Ovaj film mnoge će razljutiti. Baš zato ga trebaju pogledati svi učenici, studenti i nastavnici
Je li seksualno uznemiravanje ako te netko gleda do te mjere da ti postane neugodno? Je li seksualno uznemiravanje ako te netko dodirne po ramenu ili ruci bez tvojeg dopuštenja? Je li seksualno uznemiravanje ako te netko na silu poljubi u obraz? Neki će reći da je to pretjerivanje, dok će se drugi složiti da sve to, a nažalost i još puno drugih stvari, spada pod seksualno uznemiravanje. A sada ćemo ovim pitanjima dodati malo konteksta – je li seksualno uznemiravanje ako to profesor radi studentici koja se zbog toga što je doživjela željela ubiti? Upravo o tome progovara dokumentarni film koji je nastao kao diplomski rad bivše studentice Akademije dramske umjetnosti, Karle Jelić.
Pogledali smo dokumentarni film naše mlade redateljice Karle Jelić ‘I tako još jedna’ koji progovara o zlostavljanju profesora na Akademiji dramskih umjetnosti | Foto: Canva
Kako biste se osjećali da se netko zbog vašeg neprimjerenog ponašanja želi ubiti? Upravo tako se osjećala Vida Skerk, bivša studentica Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. O svojoj borbi s depresijom i sustavom nakon seksualnog uznemiravanja progovorila je u dokumentarnom filmu koju je režirala njena kolegica s ADU-a, Karla Jelić.
Film ‘I tako još jedna‘ trenutno se prikazuje na ZagrebDox festivalu, a ideja je da se nakon svog festivalskog života prikazuje u školama i na fakultetima. Pogledali smo ga i mi, a u ovoj recenziji objasnit ćemo zašto bi ga trebali pogledati apsolutno svi učenici, studenti i nastavnici.
Od neprimjerenih dodira i poljubaca pa do ‘milovanja’ ruke u vrlo alkoholiziranom stanju
Za kontekst je potrebno podsjetiti što se događalo na ADU i zašto je Karla uopće napravila ovaj film. Sve je počelo kada je upisala diplomski studij dokumentarne režije na ADU-u u Zagrebu, dok je na prijediplomskom studiju studirala novinarstvo na Sveučilištu Sjever. Kada je došla na Akademiju, nije joj bilo jasno zašto se neki profesori tako odnose prema studentima, a još joj je manje bilo jasno zašto nitko o tome ne progovara unutar same Akademije. I Karla je na svom odsjeku počela doživljavati razne oblike seksizma.
– Za jednu ispitnu vježbu napravila sam kratki film koji je bio neki vodič na temu ‘kako se nositi sa zlostavljanjem’. Napravila sam to jer me iritiralo što, kada pretražuješ internet, svi vodiči su bili usmjereni prema žrtvama. I onda sam ja napravila neki ironični odmak i napravila vodič koji je usmjeren na profesore – ‘Evo kako vi možete zlostavljati nas’. U tom sam kratkom filmu koristila iskustva cura s ADU-a. Nakon toga sam znala da se želim baviti tom temom za diplomski, ali nisam baš dobila previše potpore na odsjeku. Zatim sam promijenila mentora i krenula raditi na toj temi, ispričala nam je Karla, a cijeli intervju s njom možete pročitati ovdje.
Karla je bila jedna od organizatorica prosvjeda na ADU zbog slučaja profesora Ozrena Prohića koji je trebao biti vraćen na nastavu unatoč mnogim pritužbama studenata. Tada je Vida, Karlina kolegica, odlučila biti protagonistica u njenom dokumentarcu. Ispričala je svoj slučaj s jednim drugim profesorom koji je, nakon što ga je prijavila, dao otkaz. Od neprimjerenih dodira i poljubaca pa do ‘milovanja’ ruke u vrlo alkoholiziranom stanju koje je doživjela od navedenog profesora, Vidi je najteže bilo nakon što je odlučila prijaviti slučaj na Akademiji.
Iako je u nekim trenucima pomislila da možda ona ‘pretjeruje’ sa svojom reakcijom jer ju profesor nije ‘dovoljno fizički uznemiravao’ da bi bilo temelja za prijavu, Vida se ipak odlučila za taj korak. Kako je za cijelu neprimjerenu situaciju imala i svjedoke, kolegicu i kolegu s ADU-a, oni se nikada nisu pojavili na svjedočenju pred etičkim povjerenstvom. Bila je njena riječ protiv njegove.
Što sve spada u seksualno uznemiravanje ne znaju ni odrasli, a kamoli učenici i studenti
Vida je zbog svega prolazila vrlo teško razdoblje. Sustav koji je trebao zaštititi nju i sve njene kolegice i kolege od zlostavljača na poziciji moći (profesora), nije znao kako to napraviti. Vidin slučaj samo je jedan od 48 prijavljenih na ADU do sada, a problem je što nitko ne zna gdje je prava ‘granica’ seksualnog uznemiravanja.
Je li seksualno uznemiravanje ako te netko gleda do te mjere da ti postane neugodno? Je li seksualno uznemiravanje ako te netko dodirne po ramenu ili ruci bez tvojeg dopuštenja? Je li seksualno uznemiravanje ako te netko na silu poljubi u obraz? Neki će reći da je to pretjerivanje, dok će se drugi složiti da sve to, a nažalost i još puno drugih stvari, spada pod seksualno uznemiravanje.
Upravo zato bi svi učenici, studenti i nastavnici trebali pogledati ovaj film – kako bi naučili kako sve može izgledati seksualno uznemiravanje. Seksualno uznemiravanje je sve zbog čega se žrtva osjeća neugodno. Sviđalo se to nekima ili ne. A pogotovo je seksualno uznemiravanje ako si zbog toga netko želi oduzeti život. Da, postoje i ‘gore’ stvari poput silovanja i Vidin primjer nije onaj najgori zbog kojih će vam se zgaditi ljudski rod, ali zapitajte se što u većini slučajeva prethodi samom činu silovanja? Upravo ti minorni slučajevi seksualnog uznemiravanja na koje je sustav odmahivao rukom i rekao ‘ma nije to ništa strašno, što se žališ’?
Sustav bi trebao imati nultu toleranciju na takvo ponašanje
Sve škole i svi fakulteti trebali bi imati nultu toleranciju na nasilje. Zašto se granica povlači kod seksualnog? Možemo sada raspravljati da razlog leži u tome što su najčešće žrtve seksualnog uznemiravanja i nasilja žene koje društvo sustavno degradira samo zato što su žene ili da je razlog jednostavno inercija obrazovnog sustava koji je sam po sebi takav i u mnogim drugim aspektima već godinama.
Ali nećemo o tome raspravljati jer ta rasprava nema smisla. Trebamo raditi na rješenju. A najbolji korak ka rješavanju tog problema je, složit će se nastavnici, edukacija. Ali, ne samo edukacija učenika i studenata, već i sustavna edukacija nastavnika koje se nekada štiti kao ličke medvjede. Nećemo ni raspravljati zašto je ili nije tako i da ‘u svakom sustavu ima kukolja pa zašto sada samo prozivamo obrazovanje’.
Obrazovanje je to koje bi trebalo prozivati sve druge sustave. Obrazovanje, kroz koje prolaze sva djeca, mora svojim primjerom biti vodilja svim drugim sustavima. Ako se u obrazovanju, koje bi trebalo štiti dobrobit djece, a ne profesora zlostavljača, to ne promijeni prvo, onda nema nade za nas. Ali, zato ima nade u mladoj redateljici Karli Jelić koja će svojim radom i dalje progovarati o ovom problemu u želji da se barem jedan mali dio promijeni na bolje. A to je već veliki korak.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije
