Šibalice, fanjci, koledovanje: Znate li što znače ovi božićni pojmovi
Diljem Hrvatske koriste se razni izrazi za božićne običaje, hranu i druge blagdane koji nam dolaze u narednom razdoblju. Od djetinjaca do Badnjaka pa do Šibalica, provjerite znate li što svi ovi nazivi znače. Ako ih već znate većinu, nagradite se koladekom ili fincima.
Božićno drvce | Foto: Unsplash
Uplovili smo u mnogima omiljeno doba godine – ono božićno. Neka obilježja, poput jaslica i kićenja božićnog drvca nezaobilazna su svugdje u Hrvatskoj, no drugi običaji se značajno razlikuju po regijama. Čak i onda kad se u drugim krajevima Hrvatske drži istih običaja ili spravljaju ista jela, ona se često drugačije zovu, što pokazuje živopisnost i raznolikost našeg jezika.
Mnogi blagdane povezuju s hranom, a okupljanje za obiteljskim stolom svakako je središnja aktivnost na prazničke dane. Božićni stol često je uljepšan kolačima ili ukrasima od tijesta. Na istoku Hrvatske takav ukrasni kruh zove se badnjak ili badnjača (isto kao i panj po kojem je dan prije Božića dobio ime), u Zagorju nosi ime koleda ili koladek, a u južnoj Dalmaciji ga zovu luk. Bunjevački Hrvati u Vojvodini zovu ga božićnjak ili božićnica.
Za blagdane se u nekim dijelovima Hrvatske spremaju hrskavi uštipci, koje ovisno o regiji zovu fanjcima ili ružicama, a u Dalmacija se priprema više suha varijanta koja se zove hroštule. U nekim se pak dijelovima Hrvatske za Badnjak priprema posna gibanica.
Dan kad djeca daju darove starijima
Dan koji prethodi Božiću, Badnjak ili Badnje večer u hrvatskom je jeziku ime dobio po badnju, šupljem panju ili komadu drveta koji se tradicionalno palio. Prema drugoj teoriji naziv potječe od glagola bdjeti, jer su tu večer iščekivao Kristov rođendan.
Svakako su manje poznati običaji poput djetinjaca, materica i očića. Ovi običaji još se obilježavaju u južnoj Dalmaciji, istočnoj Hercegovini, Dalmatinskoj zagori i Sinjskoj krajini. Za razliku od danas popularnog svetog Nikole, na djetinjce, najmlađi su darivali starije, uglavnom suhim voćem. Na materice darove daju žene, a na očiće muškarci.
Dan nakon Božića obilježava se Blagdan svetog Stjepana Prvomučenika, a ovisno o regiji poznatiji je kao Štefanje, Stipandan, Stipanjdan, Stipanovo, Stjepandan ili Stjepanje. Na taj dan prije se tradicionalno posjećivala rodbina i išlo u čestitare. Sveti Stjepan zaštitnik je konja i mazgi, pa se na Štefanje u nekim dijelovima sjeverne Hrvatske obilježava dan konja.
Mnogi izrazi i običaji preuzeti iz vremena prije kršćanstva
Dan nakon Štefanja, obilježava se Blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista, koji se zove još Januševo, Ivanje ili Ivanuš. Na taj dan se u ruralnim krajevima Hrvatske tradicionalno slama unesena na Badnjak iznosila iz kuće i omatala oko voćki kako bi bolje rodile.
Ni ovdje nije kraj blagdanima nakon Božića. Dan nakon Ivanja obilježava se Dan nevine dječice, u dijelovima Hrvatske poznat kao Šibarjevo, Šibalice, Mladenci ili Mladinci. Na taj dan katolici obilježavaju mučeništvo dječice koje je kralj Herod prema biblijskoj priči dao ubiti kako bi među njima ubio i Isusa Krista.
Puno božićnih običaja i vjerovanja povezano je s običajima starijima od kršćanstva. Čak se i kolede, obredne narodne pjesme koje se pjevaju od kuće do kuće oko Božića i Nove godine i tradicija čestitanja, odnosno koledovanja, zovu prema rimskoj proslavi početka mjeseca, koja se zvala Kalendae, po čemu je nazvan i kalendar.
Uz čestitare, odnosno koledare, prema tradiciji sudjelovali su i betlehemari ili svjećari, dječaci koji su nosili betlehemsku zvijezdu od kartona. Moglo ih se vidjeti u sjeverozapadnim i sjevernim krajevima Hrvatske, pa i u okolici Zagreba.
