Pitali smo studente – evo koliko mjesečno potroše na materijale za faks

Svi znaju da je studentski život nerijetko nezahvalan, ali ako je poznat po nečemu, onda je to po uspješnom upravljanju s niskim budžetom. Dobro, možda to upravljanje nije baš uvijek uspješno, ali u većini slučajeva se svi uspiju nekako snaći. Među hrpom stvari na koje se troši (hrana, alkohol, cigarete i svi ostali poroci), treba se ponekad potrošiti i na faks. A koliko?

pixabay.com

Najveći studentski troškovi definitivno nisu oni vezani za sam faks. Ne zato što ne bi trebali biti, već zato što na svu sreću živimo u modernom dobu kada nije potrebno sve kupovati i printati, već nas razne tehnologije spašavaju od velikih troškova. I dok nam je pdf zaista najbolji prijatelj, neke stvari se ipak ne mogu riješiti na taj ekološki osviješten način.

Studentima se nudi džeparac od 8.000 kuna: Raspisan natječaj za stipendije za izvrsnost Sveučilišta u Rijeci

Pitanje je onda, koliko mi zaista trošimo na sve potrebne materijale? Ovisno o tome koliko se trudimo oko fakulteta, te na kojem smo fakultetu, trošit ćemo više ili manje. Ja osobno mjesečno sigurno izdvojim barem 30-ak kuna na printanje svih materijala koji su potrebni za razne zadaće, a ponekada se taj iznos popne i do 100 kn.

Na početku svakog semestra to bude praktički pokolj, dok nabavim sve potrebne knjige (koliko god bile printane ili rabljene), bilježnice i ostali pribor, uvijek potrošim u prosjeku oko 300-ak kuna na sve skupa. I sad kada bismo to sve zbrojili i oduzeli, dobili smo otprilike nekih 800 kn troškova po semestru, što nije toliko puno, no nije ni toliko malo.

Ipak, kako sam osoba koja ustvari prezire pdf i sve bi napravila da izbjegne čitanje s ekrana, vjerojatno nisam ona po kojoj bi se trebalo suditi o tome koliko troši na materijale za faks… Stoga sam pitala nekoliko studenata s različitih fakulteta da sa mnom podijele koliko oni mjesečno potroše na faks, i isplivale su razne brojke.

Samo ilegalno

– Na Pravnom sam fakultetu i tu u prosjeku mjesečno za knjige potrošim 100 kn, s time da je to sve kopirano. Kada bih imala originalne knjige, cijena bi sigurno bila između 200 i 300 kuna mjesečno, kaže nam Emina.

Sva je sreća što profesori danas ne stvaraju velike probleme s manjkom originalnih knjiga, zato što bi se inače troškovi studiranja toliko popeli da ne bi bilo moguće preživjeti. Usporedbe radi, studentska soba u obnovljenom paviljonu na Savi mjesečno dođe 360 kn, a u to je uključeno sve živo… Dok bi ovdje skoro pa isto toliko potrošila na knjige za jedan mjesec.

– Na Ekonomskom fakultetu potrošim 100 kn godišnje, rekao nam je Ivan.

Ovo je puno prihvatljivija brojka i nešto s čime se može živjeti bez da se osjeti, pogotovo kada se to rasporedi preko cijele godine. Moglo bi se reći da je prijateljski nastrojena cijena za studente…

– U pet godina sam kupio dva rječnika koji su skupa došli 700 kn i dvije gramatike koje su bile oko 400 kn, i to je to od knjiga. Još samo mjesečno potrošim prosječno 15 kn na printanje raznih materijala. Uglavnom, jeftin faks, otkriva Ivan s Filozofskoga.

Nama jezičarima je pogotovo nespretno kada moramo tako te veće kupnje obaviti s gramatikama i rječnicima, koji se ni ne mogu printati. Sva sreća postoje rabljenje knjige i starija izdanja, pa se može proći ipak nešto jeftinije.

Najgore je na početku

– Na početku sam potrošila oko 300 kn za knjige, a sada većinom 40-ak kuna mjesečno, piše nam Karmen s FKIT-a.

I tu se pojavljuje onaj isti problem na koji ja naiđem na početku semestra, baš onda kada je svima visoki datum zato što smo se malo opustili nakon završenih rokova…

– Ako ne računam iznos koji sam morala izdvojiti za kolegije zbog svoje lijenosti i upis u sljedeću godinu, u prvoj godini sam nadobudno gro toga podavala – za skripte, kopije knjiga, skripte skripta, radove; minimalno 1000 kn. U drugoj i trećoj jedino što plaćam su potvrde, promjene, promjene, prijepis ocjena za stipendiju i radove koji se fizički moraju predati. U dvije godine, nekih 400 kn ukupno, objasnila nam je Martina s FPZG-a.

Na prvoj godini se svi sretnu s istim problemom, a to je da ne znaju što je potrebno, a što ne. Još gore, misle da se sve mora imati, da je sve ekstremno jednako bitno i neizostavno. I tada potrošimo puno više nego što je trebalo, što se dogodilo i Martini.

Naravno, nisu ovo jedini troškovi studenata, pa tako Marta s Učiteljskoga troši 50-ak kuna mjesečno, isto kao i Karla s GRF-a, dok je Tomislav s FPZG-a potrošio možda 100 kuna u dvije i pol godine.

Nisu to na kraju mali troškovi, pogotovo za već preopterećeni studentski budžet, i možda se najbolje snašao Marcelo s FSB-a (samo govorim okolo da sam sirotinja pa mi ljudi sve poklanjaju). Svatko ima svoje metode, a samo jedno je sigurno – treba preživjeti…

 

Odgovori