali isto tako služe i psihičkom odmoru.

Kako bi se zaista odmorili, potrebno je isključiti mozak. Dopustiti mu da na barem nekoliko dana, uopće ne razmišlja o obavezama. Ne samo školskim/fakultetskim, već obavezama općenito. Tome bi u teoriji trebao služiti vikend, no svi znamo da su ta dva dana jedva dovoljna da se pokrpaju sve rupe zaostataka koje vučete kroz tjedan.

Zato čim se pojavi neki produženi vikend, ili (kratki) praznici kao ovi, svi se raduju – napokon će biti vremena i za taj dublji odmor, koji nije samo pusto spavanje. Nemojte misliti da ni samo spavanje nije spas, daleko od toga, ali praznici… Praznici su posebna razina odmaranja, ili bi barem trebali biti.

Praznici su posebna razina odmaranja, sve dok vam se negdje u pozadini ne rodi ona grozna ideja, ideja zadaće. Iz nekog razloga, većina profesora odlazak na praznike shvaća kao priliku za dodatne zadaće. Na kraju krajeva, što biste vi radili sa svim tim silnim slobodnim satima, da nemate koju novu obavezu? Ne biste valjda, odmarali?!

Izdvojeni članak

Kratka horor priča: Odlazak na terasu kafića

U vrijeme pandemije, kada smo se već naviknuli na život preko Zoom-a, teško je povući granicu između vremena za rad i vremena za odmor. Nekada davno je to bilo dosta jednostavno – jednom kada dođete doma, gotovo je s obavezama. Dobro, napišete zadaće i učite, no mentalno ste se ‘ugasili’. Niste više spojeni, niste ‘online’.

Sada je već malo teže, zato što i kada ste doma i kada ste na satu/predavanju, stvari izgledaju isto. Realno, vjerojatno i slušate sve te stvari dok si kuhate ručak ili usisavate sobu. Granica se gubi, a tako nam je potrebna. I onda napokon dođu praznici i prilika za malo pravog odmora…evo zadaća.

I tako, sjedite vi na kauču, na svojem mjestu, kad odjednom, sjetite se one zadaće. I gotovo je, više nema pravog odmora za vas, barem dok ne napišete tu zadaću. Sjedite na kauču i pokušavate gledati film, no ne možete. Sada je gotovo, sada je zadaća jedini film koji si vrtite u glavi i nema bijega od toga.

Razmišljate o toj zadaći i o tome kada biste ju mogli napisati. Sada očito nije opcija, ali kada je? Koliko vam uopće treba vremena za napisati tu zadaću? Koja je ono uopće tema, postoji li nekakva poanta? To su pitanja koja vam se vrti u glavi, no nekako ne ide. Ne možete dokučiti odgovore dok samo sjedite ovdje.

Ustajete se i idete pogledati što je sve za zadaću, zatim ju krećete pisati i šala mala. Naravno da se niste ustali, već samo nastavljate sjediti i pokušavate gledati film. I sada je samo problem to što ga ne gledate bezbrižno, već na leđima nosite ogroman teret. Teret te zadaće. Nastavljate sjediti i gledati film, no više nije toliko lijepo kao što je bilo pred deset minuta.

Na kraju večeri se nekako dogegate do kreveta i zaspete, ali ne onako slatko kako biste željeli. Dok ležite u krevetu i pokušavate zaspati, samo razmišljate o tome da sutra morate napisati zadaću, odnosno da ju niste danas napisali. Iako ima još nekoliko dana praznika i zaista to ne morate sutra napisati, ne prestajete o tome razmišljati.

I tako nekoliko dana živite u agoniji nenapisane zadaće. Rješenje je vrlo jednostavno – napisati zadaću. Hoćete li to napraviti? Naravno da ne. Odgađat ćete to do posljednjeg trenutka i tek onda, kada zaista to više ne bude pitanje izbora već obaveze, napisat ćete zadaću. To će također biti trenutak kada su praznici gotovi.

Pogledat ćete unazad i shvatiti da su vam ovi praznici proletjeli, kao da se ni nisu dogodili. Jednostavno vas je cijelo vrijeme pratila ta misao o zadaći. Iako je u pitanju bila totalno bez veze zadaća koju ste lagano mogli riješiti prvi dan i zatim uživati ostatak praznika. Ali ne, vi ste odlučili odgađati. I s tim odgađanjem, samostalno ste si oduzeli praznike. I to je pravi horor. O, da.

Kratka horor priča: Zadaća na praznicima
Share via
Copy link
Powered by Social Snap