Podrijetlo komičnog klišeja: Kako je skliska kora od banane postala čest motiv u komedijama?

Zasigurno ste puno puta čuli o ljudima koji su se poskliznuli na koru od banane, pa završili na podu, ali gotovo se uvijek radilo u scenama iz filmova i crtića. Ovaj je motiv obično popularan u tom kontekstu, te su ga komičari nerijetko koristili. No, jeste li se ikada zapitali kako je netko došao na tu ideju? Mental Floss nam otkriva da je sve počelo u 19. stoljeću u Americi, kad su kore od banana često znale biti bačene na cestu. Na tu se naviku počelo gledati s tolikim prijezirom da su u školama odlučili plašiti djecu, upozoravajući ih na štetne posljedice koje će doživjeti ako bace koru od banane.

Photo by David Brooke Martin on Unsplash

Nesretan susret s korom od banane postao je motiv koji se koristi u videoigrama (primjerice, Mario Kart) i slapstick komediji, no nije uvijek imao tako dobru reputaciju. Njime su, kako otkriva Mental Floss, u školama plašili djecu.

Banana je tijekom 19. stoljeća uvezena u New York

Sve je počelo sredinom 19. stoljeća. Carl B. Frank počeo je uvoziti banane iz Paname u New York. One su ubrzo postale jako popularne među građanima, što znači da ih je mnogo ljudi kupovalo. Sve bi bilo u redu da su ti isti ljudi imali malo bolje higijenske navike. Međutim, oni ih nisu imali.

Zabranjuje se humor na Medicinskom fakultetu i Sveučilištu u Zagrebu

Broj stanovnika je cijelo vrijeme bio u porastu, a čišćenje grada nije bilo dobro organizirano, što se nije dobro uskladilo s činjenicom da su stanovnici grada svoje smeće bacali na cestu. Stoga se na cestama skupljao otpad, a s njime i smrad. Upotpunite si ovu sliku i ljigavim, raspadnutim ostacima banane u koje su u bilo kojem trenutku ljudi mogli ugaziti i na njih se poskliznuti.

Kora od banane ubrzo se počela povezivati sa lošim manirima

Ne zna se jesu li se ljudi zaista često znali poskliznuti na koru od banane, no to nije ni važno. Ona je ubrzo postala simbol jako loših manira, što nije propustio istaknuti ni tada popularan časopis Harper’s Weekly. Preko njega su 1880. upozorili građane da ne bacaju ostatke banane po ulicama jer time dovode u opasnost druge ljude. Konkretno, tvrdili su da postoji jako velika šansa da se prolaznici ozbiljno ozlijede.

U knjizi Bananas: An American History, autorica knjige je opisala način na koji je tome problemu pristupljeno u školama. Odlučili su učenike upozoriti na grozne posljedice koje slijede iz bacanja kore od banane. Naime, osim što taj čin rezultira slomljenim rukama ili nogama prolaznika, u školama su tvrdili da će ozlijeđeni prolaznici radi težine ozljeda završiti u sirotištima.

Indijska škola ima novu „učenicu” – zove se Lakshmi, a radi nje su učenici prestali markirati

Problem je uskoro riješen zahvaljujući nekim akcijama čišćenja grada, koje je organizirala jedna javna agencija. Nju je navodno vodio bivši pukovnik, George Waring. Barem se tako tvrdi u knjizi Banana: The Fate of the Fruit That Changed the World.

Komičara je inspirirao čovjek koji se poskliznuo na koru od banane

Mental Floss dalje ističe kako se kora od banane počela koristiti u svrhu komedije tek početkom 20. stoljeća. Prvi čovjek koji je uvidio potencijal navodno je bio Billy “Beef Trust” Watson.  Njega je inspirirao čovjek koji je slučajno nagazio na bananu, te se trudio održati ravnotežu. Na temelju onoga što je vidio, Watson je osmislio točku kojom se proslavio.

Osim njega, komičar Cal Stewart osmislio je mnogo šala baziranih na toj ideji, a motiv se tada iskoristio i u jednom nijemom filmu (The Flirt). U tom je filmu jedan lik nezadovoljan ponašanjem konobara, radi čega mu odluči baciti koru od banane pod noge. Konobar se, naravno, posklizne i padne.

Ubrzo je kora od banane postala popularna i u drugim nijemim filmovima. No, filmska industrija ju nije zaboravila. Pojavila se i u jednom od filmova Woodyja Allena, imena Sleeper.

Odgovori