Pretraga

Srušili smo stereotipe o Dubravi: Dok neki još uvijek nose suzavac, drugi poručuju da je kvart najbolji

A- A+

Fama volat. Ili, glasina kruži, kako se latinska poslovica prevodi na hrvatski. Poticanje i kruženje glasina u našem podneblju nije strano, pa je kulminacija stvaranja predrasuda i stereotipnih razmišljanja izvjesna. Ako valja ići logikom da veći broj ljudi stvara veći broj glasina, onda Zagreb kao glavni grad ima apsolutnu ‘fama volat’ premoć. A da je Dubrava najgori zagrebački kvart, jedna je od najistaknutijih. Odlučili smo, stoga, dan provesti u Dubravi i saznati zašto je naselje na tako lošem glasu. Usprkos pričama o nošenju suzavca i kupovanju cigli, možda nije sve tako sivo?

Dubrava (Foto: Dominik Smolak)

Kao uvod u priču, na Instagramu smo proveli anketu s pitanjem „Je li Dubrava opasan kvart?“. Očekivali smo veći broj afirmativnih odgovora, no, na naše iznenađenje, 39 ljudi odgovorilo je s ‘da‘, dok je njih 51 izabrao ‘ne‘. Krećemo u traženje istine…

‘Nismo imale problema ni s kim’

Prvi izlet u Dubravu pokazao se iznimno zabavnim. Od samog ulaska u kvart, moj neslužbeni vodič, djevojka koja je odrasla u blizini, počinje mi nabrajati servisne informacije o Dubravi. Ovdje su jeftiniji stanovi u Zagrebu, nemaju noćnih klubova pa ekipa izlazi drugdje, nemaju ni kino, ali zato imaju kazalište, i to dječje.

– U nedjelju se tu zapalio ZET-ov bus, dodaje vodič.

Baš čekamo jedan bus jer želimo ući dublje u kvart. Prilikom ulaska prihvaćam savjet da se ‘karta cvika kad otvori samo prva vrata’. Izlazimo na Dankovečkoj i nakon kraćeg obilaska tržnice i posjeta McDonalds’u krećemo prema kompleksu srednjih škola – Agronomskoj, Veterinskoj, Prehrambenoj i XII. gimnaziji – koje su se zajedno smjestile u jednoj zgradi u ulici Gjure Prejca. U potrazi smo za odgovorima: jesu li negativni tračevi o Dubravi i Dubravčanima točni i s razlogom toliko rasprostranjeni, ili pogrešni i neutemeljeni?

Na klupi ispred škole zatičemo dvije cure i prilazimo uz pozdrave. One su iz Agronomske, otkrivaju nam nakon što započinjemo ležeran razgovor.

Je li Dubrava opasan kvart?

– Ovisi, ako si dobar s ljudima s kojima bi trebao biti, onda nije. Tu ima svega. Ali mislim da za školovanje i djecu nije opasno jer ispred škole je stvarno mirno, kaže nam djevojka crne kose.

– Ja prva ne bih tu išla da je tako opasno. Iako mi je mama pričala da pazim dok hodam doma iz škole, nadovezuje se njezina kolegica.

– Na svakom kvartu se događaju kriminalne stvari. Čudaka ima svugdje, ti nikad ne znaš na koga možeš naletjeti usred bijelog dana ili noći. Recimo, ilegalnih supstanci ima svugdje po Zagrebu, a možda je u Dubravi neki glavni diler, ali ne mislim da je tako opasno, nastavlja prva cura.

– Osobno nismo imale problema ni s kim, dodaje druga.

Koji bi onda bio najgori zagrebački kvart?

– Po vibri prostora, meni je Prečko stvarno… Prečko je izvor zla. Čim uđeš u taj kvart, nije ti dobro. Svi su jako nabrijani. Možda je zbog podzemnih voda, možda je zbog bivšeg i sadašnjeg kriminala, odgovara nam na kraju crnokosa djevojka, nakon čega se rastajemo s curama.

Ukrali mu bicikl, ali ne brine previše

Tek što smo napustili školsko dvorište, stiže nam prilika za novim sugovornikom. Ponovno ulijećemo s upitom za razgovor, mladić bez oklijevanja pristaje i počinje zezancija. Iako je imao negativnih iskustava…

– Ja živim u Dubravi već jedno dobrih šest godina. Dogodovštine u kvartu? Pa, ukrali su mi bicikl tjedan dana nakon što sam došao tu. Naučili su me lekciju i više to ne radim, više ne ostavljam bicikl vani, govori nam Toni.

Zašto se priča da je Dubrava opasna?

– To se priča već zadnjih pedeset godina. Ekipa se boji doći u kvart iz ne znam kojeg razloga. Ja nisam imao nikakvih problema. Samo bicikl, ali to je moja greška kad sam ga ostavio vani. Trebalo bi ljude privući u Dubravu, premalo se u nju ulaže. Zadnje se ulagalo u Sportski centar Dubrava. Mislim da imamo potencijala kao jedan od najvećih kvartova ukloniti predrasude. Navečer, pogotovo u Retkovcu gdje ja živim, kvart postaje pustoš. Svi idu u grad.

Najgori kvart?

– Špansko. Tam’ ljudi imaju još više problema nego u Dubravi.

Zahvaljujemo Toniju na odgovorima i u smijehu završavamo druženje. Gdje dalje? Idemo u neki kafić.

Cigle, droga i šake – danas ipak nije tako

Nakon ispijanja kave, za šankom krećemo u dijalog s konobarom Karlom.

– Koliko ja znam, prije nekih desetak-dvadesetak godina ekipa je tu prodavala cigle i onda, kada si prolazio, morao si kupiti ciglu. Za 20 kuna. Ali sad više nije toliko opasno…

Koji je najopasniji kvart?

– Nema opasnijeg kvarta od Dubrave. Dobar je, ali nema opasnijeg. Kužiš, dobri smo, ali ako se kači netko s Dubravom…, šali se Karlo.

Kakvi su Dubravčani?

– Fakat ima super ljudi. Ima i onih koji puno pričaju, ali neće nikome ništa. Neki baš traže probleme, ali dok okreneš na neku intelektualnu kartu, oni te ne mogu popratiti i to je to, tumači Karlo.

Ipak, bila je jedna nezgoda…

– Jednom sam u pola četiri ujutro dobio udarac jer nisam htio poslužiti ekipu koja je došla. Bilo je pola četiri. Oni su došli našmrkani i kao, daj tu pivicu. Ima droga, da. Kužiš, ja sam konobar, znam i vidim sve. Ali više nije tak’, naposljetku konstatira Karlo.

Još mišljenja: Neki drugi kvartovi imaju više problema

I naši drugi sugovornici su se više-manje složili. Premda zna biti nepodopština, Dubrava je za njih relativno siguran kvart. Oprez je, bilo kako bilo, također prisutan.

– Dubrava je na glasu kao opasan kvart zato što određeni stanovnici Dubrave očito želi da bude na takvom glasu. Ljudi žive u nekoj iluziji Dubrave kao najopasnijeg kvarta. Nikome nije svejedno šetati noću ulicom, ali nikad mi se nije dogodilo nešto loše. Uglavnom, želim reći da se ja osjećam jako sigurno u svom kvartu, ispričala nam je anonimna studentica.

Izdvojeni članak

Pogledajte s koliko godina počinje ekperimentiranje s drogama u Hrvatskoj: Jedan od razloga su i problemi u školi

– Dubrava je kvart u kojem ima toliko sportskih sadržaja, dakle za rekreaciju, zatim šoping centar, kafići, dućani, čudesa, stvarno ima svega i svačega. A o njoj se priča kao da je zadnja zabit, dodaje još jedna anonimka koja zagovara svoj dio grada.

Tata je kupio suzavac, rekao mi je: Dubrava je opasna, kratko nam je kazala dvadesetogodišnja studentica s Črnomerca, koja očito ne voli riskirati.

– Postoje kvartovi u kojima se dešava puno više problema, o čemu slušam na dnevnoj bazi, nastavljaju se anonimna mišljenja.

– Sve najgore što se moglo pričati o nekom kvartu se pričalo o Dubravi. I, kako su nedavno izašli podaci koji govore da je Dubrava jedan od najsigurnijih kvartova, opet su se počele razvijati teorije da je to zato što, zapravo, nad Dubravom stoji leglo mafije koje osigurava tu reputaciju kvartu. Ja u svojem životu nisam svjedočio nikakvom lošem iskustvu koje bi narušilo moju sliku Dubrave. Mislim da je Dubrava super kvart i fakat je fenomenalna, zaključio je dubravački maturant Rafael.

Studentski grad i olimpijci kao zanimljivosti

Interesantno je to što se jedan dio Gornje Dubrave zove Studentski grad, iako tamo nema nijednog fakulteta ni studentskog doma. Otkud, dakle, naziv? Izgradnja naselja kreće 1949. godine, a u takozvanim radnim akcijama sudjelovali su i studenti, jer je plan bio nicanje studentskog kampusa u Dubravi. Međutim, zamisao nikad nije ostvarena.

– Veći dio naselja s nižim stambenim zgradama podignut je do 1960-ih, a sredinom 1970-ih izgrađuju se najuočljiviji dijelovi naselja, javili su nam još prije nekoliko godina iz Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, kada smo pisali o navedenoj temi.

Glavninu posla prilikom izgradnje trebali su, pod vodstvom profesora Josipa Seissela, obaviti studenti Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. No, kako su radne akcije, uz volonterski rad za opće dobro, imale i svrhu povezivanje ljudi, tako su tih godina, netom poslije Drugog svjetskog rata, Dubravu osim domaćih, okupirali i studenti te druga mladež iz različitih krajeva svijeta. Samo u ljeto 1950. godine na gradilište je prispjelo 2.260 mladih, 40 različitih narodnosti.

Iako na kraju od toga nije bilo ništa, Dubravčani posjeduju jednu dozu upornosti. Konstatacija postaje jasna kada se prouči koliko dobitnika olimpijskih medalja kvart zapravo ima. Dosad je na Olimpijskim igrama čak petero sportaša iz Dubrave osvojilo ukupno šest medalja – više nego, primjerice, Osijek i Šibenik zajedno. Radi se o Sandri Perković, Filipu Hrgoviću, Manuelu Štrleku, Josipu Glasnoviću te Martini Zubčić.

Ma, Dubrava je okej

Za zaključiti je kako stereotipi o Dubravi doista ne drže vodu. Od lokalnih smo stanovnika čuli da doza opreza uvijek postoji, ali da kvart nije ništa gori od drugih zagrebačkih kvartova. Usprkos manjim incidentima, ekipa je složna, a i nama je postalo jasno: Dubrava i nije tako strašna.

Preživjeli smo dan u Dubravi i nakon oproštaja od svog vodiča, čekam tramvaj za centar. Ignorirajući prethodan savjet o nepotrebi cvikanja karte, ulazim u ‘četvorku’ i sada kartu ipak cvikam.

– Ima kartu? Kaj si ti lud stari moj?, mumlja među sobom ekipa iza mene.

Zbogom, Dubrava…