Pretraga

Što očekivati: je li život u studentskom domu zaista toliko glamoruzan i zašto ne?

Nakon prolaska stresa oko ispita, studente sada čeka možda i još veći stres – pronalaženje smještaja. Opće je poznato da se radi o najvećem problemu studenata koji su otišli na studij u drugi grad, pogotovo onih koji nisu u najboljoj financijskoj situaciji. No, domove prati uvijek dobra reputacija, no je li to zaista tako?

Maturanti koji sada također brinu, između ostaloga, i oko toga gdje će provesti sljedeću godinu, jednom kada upišu fakultet, ne znaju što ih čeka. Život u studentskom domu svakako nije za svih, iako nije niti toliko strašno kao što djeluje po pričama.

Sve ovisi o tome kakav ste tip osobe – šanse da ćete na Savi, (Studentski dom Stjepan Radić u Zagrebu) ići spavati bez da čujete nekoga kako svira gitaru u gluho doba noći, su zaista minimalne. Ako znate da će vam to stvarati probleme, nemojte se ni truditi skupiti svu papirologiju za prijavu na natječaj.

Naravno, ako nemate mogućnosti za nešto osim doma, onda imate razne opcije. Ako pak morate ići u dom, pripremite se na to što vas čeka. Nije ništa strašno, no opet, zaista je drugačije od života kakav poznajete. Da ne duljimo, evo nekoliko iskustava studentica koje su živjele/žive u studentskom domu!

Prijateljstva u kuhinji

– Moram priznati da prilikom upisa u fakultet nisam ni željela razmišljati o stanovanju u domu, nisam mogla zamisliti činjenicu dijeljenja sobe s nepoznatom cimericom ili toaleta/kupaonice s cijelim katom. U razgovoru s tadašnjim stanarima zagrebačkih stanara studentskih domova, rekli su mi da im ipak dam šansu i da će mi se sigurno svidjeti domski život. I zaista je bilo tako, porekla sam sve što sam mislila o domskom životu i vjerujem da mi je to bila zaista najbolja odluka. Moram priznati da prvih mjesec dana života u domu zaista nije bilo lako, isplakala sam more suze, htjela sam se vratiti svojoj kući, prebaciti na fakultet bliži mom domu i slično. Zaista mi je bilo teško tih prvih nekoliko tjedana, ali onda se nađeš u čajnoj kuhinji, kuhaš si kavu, ručak, večeru i neka od tvojih ”susjeda” dođe oprati suđe i krene priča. Pa se to ponovi i sljedeći dan, pa i onaj tamo, pa dođe neka nova ”susjeda” i tako u krug, stvaraš prijateljstva. Mislim da mi je to zaista pomoglo, ta činjenica da nisi sam i da uvijek nekog možeš sresti u hodniku, kuhinji, učionici tko će ti se nasmijati i reći neku random stvar. Kod mene je super stvar što sam svake godine imala super cimericu, i sa svakom sam bila u korektnom odnosu. Međutim, ni u domu nije sve tako bajno. S obzirom na to da dijelimo malecke sobe sa svojim cimerima, nemaš svoju privatnost, nemaš se gdje osamiti ako to trebaš. Suđeno ti je da sa svojim cimerom prolaziš sve, i dobre i loše emocije. Jedni od problema s kojima sam se ja našla jest učenje. Kroz cijelo srednjoškolsko obrazovanje učila sam na glas, dolaskom u dom to nije bilo moguće, u biti je, samo kada ti cimera nema, a to je u najboljem slučaju bilo vikendom, i to ne svakim. Međutim, to sam sve uspjela savladati. Jedino što mi još uvijek zadaje muku jest izlazak iz sobe kada moraš na toalet ili tuširanje, a tegliš sa sobom čitav neseser sa stvarima. Nisam se pretjerano susretala s nekim velikim problemima, isključit ću krađu posuđa u kuhinji. Ponekad mi zna smetati i buka, ali i to je sve u redu dok ne traje čitavu noć. Svima koji su u nedoumici oko prijavljivanja studentskog doma, prijavite se, probajte. Vjerujte mi, sve kolege i kolegice koji žive u Zagrebu ili su u stanovima, rado bi voljeli doći u dom, čak nam ponekad i zavide jer se stalno družimo, veselo nam je i lijepo. I da, da ne zaboravim, nema ništa ljepše od ispijanja kave na krugovima u proljeće/ljeto, kaže Ena (22) s PBF-a.

Problem s učenjem zna biti zaista velik, pogotovo ako se cimer/ica i vi ne možete dogovoriti oko nekakvog ‘ritma’. Učenje na glas je vjerojatno najgore što vam se može dogoditi, zato što ni u jednoj knjižnici vam to neće dopustiti, ni u učionicama, a još manje u sobi… Možda u kupaonici?

Pranje rublja…

– Kad sam došla u dom, ne sjećam se da me nešto baš posebno šokiralo. Možda veličina sobe, tj. koliko je mala. Znala sam da je mala, ali nisam baš zamišljala da je toliko, no s vremenom sam se navikla jer “di čeljad nije bisna, kuća nije tisna”. Ja sam na Šari (studentski dom Ante Starčevića) i ono što mi možda najviše smeta je to što nemamo svoju menzu. Cvjetno je blizu, ali nekad (čitaj: kad je jako vruće/hladno) se tih 10/15 minuta hoda do Cvjetnog čini kao vječnost. Nisam očekivala da će mi pranje odjeće biti tako stresno. Znala sam ja i kući oprati robu, ali sve je bilo nekako jednostavnije. U domu moraš kupiti žeton za perilicu pa se rezervirati za termin pa otići po ključ praonice pa paziti da sve stigneš na vrijeme i onda na kraju dobiješ poluosušenu odjeću… Nakon prvog pranja smo prijateljica i ja dobile usmeno upozorenje jer nismo shvatile da postoji ograničenje za zadržavanje ključa… Nakon toga san otkrila privatnu praonicu koja se nalazi u blizini doma pa je to lakše. Također, nisam razmišljala koliko će teško biti vući kofer uz stepenice, ali ajd’ bila sam dovoljno razborita da adresu svoje sobe zaustavim na drugom katu. Možda život u domu nije za svih, ali vjerujem da se mnogi mogu prilagoditi i da im to može biti jedno lijepo iskustvo. Naravno, ima ljudi koji jednostavno vole neki svoj mir i komfor koji možda ne mogu uvijek imati u domu, ali mislim da se većina može prilagoditi. Smatram da je važno naći dobrog cimera s kojim se možeš o svemu dogovoriti. Ja sam imala taj blagoslov da sam s dvjema cimericama imala odličan i iskren odnos. Mislim da je to uvelike utjecalo na to da se u domu osjećam ugodno. A na kraju krajeva, studentski dom te nauči cijeniti onaj tvoj prvi i najsigurniji Dom, ispričala nam je Ana (20) s Filozofskog.

Pranje robe je jedan od većih izazova života u studentskom domu, pogotovo kada niste te sreće da se privatna praonica nalazi na 5 minuta od vaše sobe. Postoje dani kada imate dovoljno slobodnog vremena da provedete dva-tri sata puneći i prazneći mašine i sušilice, no isto tako, postoje dani kada to ne možete. A opet, morate imati čistu robu….

Prednost stanu

– Živjela sam do prije par dana u domu Stjepan Radić i provela sam tamo dvije akademske godine. Zadovoljna sam životom u domu, ali s obzirom na to da sam iskusila i život u stanu, tome bi ipak dala prednost. Kada sam došla u dom najveći šok mi je bio taj mali prostor u kojem moram živjeti s još jednom osobom, ali brzo sam se priviknula na to. Najviše me smetaju neuredne cure koje ostavljaju dlake u tušu, koje ne puste vodu u wc-u i koje ostavljaju nered u čajnoj kuhinji. Osim premalog prostora, rekla bih da je velik problem nedovoljan broj učionica. Kad su ispitni rokovi, nema uopće mjesta u učionicama. Drugi problem je premalo događanja, pa onda umjesto da je nešto fora organizirano za studente, svi samo sjede na klupicama, piju i deru se bez veze. Da su organizirani neki koncerti, tulumi u dvorani Pauk i slično, bilo bi puno bolje. I treći problem je nedostatak prostora za druženja. Bilo bi super imati neku prostoriju gdje se može proslaviti na primjer rođendan, a da to nisu klupice/sobe i da nikome ne smetamo. Za one koji će ubuduće živjeti u domu, moj savjet je da budu spremni na moguću buku, na sve i svašta u tuševima/wc-u/čajnoj kuhinji, da ne zovu zaštitare odmah nego prvo dođu do onih koji su bučni i zamole ih da se stišaju. I najvažnije, da uživaju u studentskim danima i upoznaju što više ljudi, iskoriste to vrijeme za tulume i uživanje, a ne da samo provode dane nad knjigom, poručuje Tiana (22) s Učiteljskog.

Najveća studentska izdaja u domu jest poziv zaštitara. Možda vam je neugodno otići do sobe iz koje dolazi buka, no sigurno je manja neugoda nego dovesti nekoga u puno neugodniju situaciju kada im zaštitari pišu opomene. Morat ćete se naučiti osloboditi i otvoriti komunikaciji sa strancima!

Bez kontrole

– Prvi dojam o domu je bio da je sve ogromno i da nikad neću pohvatati gdje se što nalazi. Bilo mi je jako čudno što nas nitko ne kontrolira, što dolazimo i odlazimo kad hoćemo i nitko nas ne podsjeća na naše obaveze. Sad sam se privikla i uživam u studentskom životu. U domu me najviše smeta što cure ne vode računa o higijeni pa u WC-u možeš zateći svašta. Nemam ništa protiv studentskih zabava ali mislim da kuhinje nisu primjereno mjesto za to. Također, smeta me velika buka ispred doma u ovim toplijom danima, u kasnim večernjim satima. Uglavnom tad imamo ispite i želimo učiti ili se naspavati. Mislim da bi kao osobe koje živimo slične živote i imamo slične probleme i obaveze trebali imati malo više obzira jedni prema drugima. Malo što me je moglo iznenaditi kod domskog života jer sam prije toga živjela u učeničkom domu. Jedina razlika je ta kontrola koje u studentskom domu nema. Iznenadilo me je što možemo primati goste da spavaju kod nas u sobi (pozitivno iznenađenje). Još neka pravila poput zabranjenog pušenja, zabrana posjedovanja kuhala i takve banane stvari dok nisam shvatila da ta pravila nitko ne poštuje. Ne mislim da je život u studentskom domu za svakog studenta jer ipak ne mogu svi prihvatiti nepoznatu osobu s kojom dijele sobu, tako malo prostora za svoje stvari, sanitarije koje dijeli cijeli kat. Ipak mislim da bi svaki student trebao bar jedan semestar provesti u domu inače nije doživio studentski život, mišljenje je Azre (21) s FER-a.

Dobar dio maturanata je već upoznat s idejom doma, ali onog učeničkog. Učenički i studentski domovi se razlikuju upravo po tome što u studentskima nema nikakve kontrole. To je nekada super, no postoje oni kojima bi zaista dobrodošlo da im netko kaže ‘pokreni se!’. Nemojte misliti da ćete to dobiti u studentskom domu, zato što nećete…

Ormar, sjedalica, police…

– Kad sam se kao brucoš useljavala u dom, prvo što me šokiralo je bilo apsolutno sve. Male sobe, kupaonica po katu, tragedija koja se zove čajna kuhinja… No stvarno se brzo navikne na sve to. (Plus, za studente je najbitnije da se imaju na što žaliti, tako da što gori uvjeti stanovanja, to više materijala za prepričavanje.) Nešto što definitivno nisam znala cijeniti dok se nisam uselila u dom su veliki, široki stol i udobna stolica koje imam doma. Leđa me zabole od same pomisli na onu drvenu stolicu koja me čeka u domu… Nadalje, nisam dovoljno cijenila ormar u kojeg mi stane sva roba, i police na koje mi stanu sve gluposti koje posjedujem. Mislim da život u domu nije baš za svakoga. On ovisi o mnogo faktora na koje najčešće ne možemo utjecati. I najizdržljivija osoba poludi ako npr. dobije užasnog cimera. Ja sam do sada imala sreću po pitanju cimerica, obje su bile jednako neuredne kao ja te, najvažnije, često su odlazile doma. Stvarno je bitno imati bar malo vremena kad si u potpunosti sam u sobi i kad možeš raditi što god te volja. No koliko god se žalila, to samo potvrđuje činjenicu da sam student i da moje mjesto zaista je u studentskom domu. Ne znam kako to opisati, ali ima nešto stvarno posebno u životu u studentskom domu. (Naravno, osim ako mi netko želi kupiti neki stan, onda se iseljavam odmah.), rekla nam je Tina (21) s PMF-a.

Studentsko jadikovanje je neizostavan dio studiranja i studentskog iskustva, stoga je život u domu nešto što nama studentima pristaje. Skoro pa je veća sramota imati lijepo uređen stan u kojem bi svi željeli živjeti, nego biti u sobi od tri metra s odvratnim cimerima…

Nema privatnosti

– Ne mogu reci da sam doživjela neki poseban sok, imala sam brata i sestru koji su živjeli u domu te prijateljice koje su bile u učeničkom, posredno mi je takav stil života bio poznat. A dolazila sam im i u posjete tako da nisam imala nekih iznenađenja, osim cimerice koja je bila jako bossy, ali definitivno nije bila “noćna mora od cimerice”. Kasnija iskustva s cimericama su mi bila bolja pa bih nju mogla izdvojiti, ali mislila da sam samo imala sreće s cimericama. U trenutnoj fazi, a mislim i kroz protekle, najviše me smeta manjak privatnosti. Ponekad je to zbog toga što želim da mi dođu prijatelji ili dečko prespavati, na kavu i druženje bez da imam osjećaj da nekome smetamo. A ponekad je to samo jer želim gledati film u miru/učiti ili jednostavno samo imati privatnost za zaplakati i biti tužna. Mislim da život u domu nije za svakoga i da definitivno neće svi biti sretni i ispunjeni u domu, ali to i nije njegova glavna svrha. Dom je mjesto na kojem bi trebali živjeti oni koji nemaju financijske uvjete da stanuju privatno, a ne mjesto koje je predviđeno za partije i ludovanje, ali ipak to je nešto što dolazi s velikom grupom mladih ljudi. Nažalost, to ne odgovara svima. Zato mislim da ipak nije mjesto za sve (uz činjenicu da nemaš mnogo privatnosti, a često ni vlastiti toalet i kupaonicu), ali mislim da sve na neko kratko vrijeme svi mogu adaptirati na takve uvjete života ako nemaju sredstva za drugačije. Ono što mene, zaista, najviše smeta oko cijelog sistema u domu je to što ipak na kraju često ne dobiju mjesto oni kojima najviše treba, pa se nekako cijela svrha takvog načina života studenata gubi, rekla nam je Klara (23) s Učiteljskog.

Jedan od velikih problema u studentskim domovima jest upravo kupoprodaja mjesta. Studenti koji imaju dovoljno novaca da odu u stan, se prijave na natječaj, ostvare pravo na smještaj, te zatim tako prodaju studentima koji nisu uspjeli sakupiti dovoljno bodova, koji ne mogu otići u stan. Bodovna granica se određuju uspoređujući bodove prijavljenih, pa zbog ovih koji prodaju svoja mjesta, studenti koji ih moraju kupiti, nisu upali u dom na vlastito ime. Velika nepravda s kojom se susreću svi studenti, pogotovo oni stariji.

Život u domu je svakako specifičan, i ima dobre i loše strane. Ipak, ako znate da ne možete podnijeti loše strane, koliko god bile dobre one dobre, nećete uspjeti izgurati godinu. Najgore je kada nakon teškog dana na fakultetu dođete u svoju sobu i ne možete se opustiti, zato što se ne osjećate kao da ste doma.

Nadamo se da ćete svi uspjeti pronaći idealan smještaj za vas i vašu financijsku situaciju, a do tada, sretno s upisima!

Što očekivati: je li život u studentskom domu zaista toliko glamoruzan i zašto ne?
Copy link
Powered by Social Snap