Iskustva s vozačkog ispita: ‘Radi sigurnosti u sebe sam pala’
Možda i najveća želja svake novopečene punoljetne osobe jest, osim da ju zatraže osobnu pri naručivanju alkoholnog pića, i da počne voziti auto. Čak i da ne postoji potreba za vozačkom, moći voziti auto otvara mali milijun novih mogućnost. Više nema čekanja autobusa ili tramvaja, a road trips postaju idealno druženje s ekipom vikendom. No, kako izgledaju iskustva s vozačkog ispita?
foto: Autoškola Danko
Iako je imati vozačku san skoro svakoga, samo polaganje i odlazak u autoškolu više sliči na noćnu moru. Bilo da krećete polagati već u srednjoj, ili odlučite pričekati neko vrijeme dok ne postanete ozbiljniji, polaganje ispita će biti veliki stres. Osim što je panika zbog same vožnje, stresu doprinosi i plaćanje autoškole. Razgovarali smo s nekoliko studenata koji su nam ispričali njihovo iskustvo s vozačkog ispita.
Ovisno o tome u kojoj ste autoškoli i kakvu ste akciju ulovili te koliko ste puta morali polagati ispite, cijena vozačkog ne može proći ispod nekoliko tisuća kuna, a često pređe i prosječnu plaću u Hrvatskoj. Ali bez stresa i polako, zar ne?
Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi se svi trudili oko škole kada bi postojao stalni stres oko toga da ako padnete ispit, morate ga plaćati, odnosno vaši roditelji. Sasvim je normalno da ste zbog toga pod stresom, no to ne znači da ne trebate raditi na tome. Ako znate bilo što o vožnji, onda znate da vozač mora biti smiren i pažljiv, a to nećete biti ako ste pod stresom.
Većina polaže upravo čim napuni 18, zato što autoškola oduzima puno vremena i energije, a tko zna kad ćete ponovno u životu imati dovoljno vremena da se tome posvetite. Ironično, s obzirom na to da većina napuni 18 kao maturant, pa onda opet ima više obaveza nego ikad prije.
Ako planirate krenuti u autoškolu, vjerojatno se pitate kako to točno izgleda. Razgovarali smo s nekoliko ljudi koji su već uspješno prošli taj stres. Njihova iskustva i savjete pročitajte u nastavku.
Iskustva s vozačkog – Učenje počinje nakon položenog vozačkog
– Za biti odličan vozač treba godine iskustva nakon polaganja, da se susretneš sa svim mogućim situacijama, razviješ reflekse u vožnji i slično. Nebitno je tu jesi malo vozio auto prije polaganja ili nisi, jer pravo učenje u stvarnim uvjetima kreće tek kad položiš. Smatram se odgovornim vozačem. Iskustvo je bilo dosta loše, ali sama sam kriva jer se uopće nisam raspitala. Mislila sam da je tako svejedno gdje idem. Za odlazak na cestu u stvarnim uvjetima je teško biti spreman nakon samo tridesetak sati bez obzira kakva je autoškola, mišljenje je Ivane (24) s Učiteljskog fakulteta.
Bitno je imati na umu da nakon što dobijete vozačku dozvolu, ne znači da ste vrsni vozač. Štoviše, zato i postoji kategorija mladog vozača, što ćete i vi biti. U autoškoli ste uvijek u donekle sigurnim i kontroliranim uvjetima, dok na otvorenoj cesti nikad ne znate što vas može zateći.
Loša autoškola
– Na vozački sam krenula s 19, a odlučila sam se na polaganje jer sam znala da će mi biti puno fleksibilnije s autom kao i da je lakše/bolje odraditi autoškolu odmah s 18,19 nego čekati. Prva autoškola mi je bila katastrofa – pisali su mi lažne sate, ne dolazili na sate, čekala sam ih po 45 minuta, na kraju dali 20 dodatnih i nisu me htjeli ispisati. To je bio teror, ali onda sam našla stvarno super instruktora koji je bio jako smiren, detaljan, znao je što mi ide bolje, a što lošije i bio super društvo, rekla nam je Gea (20) s PMF-a.
Kako nam je pojasnila, s novim instruktorom je bila prezadovoljna i naučio ju je stvarno jako puno toga. Ipak, naglasila je da ako netko položi vozački, to automatski ne znači da je odmah dobar vozač ili da sve zna – to je nekad do sreće ili okolnosti.
– Znala sam da kad sam položila da samo znam osnove i da to uvjerenje ne znaci praktički ništa osim da smijem voziti. Ali jesu li me naučili kako reagirati u situacijama, dali konkretne savjete i naučili osnove dobro – da, ali je li dovoljno 35 sati da postaneš spreman za sve – definitivno ne. Vozim često i mislim da je to jako dobro i bitno! S praksom dođe i osjećaj za vožnju, naučiš se reagirati i puno si sigurniji u sebe te savladaš sve što te mučilo, rekla nam je Gea (20) s PMF-a.
Iskustva s vozačkog – Traume
Postoje ljudi kojima vožnja ide odlično pa uspiju položiti iz prve i ne vežu autoškolu uz preveliki stres. S druge strane, postoje oni koji imaju gotovo trajne traume od vozačkog. Kod nekih samo izaziva gnušanje na spomen autoškole, no postoje i oni koje toliko zasmeta autoškola da dobiju i sam strah od vožnje, kojeg se onda ne mogu nikako riješiti.
– Polagala sam vozački na prvoj godini studija, u Zagrebu. Inače živim na selu gdje si, ako ne voziš auto, osuđen na jednu autobusnu liniju koja prometuje čak 5 puta dnevno. Vozački ispit je bio poklon mojih roditelja, s (ne tako tajnim) tajnim motivom da ih prestanem cjepidlačiti da me voze okolo. Prije odlaska u autoškolu, par puta sam vozila auto s tatom po parkingu, no nije da mi je to puno značilo kasnije, prisjeća se Tina (21) s PMF-a.
Ona nam je rekla da ispočetka nije bila baš dobar vozač, ali da je s vremenom stekla sigurnost. Ona je teoriju uspjela položiti iz drugog pokušaja, a samu vožnju iz trećeg. Kako nam je objasnila, u polaganje vozačkog je bilo uloženo puno stresa, suza i gubljenja živaca.
‘Gotovi ste s vožnjom’
– I dan danas me ništa ne usreći kao kad vidim na cesti neki auto od autoškole i sjetim se da više nikad ne moram prolaziti kroz tu muku. Instruktor mi je zaista bio super, uvijek dobro raspoložen i spreman pomoći. Najgori trenutak mi je definitivno bio moj drugi pokušaj, 5 minuta nakon početka vožnje ispitivač mi kaže da se prestrojim desno, ja se prestrojim lijevo, pređem preko pune crte i ispitivač kaže ‘Možete se vratiti na poligon, gotovi ste s vožnjom.’, prisjetila se Tina (21).
Ipak, nije sve tako crno – kako je Tina rekla, jednom kad dotaknete dno, možete samo ići prema gore. Svima koji polažu, ili će polagati, poručuje da samo nastave hrabro! I savjetovala vam je da se okružite s ljudima koji su minimalno jednom pali. Šali se, toksični ljudi koji polože iz prve vam ne trebaju u životu.
Iako djeluje privlačno položiti čim možete, je li to zaista najpametniji izbor? Svi vozači će vam reći da je bitno stalno voziti, kako biste se naviknuli na vožnju i izbrusili svoje vještine. Dobar dio maturanata odluči otići na fakultet u neki drugi grad, a vrlo malen broj takvih studenata ima i auto sa sobom, što znači da nema previše prostora za vježbanje vožnje, i onda vam se dogodi ovako nešto.
Iskustva s vozačkog – Treća sreća
Naša sljedeća sugovornica je Matija koja je u autoškolu krenula sa 17 i pol godina, a vožnju je polagala čim je navršila 18. Kako nam je objasnila, u to vrijeme su i svi njeni prijatelji polagali, pa se nekako podrazumijevalo da će i ona, a njen tata se ponudio da joj plati autoškolu.
– Zapravo bih voljela da sam čekala, jer sam se mjesec dana nakon što sam položila preselila u drugu državu zbog fakulteta, a tamo me bilo strah voziti pa nisam ni htjela da mi moji kupe auto. Prije nego što sam krenula u autoškolu sam vozila ukupno dvaput, oba puta po parkiralištima i to sam samo naučila upaliti auto i voziti u prvoj, prisjeća se Matija (22) sa strojarstva.
Iako velik broj ljudi ‘zna’ voziti prije dolaska u autoškolu, Matija misli da je apsolutno normalno i prihvatljivo, a u očima zakona i poželjno, doći u autoškolu bez da si ikad vozio auto. Ona je vožnju položila iz trećeg pokušaja. Kako se prisjeća, prvi put joj nije bilo toliko stresno jer je bila sigurna u svoje sposobnosti i prolaz – i zbog toga je prebrzo vozila i pala.
– Drugi i treći put kad sam polagala su mi bili užasno traumatični, treći put mi je čak ispitivač rekao da se zaustavim sa strane i uzmem si vremena da se saberem jer je vidio koliko sam pod stresom. U autoškoli mi je bilo odlično, instruktor je bio dobar i dobro me pripremio za ispit vožnje (naučio me voziti i nakon toga mi uvijek govorio da moram sporije voziti), to što sam pala nije bilo njegovom krivnjom, objasnila nam je Matija (22).
‘Feeling’ za vožnju
Danas pak skoro uopće ne vozi jer nema svoj auto, a ne usudi se voziti auto od roditelja jer je prevelik. Uz to, ima problem s parkiranjem, a smatra i da je većinu znanja iz autoškole zaboravila. Kako nam kaže, jednostavno nema više taj ‘feeling’ za vožnju.
– Vjerojatno ću prije nego što se vratim na ceste morati vježbati vožnjom po nekim seoskim cesticama gdje ne predstavljam opasnost za okolinu. Moj savjet budućim vozačima je da voze što god i kako god znaju nakon što polože, da se ne bi doveli u istu situaciju kao ja, poručuje Matija (22).
Put do vozačke dozvole može biti naporan, no i ne mora. Bitno je cijelo vrijeme biti hladne glave, odabrati autoškolu za koju znate da je dobra, i imati mogućnost voziti odmah nakon što položite. I naravno, pripremajte se za polaganje propisa i prve pomoći, nemojte to olako shvaćati. Što reći nego, sretno!
