Na maturalac u haljini od stolnjaka: ‘Bili smo prisiljeni šivati ako smo htjeli biti u trendu’
HRT-ova stilistica, Nataša Svekler, otkrila nam je da je svoju prvu haljinu sašila za maturalno putovanje od svima dostupnog materijala – stolnjaka. Kaže da u 80-ima nisu imali dovoljno materijala pa su se snalazili od onoga što su imali. Tvrdi da je danas sve dostupnije, ali ljudi su sve manje kreativni.
Nataša Svekler u haljini od stolnjaka u Dubrovniku 1982. godine | foto: Andrej Kreutz
Nekad nije bilo moguće naručiti nove odjevne predmete s Temua ili ‘shoppingirati’ po brojnim trgovinama. Mladi su se sami snalazili i šivali svoje modne kreacije od čega su god mogli. Tako je Nataša Svekler, HRT-ova stilistica, svoju prvu haljinu sašila od kućnog stolnjaka za maturalni izlet u Dubrovnik 1982. godine.
‘Preko tjedna se šivalo za vikend u Saloonu’
Vjerojatno ste čuli za Saloon, nekoć popularni noćni klub zagrebačke mladeži. Tamo se redovito izlazilo u 80-ima, a kao i danas, mladi su se uređivali za izlaske. Bilo im je važno, kaže Nataša, biti u trendu. Tako su naučili šivati i izbrusili su svoje vještine šivajući odjeću za izlazak u Saloon vikendom.
– Bilo je bitno da je novo i u trendu. Burda je bila svetinja za osnovni kroj, a dorade smo stvarali sami. Svi smo bili prisiljeni naučiti šivati ako smo imalo htjeli biti u trendu. Ničega nije bilo tih godina, niti odjevnih predmeta, niti tkanina za šivanje, ali tada se aktivirala naša čuvena snalažljivost. Što smo više koristili maštu, kreacija je bila bolja. Sjećam se kaputa i haljine od plahte, hlača i jakne od jute, vreće za pakiranje voća, prisjeća se Nataša.
Ako se pitate što je ‘Burda’, Nataša se referira na modni časopis Burda Style kojeg izdaje Hubert Burda Media. Časopis je preveden na 17 jezika, između ostalog i na hrvatski, te sadrži upute za šivanje raznih krojeva.
Štapići sladoleda umjesto ‘fišbajna’
‘Fišbajn’ traka služi za održavanje čvrstoće i oblika korzeta. Takve trake koriste se i u proizvodnji grudnjaka, a često se radi o plastičnim trakama. Nataša je otkrila kako su djevojke nekad znale stavljati štapiće od sladoleda u haljine za maturalnu večeru kako bi držale oblik. Manjak izbora poticao je njihovu kreativnost.
– Tada smo svi imali svoj stil kojeg smo njegovali, danas je stil nestao u svim grupacijama. Bogati moraju pokazati da nose skupo, a ostali se samo uniformiraju. Žao mi je da danas, kad je sve dostupno, svi izgledaju isto. Žalosno je da te, ako odskočiš od svoje grupe, napadaju sa svih strana, rekla je Nataša.
Nisu se trgali za maturalac izvan države
Danas je srednjoškolcima pod normalno da se na maturalni izlet putuje van Hrvatske. Pitanje je samo hoće li to biti u Španjolsku, Grčku, Češku, Nizozemsku… Neki roditelji današnjih učenika također su putovali van države za svoj maturalac, ali Nataša se prisjeća da njezin razred nije i da im je ipak – bilo mrak.
– Tih godina, nikome nije padalo na pamet da se ide van države jer je već Dubrovnik za nas bio velik doživljaj. Putovali smo vlakom do Splita pa brodom do Dubrovnika. Dan smo koristili za kupanje, noć za disko, a spavali smo po par sati bilo gdje. Smještaji su bili neki bungalovi, ali istinski nam to nije bilo bitno. Bilo nam je stalo samo do toga da smo zajedno i da se družimo, poručila je Nataša.
Zaključila da ne žali ni za čim što je ikada odjenula jer je uvijek davala maksimum da bez novaca i resursa bude u trendu.
