Što li će povjesničari misliti o 2020. godini, odnosno što ćemo pričati svojim unucima?

Postoje ljudi koji vole povijest, i oni su uvijek uživljeni u to. Vole čitati o povijesnim trenucima, zanimljivi su im romani, filmovi i serije inspirirani određenim razdobljima, i sve što prikazuje svijet u nekom drugom svijetlu od onoga što je trenutno aktualno, im je zanimljivo. I jednom će netko tako razmišljati o ovom razdoblju sada, o 2020. godini…

foto: Pixabay

Po društvenim mrežama kruže razne fore na račun ove godine. U cijelom svijetu je apsolutno kritična situacija, koja je počela s koronavirusom. Ne znam sjećate li se, ali početkom godine je postojao meme o tome kako su svake 20. godine prethodnih stoljeća bile obilježena s nekom opasnom bolesti koja je pokosila svijet, i to još od 1320. Sada, radi se o memeu pa ne mogu garantirati za vjerodostojnost podataka, ali ljudi su se šalili da će i ulaskom u 2020. doći nešto grozno. I došlo je…

Zbog promjena na maturi i roditelji pišu Ministarstvu i Vladi: 'Je li ova generacija kažnjena zbog nečega?'

Nadajmo se da ostatak života nećemo živjeti u strahu da će memeovi oživjeti, već da će oni samo imitirati stvarnost. Znate, kao ono pitanje: imitira li umjetnost život, ili život umjetnost, samo ovaj put s memeovima…

Koronavirus je na nekoliko tjedana u potpunosti zaustavio život u Hrvatskoj, a još uvijek, nakon više od sto dana od prvozaraženog, stvari se nisu u potpunosti vratile u normalu. Sve je zatvoreno i obustavljeno: zatvorene škole i fakulteti, dućani i trgovački centri, klubovi i kafići, privatna i javna poduzeća – sve je samo stalo.

Život postaje digitalan i prebacuje se u online svijet. Najvažnije je imati dobro računalo i brzu internetsku vezu, zato što je to jedini prozor u svijet.

Online život

Online kupovina cvijeta, online nastava se bori sa svim preprekama, a mentalno stanje ljudi postaje sve gore i gore. Svaki dan se prati broj novozaraženih, broj umrlih, gdje ima koliko zaraženih, kakve su prognoze, je li bolje, je li gore, što sada?!

Zatim, usred #ostani doma, dolazi najveći potres u Zagrebu u posljednjih 140 godina koji nitko nije mogao predvidjeti, pa ni memeovi. Nakon početne panike koja je zahvatila cijelu Hrvatsku i okolicu, počele su se zbrajati štete, koje se još uvijek mogu vidjeti ulicama grada. Najveća šteta je ona koja je ostala u ljudima – strah pri svakom drhtaju tla, čak i kada je samo riječ o tramvaju.

Vrijeme prolazi i situacija se poboljšava: čak i u Italiji, koja je bila glavno žarište u Europi, počinje opadati broj novozaraženih, a u Zagrebu niču skele i polako počinju popravci: čini se kao da još postoji mogućnost za normalnim ljetom. Ljeto koje nećemo provesti u svojim domovima, okruženi samo s ukućanima i čekajući priliku za otići u market, kako bi iskoristili vrijeme za šetnju. Stvari kao da se počinju vraćati u normalu.

Možda bi i mogli reći da je kod nas sada sve relativno normalno, ali zato se u SAD-u održavaju najgori prosvjedi u novijoj povijesti, usporedivi jedino s onima s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Usporedbe radi, te godine su toliko utjecale na naše živote da se smatraju početkom novog razdoblja koje još uvijek živimo, postmodernizma.

Masovni prosvjedi

Dekan otkrio kolika je procjenjena šteta na objektima Medicinskog fakulteta nakon razornog potresa

Nakon nasilne smrti George Floyd-a, kreću masovni prosvjedi po SAD-u, ali još uvijek mirni. I zatim stvari eskaliraju i poprimaju nove razmjere. U cijelom svijetu počinju prosvjedi koji također nisu mirni, društvene mreže se pune informacijama o pokretu Black Lives Matter, i cijeli svijet je odjednom uključen u zbivanja u Americi, upravo zahvaljujući društvenim mrežama.

Tisuće uhićenja, ogromne štete uzrokovane prosvjedima i jednostavno gledanje mučnih prizora će se možda i isplatiti na kraju – policajci odgovorni za smrt George Floyd-a su napokon i službeno optuženi, a sada preostaje samo se nadati da će biti i osuđeni za zločin koji su počinili.

A tek je početak šestog mjeseca. Toliko traumatičnih događaja i stvari su se dogodile, koliko nije vjerojatno u posljednjih nekoliko godina sve zbrojeno. Slijede nam i parlamentarni izbori, zatim mogući drugi val koronavirusa i gotovo pa sigurna kriza od koje ćemo se ponovno dugo oporavljati.

Ima li ova godina kraja? I kako će povjesničari u budućnosti gledati na ovu godinu? Hoće li se raditi o vremenu kada su se događale zaista bitne promjene koje će ostaviti bitne posljedice u modernoj povijesti, ili će ovo samo biti godina pamćena po tome što smo bili doma?

Kako ćemo jednog dana pričati našim unucima o tome što smo proživljavali? Hoćemo li biti ona generacija koja je doprinijela boljoj budućnosti, ili ona koja je mirno gledala kako jurimo u propast?


*Komentar je stav autorice.

Odgovori