Mladići AI-jem montiraju gole slike kolegica: ‘I dalje je s nama u razredu, kao da ništa nije bilo’
Normalno je, smatraju neki, da dječaci udaraju djevojčice po stražnjici ili im govore da su ‘ravne kao daske’, a uz pomoć umjetne inteligencije montiraju njihove gole fotografije, inspektori ih pitaju imaju li stariju braću koja će ‘riješiti’ problem, jer se preko policije to ne rješava. Nasilje nad djevojkama, djevojčicama i ženama događa se već na školskim hodnicima i u školskim klupama, mjestu koje bi za njih trebalo biti najsigurnije. I što je najžalosnije od svega – i ondje se relativizira, umanjuje, pa čak i ignorira.
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama i femicida obilježava se 6. prosinca, a nasilje nad djevojkama događa se i u školama | foto: Canva
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i femicida, koji se obilježava 6. prosinca, nekoliko je djevojaka s nama podijelilo razne oblike zlostavljanja koje su proživjele u učionicama, ali i izvan njih. U nekima ćete se zasigurno prepoznati, jer svaka je od nas bar jednom bila jedna od djevojčica iz ovih priča. Ipak, uz mnogo iskustava koja se kroz škole provlače već desetljećima, prva djevojka s kojom smo razgovarali uputila nas je na ‘novo iskustvo’, povezano s umjetnom inteligencijom. Naime, dvojica kolega iz razreda izrađivala su tijekom posljednje dvije godine gole slike nje i drugih cura iz razreda uz pomoć AI-ja, i to verzije koju su morali platiti.
Nasilje nad djevojkama događa se i u školama
– Gole slike smo slučajno pronašle dok smo bili na maturalcu te odmah prenijele razrednici s dokazima. Bilo nam je rečeno da ništa ne govorimo dok se ne vratimo s maturalca, nakon čega smo ja i još par cura s mamama otišle na policiju to prijaviti. Odmah na ulazu su nas otjerali ne želeći uzeti ni jednu izjavu. Inspektor koji nas je dočekao primio je to olako, rekao da se to ne rješava tako i pitao nas imamo li stariju braću koja će to riješiti, odnosno pretući tog dečka. Bio mu je kraj radnog vremena pa mu se nije ništa dalo. Dečko je inače problematičan od 1. razreda te je iz utjecajne obitelji, sve mu se uvijek popuštalo i gledalo kroz prste. Škola je napravila ‘sve što može’ tako da mi idemo i dalje s njim u razred kao da se ništa nije dogodilo. Nakon sve energije koju sam uložila u pravdu, shvaćam cure koje ne žele prijaviti nasilje, ispričala nam je djevojka.
Izrada AI-generiranih golih fotografija tijela ozbiljan je oblik seksualnog nasilja i digitalnog zlostavljanja. Ovaj potez duboko narušava njihovo dostojanstvo, osjećaj sigurnosti i privatnost. Kreiranje takvih fotografija nije šala, već ozbiljno uznemiravanje koje može imati trajne psihičke posljedice, prelazi granicu kaznenog djela i mora biti ozbiljno sankcionirano. Djeci i mladima se na to mora skrenuti pozornost.
Među učenicima se svakodnevno mogu čuti i komentari na račun fizičkog izgleda. Neki od njih, poput onog ‘ravna si kao daska’, toliko su učestali da ih mlade žene percipiraju kao ‘tipično osnovnoškolsko zezanje’.
– Tijekom osnovne škole sam bila doista mršava, ali to je bilo zbog treniranja raznih sportova. Dečki su me ismijavali te govorili da sam ‘ravna kao daska’, da nemam ni grudi ni guzu kao ostale djevojke moje generacije. To je sve bilo u 7. i 8. razredu osnovne škole. Nisam nikome rekla, nisam imala potrebu jer sam mislila da je to ono tipično osnovnoškolsko zezanje, ali da mi je smetalo – je, da sam postala nezadovoljna svojim izgledom – jesam, iskreno nam govori druga sugovornica.
‘Počeo se trljati meni o bok’
Treća djevojka prisjetila se nekoliko situacija koje je proživjela kao mlada osoba ženskog spola. Prvu je također doživio veliki broj žena – susret s muškarcem koji u javnom prijevozu svoje tijelo priljepljuje uz tvoje. I to na putu iz škole.
– Prvi slučaj je bio dok sam bila u srednjoj školi, u autobusu na putu kući. Bila je gužva, klasično za kraj nastave. Neki muškarac, meni nepoznat se namjestio iza mene i prvo sam mislila da je previše ljudi i nema kamo. Ali nakon nekog vremena se počeo trljati meni o bok i donji dio leđa i bilo je užasno neugodno. Kad sam shvatila, pokušala sam ga laktom odgurnuti, odmaknuti se, ali on je nastavljao. Bilo mi je neugodno i nisam se usudila ništa reći, samo sam izašla iz tog autobusa. Nisam se usudila nikome to ispričati jer sam mislila da mi nitko neće povjerovati i stvarno mi je neugodno cjelokupno iskustvo, ispričala nam je treća djevojka.
U drugoj situaciji, na prvoj godini fakulteta, susjed ju je uhvatio za međunožje dok je pokušavala izaći iz svoje zgrade.
– Bili smo u običnom razgovoru i ničim izazvan je čovjek to napravio. Ovdje sam se usudila ispričati sve ocu, no tek mjesec dana kasnije jer opet, vrlo je neugodno i teško za takvo nešto iznijeti, posebno roditelju. A u osnovnoj školi, hvala Bogu nisam imala seksualnih napada, no česta zadirkivanja jer sam bila povučeno dijete, no iako sam se žalila profesorima i školskim psiholozima, nitko ništa nije poduzeo. Ono što pamtim jako dobro je njihova rečenica: ‘Ne možemo tu ništa, nismo vidjeli’. Sve se dogodilo na prostorima škole, a ja sam uvijek bila totalno nemoćna i sama. Čak su mi razbijali školski pribor i nisam se usudila roditeljima to reći nego sam svu krivnju na sebe prebacila jer me bilo sram svega, rekla nam je treća sugovornica.
‘Bio je za pola glave viši i 15-ak kila teži’
Četvrta djevojka u 6. je razredu osnovne škole doživjela fizičko nasilje. Radila je na kolažu te joj ga je dječak koji je bio poznat po problematičnom ponašanju odlučio oduzeti. Kada ga je pokušala spriječiti, stisnuo je njezinu ruku i povukao je. Pala je na pod i leđima i glavnom udarila u klupu. Bio je za pola glave viši i 15-ak kila teži od nje.
– On je i prije maltretirao drugu djecu fizički i verbalno, ali nikad nije zapravo kažnjen. Situaciju nisam podijelila ni s kim jer učiteljica koja je kroz koju minutu saznala što se dogodilo nije reagirala, isto kao i pedagoginja/psihologinja u prijašnjim situacijama s njim. Brojni muškarci su mi zviždali iz auta dok bi prolazila, muškarci dobi moga oca su buljili u mene prilikom prolaska i nisu se dali smesti ni dok sam buljila nazad. Još ja i dobro prolazim jer nisam konvencionalno privlačna. Situacije s takvim gledanjem obično kažem dečku koji to prihvati i napomene da idući put doslovno prstom pokažem u takve muškarce. Drugim odraslim osobama se ne trudim govoriti jer znam da reakcija ne bude ni u kojem smislu pozitivna, kazala nam je četvrta sugovornica.
Peta djevojka dala je odličan zaključak ove priče – ‘osnovna škola bila je prožeta ružnim nadimcima, omalovažavaju, vrijeđanju pa čak i prijetnjama; kako meni, tako i velikom broju većinom povučene djece’.
– Podijelila sam to sa svojim roditeljima koji su poduzeli neke stvari da se spriječi, no ipak to nije dovoljno jer se djeca ne osjećaju ugodno ići u školu. Ovisno o djetetu, može jako utjecati na psihu i djeca mogu imati traume koliko god se to činilo nevažnim. Mentalno je zdravlje važno, zaključuje djevojka.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
