Srednjoškolci su nam otkrili koliko džeparca dobivaju, tvrde: ‘Ovo je nehumano’
Roditelji jedne od naših sugovornica za džeparac njezinog brata izdvajali su 10 kuna dnevno, dok za njezin džeparac moraju izdvojiti 10 eura. Druga srednjoškolka kaže nam da ponekad gleda cijene hrane i razmišlja vrijedi li tog novca ili da čuva za kasnije kada će biti gladnija. Inflaciju itekako osjete i naši školarci, vidljivo je iz priča koje su podijelili s nama.
Džeparac za djecu | foto: Canva
Da su cijene hrane, kozmetike i ostalih potrepština odletjele u nebesa na svojoj koži osjete i naši srednjoškolci. Džeparac za djecu nerijetko muči i roditelje, a ne samo mlade, a mi smo ih pitali koliko on iznosi i na što ga najčešće troše. Dnevno učenica Marta Helena od roditelja dobiva od 7 do 10 eura. Iako rijetko mora tražiti više, ističe da su cijene previše porasle – njezin je brat, pojašnjava, za vrijeme svojih srednjoškolskih dana trošio 10 kuna dnevno, dok ona troši 10 eura.
‘Ovo je nehumano’
Cijene su, ističe, ‘nenormalno porasle’.
– Džeparac većinom trošim na hranu i primijeti se kad nam školska kantina ili trgovine blizu škole poskupe. Makar to poskupljenje bilo za 5 do 10 centi, i dalje se primijeti. Uspijem nešto uštedjeti, ako ništa, bakrene cente. Znam da zvuči ironično, no nakon nekog vremena skupljanja uspjela sam prikupiti 30-ak eura, priča nam Marta Helena.
Pitali smo je i smatra li da ju raspolaganje džeparcem uči financijskoj odgovornosti.
– Pa mislim da da. Nekako sam se uvijek prije veselila srednjoj jer sam mislila da ću si svaki dan moći kupiti tonu slatkiša, no ipak nije tako. No primijetila sam i da ja i moji prijatelji pratimo na što ćemo potrošiti i da si ne možemo priuštiti baš luksuz, zaključuje Marta Helena.
Maturantica Marta trenutačno dobiva 20 do 30 eura džeparca tjedno jer vikende provodi u Zagrebu na pripremama za državnu maturu. Troši, kaže, na izlaske i hranu.
– Trenutačno ne radim, ali planiram poslije mature. Štedim malo, ali brzo ode novac, imam dvije posebne štednje. Smatram da su cijene jako narasle i da je to nehumano. Osjetim posljedice i često moram razmislit prije nego što si nešto kupim za jelo, je li vrijedno toga ili da čuvam za poslije kad ću biti više gladna. Smatram da nas džeparac uči financijskoj odgovornosti, ali treba još poraditi na tome. Imamo jako potrošačko društvo, tvrdi Marta.
‘Ne sjećam se kada sam si nešto pošteno kupio’
I učenica Franka tvrdi da zahvaljujući džeparcu uči bolje baratati novcem. S obzirom na to da pohađa školu u Zagrebu, a ne živi ondje, roditelji joj uvijek daju malo više novca, uglavnom 50 eura mjesečno. Ako joj zafali, uvijek ima ‘joker zovi’ – mama joj prebaci novac na karticu.
– U današnje vrijeme definitivno nas mlade džeparac uči financijskoj odgovornosti, iako mi stalno govore da previše trošim, ali sve je skupo. Definitivno su cijene previsoke. Najviše trošim na hranu, jako je skupa, i kozmetika isto. Trenutačno štedim za novi mobitel, ali ide mi baš teško. Idem u strukovnu školu i tek sam 1. srednje, tako da ljeto 2026. definitivno radim, kaže Franka.
Za dodatni džeparac još uvijek nije radio ni učenik Vito. Kako kaže, 40 eura koje mjesečno dobiva od roditelja sasvim mu je dovoljno, a nekad možda i previše.
– Nikad mi se nije dogodila situacija da sam morao tražiti još novca jer sam jako štedljiva osoba. Džeparac trošim na odjeću, ako si nešto jako želim, i izlaske odnosno kino i piće. Ne sjećam se kada sam si nešto pošteno kupio. Prijašnjih godina osjećam porast cijena i to je veliki problem o kojem po mojem mišljenju državna tijela previše ne brinu. Taj problem nije lako riješiti zato što se treba stabilizirati svjetsko tržište što je gotovo nemoguće. To je veliki problem. Svi znamo za onu ‘Na mladima svijet ostaje’, kako ćemo živjeti u takvom svijetu, pita se Vito.
‘Nosim hranu od doma ili ne jedem’
Učenik Jan pak kaže da se teško snalazi u raspolaganju budžetom jer on iznosi 15 eura tjedno. Jedno je vrijeme zapisivao svoje troškove u bilježnicu, no, kaže, to nije zaživjelo.
– Moram paziti da ne trošim na nešto bez veze. Cijene su nenormalne. Hrana je užasno skupa i u kantini i u pekari pa sve češće nosim hranu od doma u školu ili ne jedem. Trenutačno štedim za polaganje ispita C1 razine engleskog jezika jer je isto dosta skup, kaže Jan, kojem tata u budžet uvijek doda koji euro kada ide van.
Učenica Hana, koja se upravo vratila s jednog putovanja i čiji džeparac iznosi 20 eura tjedno, priča nam kako primjećuje da su druge zemlje znatno jeftinije od Hrvatske.
– Ovaj novac trošim isključivo na hranu. Ostale stvari, poput uređaja, šminke, izlazaka i odjeće, kupujem sama. Zarađujem tako što dajem instrukcije. Cijene su u vrlo kratkom vremenu porasle prebrzo i neproporcionalno u odnosu na ostatak Europe. Često putujem i primjećujem da je, recimo, Francuska znatno jeftinija. Nedavno sam se vratila s puta gdje sam primijetila da pet paketa žvakaćih guma stoji 2,43 eura bez popusta, i to kao odvojeni paketi. Češka nije znatno jeftinija, ali je ipak povoljnija. Smatram da ovako nagli porast cijena nije opravdan jer se jako osjeti u svakodnevnom životu. Ne mogu si priuštiti ni odlazak u pekarnicu tijekom cijelog tjedna jer nemam dovoljno novca, zaključuje Hana.
