Nekim ljudima je život maćeha: kako preživjeti ostanak bez mobitela usred online života

Mjere polako počinju popuštati, a možda se nekad uskoro život i vrati u normalu. Možda ćemo upravo u nekoj skorijoj budućnosti moći bezbrižno uživati u čarima šopinga i ispijanju kave na terasi omiljenoga kafića. Možda ćemo se zaista moći vratiti normalnom načinu života i maknuti od virtualnog svijeta.

Nažalost to još uvijek nije istina i zarobljeni smo u online svijetu gdje skoro svaki trenutak dana provodimo gledajući u jedan od ekrana. Iako sam duboko zahvalna na svim tim ekranima, jedva čekam trenutak kada će se predavanja vratiti na nešto više od video poziva s lošom Internet vezom i kada će se moje oči malo odmoriti.

Dnevna doza optimizma na mobitelu: Aplikacije koje će uvesti pozitivu u vašu svakodnevicu

Kad smo bili djeca, odrasli su nam uvijek govorili kako ne smijemo sjediti preblizu televiziji i kako ne treba stalno gledati u taj kompjuter, morat ćemo početi nositi naočale. Nikad nisam previše išla za time, ali u ovih posljednjih nekoliko tjedana, osjećam kako mi se vid pogoršava, drastično. Do kraja ove situacije, vjerojatno će završiti tako da ću prvo otići u optiku po nove cvike, i neće biti sunčane…

Ukratko, shvaćate koliko sam željna vremena provedenog ne-koristeći se modernom tehnologijom. Na moju veliku ‘sreću’, moje želje su uslišane ovih dana kada mi se razbio mobitel, i to na najgori mogući način. Ako vam se ovo ikada dogodilo, iskreno mi je žao i suosjećam s vama.

Znamen smrti

Znate ono kada vam padne mobitel, i onda pogledate je li sve ok s ekranom, eventualno poleđinu mobitela, vidite da nema (novih) pukotina i odahnete? Zamislite sada da nakon kratkog spavanja između online predavanja, se probudite i primijetite veliku ljubičastu točku na desnom rubu ekrana…

Kao da je riječ o nekom znamenu koji navješćuje skoru smrt, tamna točka gleda u vas, vi gledate u nju i pokušavate se sjetiti kada se ovo dogodilo. Ako niste čuli za problem zvan ‘prolio mi se ekran’, onda ste vjerojatno u još većoj panici zato što ne znate što se događa. Mada je glavno pitanje postoji li veća panika od one kada gledate mobitel kako gubi zadnji atom snage i lagano odumire?

Prvo prolazite kroz fazu panike i zabrinutosti, zatim pokušavanja guglanja rješenja ovog problema i hoće li riža biti dovoljna, sljedeći korak je onaj kada očajnički pokušavate spasiti sve stvari koje imate na mobitelu i ljutite se na sebe zato što ne spremate na SD i SIM karticu, a nakon toga slijedi finalna faza, faza tugovanja.

Sigurnost

Današnji život je gotovo nemoguće zamisliti bez mobitela, i ne samo zato što nam treba pristup Internetu i online predavanjima, već zato što telefon pruža sigurnost. Znati da u bilo kojem trenutku možete doći do bilo koga, te da bilo tko može doći do vas i činjenica da imate pristup svim informacijama ovoga svijeta u vašem džepu jakne, itekako doprinosi tome da se slobodnije krećemo svijetom.

I onda se dogodi to da usred pandemije, ja ostanem bez mobitela. Naravno, super mi je to što sada imam jedan ekran manje u koji gledam, samo što to znači da sam sada duplo više vremena pred laptopom. Podrazumijeva se da doživljaj Interneta na laptopu je sasvim drugačiji od onoga na mobitelu; najteže je s aplikacijama koje su napravljene ZA mobitele, počevši od voljenog Instagrama, pa do WhatsAppa na kojem se nalaze sve skripte ikada.

Ovih dana sam tako naučila živjeti bez mobitela u ruci, što je stvorilo nekoliko različitih problema, počevši od onih očitih, pa do onih manje očitih, kao što je problem alarma. Nekada su budilice bile sastavan dio estetike svake spavaće sobe, ali danas se sve nalazi na mobitelu… Iako su predavanja online, treba se probuditi u 7 ujutro i donekle upristojiti za video poziv. Prva prepreka.

Alternativni načini

Razgovor s prijateljima je odjednom ograničen na milijun načina, a najveće iznenađenje mojih ukućana je bilo kada sam tražila gdje je fiksni telefon… Na svu sreću znam sve bitne brojeve napamet, ali ne želim ni zamisliti kako bi to inače izgledalo. Druga prepreka.

Svi materijali za nastavu se nalaze u online izdanju, i najčešće i na laptopu i na mobitelu, kako bih im se mogla posvetiti onda kada treba, odnosno punih 37 sekundi dok ležim u krevetu prije nego što zaspem. I dok je (donekle) prihvatljivo zaspati s mobitelom u ruci, ne znam koliko bi dobro prošao laptop kada bi se to dogodilo. Isplati li se riskirati za tih 37 sekundi? Treća prepreka.

I svaki dan saznajem milijun novih stvari koje ne mogu više tako brzinski odraditi, kao što je pogledati koja čokolada je na akciji ovaj tjedan, gdje se točno nalazi najbliža pizzerija i koliko sam kalorija (6) potrošila danas ležeći na krevetu. Odjednom, život je postao kompliciraniji.

Osobni šaptač

Iskreno, ne sviđa mi se ovo. Koliko god jedva čekam riješiti se svih ekrana u mom životu i ne planiram gledati u mobitel jednom kada se život vrati u normalu, ipak bih voljela uvijek imati pri ruci mog osobnog šaptača koji zna sve što ga pitam.

A o sentimentalnoj strani neću ni krenuti. Dovoljno je reći da smo zajedno proveli više od tri godine, a planirala sam da potraje još barem godinu. Mislim, plan je bio da barem još jednom zajedno odemo na koncert Nick Cavea…

Iako mi je teško pao ovaj gubitak, sigurna sam da ću ga ubrzo nadoknaditi s novim društvom, a do tada, prestajem s propagandom #anti-ekrani i postajem vjerni štovatelj tehnologije!

Odgovori