Pretraga

Pričali smo s nekoliko mladih o iskustvima s vozačkog ispita: ‘Radi sigurnosti u sebe vozila sam prebrzo i pala’

A- A+

Možda i najveća želja svake novopečene punoljetne osobe jest, osim da ju zatraže osobnu pri naručivanju alkoholnog pića, i da počne voziti auto. Čak i da ne postoji potreba za vozačkom, moći voziti auto otvara mali milijun novih mogućnost. Više nema čekanja autobusa ili tramvaja, a road trips postaju idealno druženje s ekipom vikendom.

foto: Autoškola Danko

Iako je imati vozačku san skoro svakoga, samo polaganje i odlazak u autoškolu više sliči na noćnu moru. Bilo da krećete polagati već u srednjoj, ili odlučite pričekati neko vrijeme dok ne postanete ozbiljniji, polaganje ispita će biti veliki stres. Osim što je panika zbog same vožnje, stresu doprinosi i plaćanje autoškole.

Izdvojeni članak
Autoškola Danko

Na pomolu promjene u načinu polaganja vozačkog: Doznali smo što očekuje buduće polaznike autoškola

Ovisno o tome u kojoj ste autoškoli i kakvu ste akciju ulovili te koliko ste puta morali polagati ispite, cijena vozačkog ne može proći ispod nekoliko tisuća kuna, a često pređe i prosječnu plaću u Hrvatskoj. Ali bez stresa i polako, zar ne?

Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi se svi trudili oko škole kada bi postojao stalni stres oko toga da ako padnete ispit, morate ga plaćati, odnosno vaši roditelji. Sasvim je normalno da ste zbog toga pod stresom, no to ne znači da ne trebate raditi na tome. Ako znate bilo što o vožnji, onda znate da vozač mora biti smiren i pažljiv, a to nećete biti ako ste pod stresom.

Većina polaže upravo čim napuni 18, zato što autoškola oduzima puno vremena i energije, a tko zna kad ćete ponovno u životu imati dovoljno vremena da se tome posvetite. Ironično, s obzirom na to da većina napuni 18 kao maturant, pa onda opet ima više obaveza nego ikad prije.

Ako planirate krenuti u autoškolu, vjerojatno se pitate kako to točno izgleda. Razgovarali smo s nekoliko ljudi koji su već uspješno prošli taj stres. Njihova iskustva i savjete pročitajte u nastavku.

Učenje nakon položenog vozačkog

– Za biti odličan vozač treba godine iskustva nakon polaganja, da se susretneš sa svim mogućim situacijama, razviješ reflekse u vožnji i slično. Nebitno je tu jesi malo vozio auto prije polaganja ili nisi, jer pravo učenje u stvarnim uvjetima kreće tek kad položiš. Smatram se odgovornim vozačem. Iskustvo je bilo dosta loše, ali sama sam kriva jer se uopće nisam raspitala. Mislila sam da je tako svejedno gdje idem. Za odlazak na cestu u stvarnim uvjetima je teško biti spreman nakon samo tridesetak sati bez obzira kakva je autoškola, mišljenje je Ivane (24) s Učiteljskog fakulteta.

Bitno je imati na umu da nakon što dobijete vozačku dozvolu, ne znači da ste vrsni vozač. Štoviše, zato i postoji kategorija mladog vozača, što ćete i vi biti. U autoškoli ste uvijek u donekle sigurnim i kontroliranim uvjetima, dok na otvorenoj cesti nikad ne znate što vas može zateći.

– Na vozački sam krenula s 19, a odlučila sam se na polaganje jer sam znala da će mi biti puno fleksibilnije s autom kao i da je lakše/bolje odraditi autoškolu odmah s 18,19 nego čekati. Prva autoškola mi je bila katastrofa – pisali su mi lažne sate, ne dolazili na sate, čekala sam ih po 45 minuta, na kraju dali 20 dodatnih i nisu me htjeli ispisati. To je bio teror, ali onda sam našla stvarno super instruktora koji je bio jako smiren, detaljan, znao je što mi ide bolje, a što lošije i bio super društvo. S njim sam bila prezadovoljna i naučio me stvarno jako puno toga. A što se tiče kako su me pripremili, mislim da ako položiš vozački ne znači da si dobar vozač ili da znaš sve. To je nekad do sreće, okolnosti i slično. Znala sam da kad sam položila da samo znam osnove i da to uvjerenje ne znaci praktički ništa osim da smijem voziti. Ali jesu li me naučili kako reagirati u situacijama, dali konkretne savjete i naučili osnove dobro – da, ali je li dovoljno 35 sati da postaneš spreman za sve – definitivno ne. Vozim često i mislim da je to jako dobro i bitno! S praksom dođe i osjećaj za vožnju, naučiš se reagirati i puno si sigurniji u sebe te savladaš sve što te mučilo, rekla nam je Gea (20) s PMF-a.

Traume

Postoje ljudi kojima vožnja ide odlično pa uspiju položiti iz prve i ne vežu autoškolu uz preveliki stres. S druge strane, postoje oni koji imaju gotovo trajne traume od vozačkog. Kod nekih samo izaziva gnušanje na spomen autoškole, no postoje i oni koje toliko zasmeta autoškola da dobiju i sam strah od vožnje, kojeg se onda ne mogu nikako riješiti.

– Polagala sam vozački na prvoj godini studija, u Zagrebu. Inače živim na selu gdje si, ako ne voziš auto, osuđen na jednu autobusnu liniju koja prometuje čak 5 puta dnevno. Vozački ispit je bio poklon mojih roditelja, s (ne tako tajnim) tajnim motivom da ih prestanem cjepidlačiti da me voze okolo. Prije odlaska u autoškolu, par puta sam vozila auto s tatom po parkingu, no nije da mi je to puno značilo kasnije. Mislim da se dobar vozač postaje s vremenom i iskustvom. Ja ispočetka nisam bila baš neki dobar vozač, no s vremenom se stekne sigurnost. Položila sam iz drugog pokušaja teoriju i iz trećeg vožnju. Puno stresa, suza i gubljenja živaca je bilo uloženo u polaganje vozačkog. I dan danas me ništa ne usreći kao kad vidim na cesti neki auto od autoškole i sjetim se da više nikad ne moram prolaziti kroz tu muku. Instruktor mi je zaista bio super, uvijek dobro raspoložen i spreman pomoći. Najgori trenutak mi je definitivno bio moj drugi pokušaj, 5 minuta nakon početka vožnje ispitivač mi kaže da se prestrojim desno, ja se prestrojim lijevo, pređem preko pune crte i ispitivač kaže “Možete se vratiti na poligon, gotovi ste s vožnjom.” Ali eto, kad jednom dotaknete dno možete samo ići prema gore… Za sve koji polažu ili će polagati, samo hrabro! I okružite se s ljudima koji su minimalno jednom pali, toksični ljudi koji polože iz prve vam ne trebaju u životu, optimistična je Tina (21) s PMF-a.

Iako djeluje privlačno položiti čim možete, je li to zaista najpametniji izbor? Svi vozači će vam reći da je bitno stalno voziti, kako biste se naviknuli na vožnju i izbrusili svoje vještine. Dobar dio maturanata odluči otići na fakultet u neki drugi grad, a vrlo malen broj takvih studenata ima i auto sa sobom, što znači da nema previše prostora za vježbanje vožnje, i onda vam se dogodi ovako nešto.

Izdvojeni članak
Autoškola Danko

Autoškola mladima preskupa, no broj novih vozača sve veći: Evo za koliko je porastao unazad 5 godina

Treća sreća

– Krenula sam u autoškolu sa 17 i pol godina, a vožnju sam polagala čim sam navršila 18. U to vrijeme su i svi moji prijatelji polagali, pa se nekako podrazumijevalo da ću i ja, a tata se ponudio da mi plati autoškolu. Zapravo bih voljela da sam čekala, jer sam se mjesec dana nakon što sam položila preselila u drugu državu zbog fakulteta, a tamo me bilo strah voziti pa nisam ni htjela da mi moji kupe auto. Prije nego što sam krenula u autoškolu sam vozila ukupno dvaput, oba puta po parkiralištima i to sam samo naučila upaliti auto i voziti u prvoj. Mislim da je apsolutno normalno i prihvatljivo (i u očima zakona poželjno) doći u autoškolu bez da si ikad vozio auto. Vožnju sam prošla iz trećeg pokušaja. Prvi put mi nije bilo toliko stresno jer sam bila sigurna u svoje sposobnosti i bila sam sigurna da ću proći. Međutim, radi te sigurnosti u sebe sam vozila prebrzo i zato sam pala. Drugi i treći put kad sam polagala su mi bili užasno traumatični, treći put mi je čak ispitivač rekao da se zaustavim sa strane i uzmem si vremena da se saberem jer je vidio koliko sam pod stresom. U autoškoli mi je bilo odlično, instruktor je bio dobar i dobro me pripremio za ispit vožnje (naučio me voziti i nakon toga mi uvijek govorio da moram sporije voziti), to što sam pala nije bilo njegovom krivnjom. Danas ne vozim skoro pa uopće jer nemam svoj auto, a ne usudim se voziti auto od roditelja jer je prevelik, a ja ionako imam problema s parkiranjem. A i osjećam se da sam većinu znanja iz autoškole zaboravila i nemam više taj feeling za vožnju. Vjerojatno ću prije nego što se vratim na ceste morati vježbati vožnjom po nekim seoskim cesticama gdje ne predstavljam opasnost za okolinu. Moj savjet budućim vozačima je da voze što god i kako god znaju nakon što polože, da se ne bi doveli u istu situaciju kao ja, poručuje Matija (22) sa strojarstva.

Put do vozačke dozvole može biti naporan, no i ne mora. Bitno je cijelo vrijeme biti hladne glave, odabrati autoškolu za koju znate da je dobra, i imati mogućnost voziti odmah nakon što položite. I naravno, pripremajte se za polaganje propisa i prve pomoći, nemojte to olako shvaćati. Što reći nego, sretno!

Pričali smo s nekoliko mladih o iskustvima s vozačkog ispita: ‘Radi sigurnosti u sebe vozila sam prebrzo i pala’
Share via
Copy link
Powered by Social Snap